Svojevrsni podsjetnik na Ha Det Bra dobili smo u obliku albuma ‘Hihotom na grohot’ iza kojeg stoji Huka Mase, one-man band njihovog gitarista Petra Mihatova, odnosno Pijere Buridanova.
Krajem osamdesetih i ranih devedesetih noise je snažno opalio alternativnije nastrojene glazbenike diljem Hrvatske, a jedna od perjanica te scene svakako su bili zagrebački Ha Det Bra. Njihov rad, prekinut preseljenjem frontmena Ivice Košavića aka Razorblade Jr.-a u Amsterdam, nastavljen je početkom prošlog desetljeća, no i taj se reunion pokazao kratkog vijeka premda je iznjedrio izvrstan album “Societea for Two“ na kojem su se nalazile pjesme iz svih faza djelovanja grupe.
Svojevrsni podsjetnik na Ha Det Bra dobili smo u obliku albuma “Hihotom na grohot“ iza kojeg stoji Huka Mase, one-man band njihovog gitarista Petra Mihatova, odnosno Pijere Buridanova. Ne znam koji su mu planovi s ovim materijalom u smislu promocije, kao ni s eventualnim nastavkom njegove glazbene priče, no prvi dojam koji sam stekao jest da je tih dvanaest pjesama naprosto morao izbaciti iz sebe, bez ikakvih kalkulacija i razmišljanja o tome hoće li ih itko uopće poslušati. Takvi, krajnje nepretenciozni projekti često ispadnu i najzanimljiviji, a ni “Hihotom na grohot“ nije iznimka.
Potvrdu spomenutog dojma ponajprije sam našao u Pijereovom pristupu komponiranju, posredno i aranžiranju, te u konačnici snimanju pjesama koje bismo mogli opisati kao “anything goes“, što znači da se u svakoj od njih, ili barem većini, miješaju različiti žanrovi i utjecaji. Najviše tih utjecaja potječe iz SAD-a, u rasponu od noisea i ranog post-rocka tipa Slint do grungea i sastava koje je predvodio neprežaljeni Steve Albini, pri čemu nerijetko napravi i neki neočekivani detour, kao u 97 sekundi dugom “Prologu“ koji se mogao naći i na repertoaru Laibacha, čak i Einstürzende Neubautena. U prvom planu je najčešće gitara, točnije riffovi i rastavljeni akordi koji mutiraju u nešto potpuno drugačije ili, kao u “Air“, ustupe mjesto sampliranoj temi iz nekog starog filma.
Sedma umjetnost u fokusu je i najavnog singla “Odiseja“, čiji uvod baziran na temi iz “Odiseje u svemiru“ prerasta u jednu od najjačih skladbi na albumu. U njoj gostuje trubač Luka Dominik koji je na višu razinu podigao i druge pjesme u kojima je sudjelovao, pogotovo refren neurotične “El Fuego“ i “Is You or Is You Ain’t My Baby“ koju bih smjestio u društvo bendova kao što su Gallon Drunk pa i Beasts of Bourbon.
Dodatnu dozu ekscentričnosti donosi “Heroina iz Hlebina“, crno-bijelim tipkama u jednakoj mjeri bliskim jazz-rock eksperimentima sedamdesetih i kasnijim radovima Radioheada, no znatno više vokalom koji iz dijaboličnog šapta prelazi u nešto što bi se moglo čak i pjevušiti tijekom tuširanja.
Gotovo sve što sadrži “Hihotom na grohot“ je u manjoj ili većoj mjeri pomaknuto, nekonvencionalno, prvenstveno zbog tekstova otpjevanih na nekoliko jezika, i to u istoj pjesmi, zbog čega poruke poput “Zemlju gaze kamikaze cestama bez zavoja“ ili intrigantne poetske slike znaju djelovati prigušeno i zamućeno.
Navedeno je i jedini, premda ne preveliki nedostatak ovog albuma za koji bi stvarno bila šteta da se izgubi u internetskim bespućima, odnosno da ga Pijere ne predstavi tamo gdje je najvažnije, na pozornici.
Ocjena: 9/10
(Geenger Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
