Danski punk outfit Iceage vraća se sa svojim petim albumom ‘Seek Shelter’. Gotovo ni u čemu bolji od prethodnika ‘Beyondless’ iz 2018., kroz ovaj se album provlači osjećaj blage nedosljednosti, i stječe se dojam kao da neka jasna vizija jednostavno fali.
Obzirom na svoje sitne godine nisam imao prilike u realnom vremenu čuti štošta od velike važnosti, osobito kad su bitni ili pak manje bitni, ali svejedno uvrnuti, čak blago avangardni albumi u pitanju. Ipak, kad je 2014. godine Matador Records objavio “Plowing Into the Field of Love”, treći album danskog benda Iceage, teško se bilo oduprijeti grandioznim hookovima i suptilnim, naslaganim teksturama melankolije.
Bend se iskazao – kao što to i mora činiti ukoliko je željan konkretne evolucije – u izrazito pozitivnom svjetlu, uglavnom svakim albumom sve manje mareći za uobičajene konvencije nametnutih okvira pop forme, što je uvjetovalo i eksponencijalni porast u kvaliteti.
To je ostalo tako sve do najrecentnijeg, “Seek Shelter”, koji uglavnom nalikuje malo više konceptualnom mixtapeu, a ne kompletnom albumu s glavom i repom. Pod rizikom da zvučim kao boomer u povojima – stojim iza tvrdnje da generalno rock albumima danas fali koncepta – i taj trend se nastavlja. Lirični sadržaj ne pati od tolikog manjka konzistencije; usprkos tomu, glazbeno svjedočimo padu.
Slušajući „Seek Shelter“ u komadu, ne može se izgubiti iz vida da je on antiteza samome sebi. U nekom bazičnom smislu traženje zaklona podrazumijeva sigurnost – a ovdje ima toliko nesigurne, nejasne kakofonije – pa se gubi dojam čvrsta krova u strukturi samih pjesama. Atmosferski, album podsjeća na „Lights Begin to Dance“, škotskog emo indie outfita Cavalcades – i iako je screamo element izostavljen – zajednički nazivnik povezan je u gore spomenutoj kakofoniji.
Odšetao sam od ovog albuma uistinu ne znajući kako interpretirati većinu materijala. Na momente se činilo kao da Danci pokušavaju naći razrješenje jačini i preći u potpunu melankoliju, međutim jako brzo bi se vratili i opet okrenuli na jačinu. Taj element je, naravno, njihov staple, i u kontekstu cijele dosadašnje diskografije to ima dovoljno smisla za prolaz. No ipak, bez obzira na to – u ovom trenutku, kada su Iceage dovoljno zaboli u svoju kreativnu energiju i upoznati su sa svojim mogućnostima, čovjek očekuje neku (kakvu god) malo izraženiju eksperimentalnu notu.
Iceage je, zapravo, ovim albumom ponudio samo nastavak „Beyondlessu“, a ne odgovor na njega – što je bila praksa dosadašnjih albuma, koliko god bili obojani sitnim, manje vidljivim manama. Krećući se po svojevrsnoj krivulji, „Seek Shelter“ traži skrovište od motiva koje sam sebi zacrta, i time kao da ih simultano ispušta iz vida, ne daje im prostora da prodišu i u tom procesu ikakva šira slika – iliti vizija – postaje strana.
Ocjena: 6/10
(Mexican Summer, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
