Kad je u gradu Ghost Horse, onda je s njim uvijek i Hobby Horse. Potonji su zagrijavanje odradili sinoć u Močvari, a Ghost Horse će se predstaviti u istom prostoru par dana kasnije.
Odgovor na retoričko vic-pitanje: „Što je hobi glazbenika kad ne sviraju?“ uglavnom glasi: „Osnivanje drugog benda“. Slična korelacija je između bendova Ghost Horse i Hobby Horse. Kad Dan Kinzelman (saksofon, klarinet, vokal, efekti), Joe Rehmer (kontrabas, vokal, efekti) i Stefano Tamborrino (bubnjevi, vokal, efekti) ne sviraju u matičnom jazz sekstetu Ghost Horse, onda su na pozornici kao Hobby Horse. I tako već deset godina. Kao da sami sebi stvaraju konkurenciju, dok je u međuvemenu i ‘hobi sastav’ također dogurao do zavidne razine štovatelja, jer čak ni zagrebačka Močvara nije usred tjedna zjapila prazna na njihovom jazz gigu.
A taj gig je bio povijesni za Hobby Horse i to po riječima samog Dana Kinzelmana, vođe tog američko-talijanskog sastava. „Sigurno već 7-8 godina želimo ostvariti želju da sviramo u Močvari. Jer smo čuli priče koliko je ovo dobro mjesto“, izjavio je Kinzelman u obraćanju pred kraj koncerta i time svakako iznenadio prisutnu publiku takvim komplimentom. A eto, prilika se ukazala upravo u ovo klimavo pandemijsko vrijeme, kad svjetska pop i rock scena uglavnom ne napušta granice matičnih zemalja čekajući povoljnije okolnosti tek na proljeće iduće godine. Ta pravila jedino ne vrijede za jazz glazbenike. Oni definitivno žive onaj nama poznati imperativ „svirati se mora“.
Nisu Ghost Horse jedini primjer. Bio ih je solidan broj ove godine i u Zagrebu i Puli, a uskoro će to dokazati i Zagreb Jazz Festival na početku studenog kad nam na pozornice dolaze teškaši Kurt Elling i Vijay Iyer, kao i Dan Tepfer koji nakon Pule u istoj godini dolazi i u hrvatsku metropolu. Kinzelman i društvo su se taman vratili s beogradskog jazz festivala, čime nije propala prilika da konačno dođu i do nas i to obadva benda. Hobby Horse je došao kao zagrijavanje sinoć, ujedno i najbolja preporuka da šestorku Ghost Horse ljubitelji jazza nipošto ne propuste ove subote.
Kao Hobby Horse, Kinzelman, Rehmer i Tamborrino (ima li bolje prezime za bubnjara?, op. a.) razvučeni su između modernog i tradicionalnog izričaja, ali i sažeti i koncizni u predstavljanju glazbe u kojoj svoju sliku grade poput nekog zvučnog teatra. U smislu da za njih vrijedi ono staro ‘upozorenje’: „Čuvaj se bendova koji počinju tiho…“. Jer počeli su i Hobby Horse tiho, gotovo iz šuma elektroničke opreme kojom su bili okruženi i saksofonist tj. bas klarinetist, kao i basist i bubnjar, no kad su zagrmjeli, zakucali su nas u stolce.
Kako su kontrastirali u dinamici, tako su šarali i kroz forme, kao što su i zapjevali, isprva koristeći vokale u proto hip-hop maniri kao su to radili The Last Poets i s naglašenim začinom apsurda hladnog neemotivnog govora po čemu pamtimo i jednog Franka Zappu, da bi potom ušli u predivno, gotovo a capella tiho zborno pjevanje predvođeni Tamborrinom, dakle ono što krasi i njihov hvaljeni album „Helm“.
Za Hobby Horse je instrument sve čega se dotaknu, a iako u postavi nemaju električnu gitaru, tijekom koncerta su znali nazidati fini zid distorzije kroz brojne efekte i servirati ga kao repetitivni riff. Njihov artistički hod ostavlja dojam da na svom putu zajedno s publikom prolaze kroz umjetničke dileme koliko se modernim pristupima kroz upotrebu raznih efekata može unaprijediti tradicionalni instrumentalni pristup, tj. koliko se tu daleko može ići, a da se na koncu sve ne raspadne u besmislu. Možda bi ih se moglo okarakterizirati i kao svojevrsne pankere u jazzu, jer kao što su na kraju koncerta odali počast Johnu Cooperu Clarkeu, tako očigledno dijele i inventivne pristupe u samoj glazbi, kao što joj je pristupao i spomenuti legendarni punk poeta u 1970-ima.
Sličan narativ krasi i Ghost Horse koji će u šesteročlanoj formaciji zatresti Močvaru u subotu.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.