Iako nigdje nije bilo najavljeno da je ovo oproštajna turneja Hladnog piva, već samo posljednja serija nastupa prije dulje koncertne stanke, potpisniku ovih redaka sintagma ‘dulja koncertna stanka’ znači razlaz.
Petak, 14.10.2022. je datum kad je Hladno pivo posljednji put sviralo u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu prije dulje koncertne stanke. Bio je to datum pun simbolike jer je toga dana bila 10. obljetnica smrti Branka Črnca Tuste, pjevača grupe KUD Idijoti, koju su članovi sastava Hladno pivo jako respektirali. Pjevač Mile Kekin će čak reći da su članovi Hladnog piva, svirajući ispred benda KUD Idijoti, imali veću tremu nego kad su svirali ispred Ramonesa u Zagrebu. Stoga nije čudno da je na kraju koncerta puštena “Kad sunce opet zađe” uz čije su taktove članovi Hladnog piva napustili scenu.
Posljednji zagrebački koncert Hladnog piva je uspješno razbio nekoliko mitova, jedan od njih je da zadnji albumi Piva niš’ ne valjaju, na ovom koncertu su pjesme gajničke grupe iz te faze uredno izvedene i uredno pobrale pljesak okupljenih, baš ničim ne zaostajući za ranim i najcjenjenijim radovima. Čak je i potpisnik ovih redaka morao kapitulirati kad je vidio kako je publika lijepo prihvatila “Pravo ja”, pjesmu o kojoj baš nikad nije imao neko lijepo mišljenje i za koju je iskonstruirao mit kako je to loša stvar koju nitko ne voli.
Zadnja pjesma koju je Pivo na zagrebačkom koncertu izvelo bila je “Ezoterija”, posvećena Tusti i Idijotima, s albuma “Svijet glamura” koji uglavnom kotira kao slabiji album u diskografiji Hladnog piva. Nastup je otvoren s pjesmom “Kirbaj i kotlovina”, a u setlisti ključna riječ je bila balans – za sve generacije ponešto.
Nisu mimoiđeni ni recentni singlovi “Štetočine” i koju godinu starija “Kišna nedjelja”. Prva je pjesma bila jedini podbačaj u setlisti, a druga je predstavila sastav u žanru šlager punka – osim što čujem glas Jimmyja Stanića u toj pjesmi, riječ je o pjesmi kao istinskom nastavljaču zagrebačke šansonijerske tradicije. “Kišna nedjelja” je, osim vrsne Kekinove lirike i izvrsnog učinka grupe pokazala još nešto – od kišne nedjelje je mnogo gori poluoblačni petak, pogotovo ako je riječ o koncertu Hladnog piva.
Iako nostalgija nije bila u prvom planu, itekako se osjećala u zraku. Tijekom nastupa Hladnog piva doživio sam vraćanje kilometraže i prešućivanje karambolaže, sav onaj optimizam pamćenja koji su Kekin i drugari tako lijepo opisali. Osim toga, koji sat prije koncerta je u Zagrebu otvoren Tjedan češkog filma, što je još jedna poveznica s “Kišnom nedjeljom”.
Sam koncert je podsjetio na film “Američki grafiti”. Za one koji ne znaju sadržaj, riječ je o omladini iz istog gradića, odnosno grada koja broji maltene zadnje trenutke prije nego što ode negdje drugdje studirati i, iako je jasno da su još jako povezani, velikoj većini uključenih u priču je također jasno da je ovo kraj jedne bitne životne faze i da je vrlo vjerojatno kako će vremenom među njima malo toga ostati isto. Što se Piva tiče, na sceni, to su bili uvjereni i uigrani gajnički punk rockeri koji su svoje godine i pjesme nosili strummerovsko gospodski, ali – osjetilo se da treba stati kad je najbolje i da su toga članovi svjesni.
Mile, Zoki, Suba, Šoki i Deda nisu puno koketirali s patetikom, ali kontekst cijele priče je sugerirao pokoju suzu za proteklih 35 godina postojanja grupe. Gotovo svatko u publici ima neku svoju priču ili intimnu vezu s Hladnim pivom ili nekom njihovom pjesmom i kada bend tako pošteno gradi svoju karijeru i odgaja publiku, očekivano je da se dostojanstveno, pristojno i decentno pozdravi sa svojim poštovateljima kada dođe vrijeme da se radi nešto drugo i da se u tom rastanku izrazi tuga. Sve to, i još više su članovi Hladnog piva pružili svojim poštovateljima.
U dvoipolsatnom koncertu Hladnog piva (onom koji je zamišljen kao prvi i koji je prvi rasprodan) publika je pokazala zahvalnost koju je teško fingirati i koja je rezervirana za mali krug umjetnika.