‘Idealno je vrijeme da indie scena izađe iz skučenih okvira, no i dalje izostaje podrška mainstream medija’

Nakon punih pet godina nestrpljivog slatkog iščekivanja, Sleepyheads su konačno objavili jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja, izvrstan i vrlo hvaljen album ‘The Swirling Thoughts of…’ kojeg su promovirali zagrebačkoj publici početkom ove jeseni u Tvornici. Povodom sutrašnje svirke u Vintage Industrial Baru, porazgovarali smo s frontmanom Vedranom Šuvakom, autorom i spiritus movensom ove lijepe priče, o povijesti, planovima benda, te koncertnoj budućnosti općenito nakon tragičnog događaja u Parizu.

Sleepyheads
Sleepyheads

Otkud Sleepyheads, jel ima to ime neko skriveno, metaforičko značenje?

Vedran Šuvak: Ime „Sleepyheads“ je došlo slučajno. Odnosno, približavao se prvi nastup pa je trebalo pod hitno smisliti ime, i „Sleepyheads“ je bilo prvo ime koje je svima zvučalo OK. A onda smo se, s vremenom, mi stopili s tim imenom, ili se ono stopilo s nama i našom glazbom, to sad ne znam. Ali je dosta kritičara počelo opisivati našu glazbu kao sanjivu, nekakav dream pop. Što se nama svidjelo i čini mi se da je na kraju to ime apsolutno odgovarajuće.

Vinkovačko-vukovarski ste bend situiran u Zagrebu, a polovicu benda (Domagoj Bajtal i Daniel Brdar) čine ljudi koji su nekoć svirali u jednom autohtonom vinkovačkom bendu, Mlinskom kamenu, koji je imao onaj neki skoro pa tipičan vinkovački zvuk devedestih. Kako je uopće došlo do suradnje i pomirenja tako različitih izričaja?

Vedran Šuvak: Ponajprije zbog prijateljstva, ali i zbog rodbinskih veza. (smijeh) Daniel je moj bratić i poznajem ga cijeli život, dok Domagoja isto poznajem već preko 20 godina. Tako da kada sam regrutirao Gišu, bubnjara, s kojim sam svirao u bendu „Momci iz grada“, moj idući logični korak je bio da pitam Domagoja za bas, a Daniel je došao nešto kasnije, iz razloga što nisam bio siguran hoće li ga zanimati ovakva glazba. No pokazalo se ne samo da ga zanima, već da je upravo njegovim dolaskom sve sjelo na svoje mjesto. A što se tiče izričaja, naravno da svi u bendu, više-manje, nismo robovi jednog stila i žanra, već slušamo sve i svašta.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-WGagKDLn0w[/youtube]

Kritike albuma The Swirling Thoughts of…, koji je nakon puno vremena konačno ugledao danje svjetlo, unisono su odlične, a i promocija koncerta u Tvornici pokazala je da i publika jednako dobro reagira na vas. Jeste li slutili da će naići na takvu recepciju, ili vas je razdirala tipična umjetnička sumnja i nesigurnost zbog koje je albumu tako dugo trebalo da izađe u svijet?

Vedran Šuvak: Malo jedno, pa malo drugo. (smijeh) Odnosno, vjerovali smo da imamo dobar materijal i da to mora naići na dobru recepciju. S druge strane smo imali sumnje, ne u to da će album biti popljuvan, već hoće li se nešto promijeniti nakon izlaska albuma, u smislu dopiranja do šire publike, da izađemo iz te frendovske baze fanova. Svjesni smo gdje živimo i pratim kako prolaze bendovi kod nas, s te „ispod-radara“ scene, tako da smo bili spremni na sve opcije. Ja zapravo još uvijek ne znam hoće li se to desiti. Na promociji je bilo dosta novih i nama nepoznatih ljudi, što je super. U biti, ova svirka u Vintageu nam je prva svirka nakon promocije, pa ćemo vidjeti koliko će doći ljudi. By the way, razlog zbog kojeg se dugo čekao album nije umjetnička sumnja i nesigurnost, već financijske prirode…

Poetika Sleepyheadsa, sudeći po albumu, može se svesti na ono što ja od milja nazivam ambivalentnim ljubavnim defetističkim optimizmom. Kada razmišljaš o ljubavi i kad o njoj pišeš, jesi li više optimist ili defetist? Vjeruješ li u nju kao u neko izbavljenje pojedinca od surovosti svijeta u kojem živimo?

Vedran Šuvak: Bez obzira na moj siromašni ljubavni život, više sam optimist. (smijeh) Mislim da se, i u tim tužnim ili defetističkim ljubavnim pjesmama, ipak osjeti neki optimizam. Ako ne u tekstu, onda makar u glazbi koja ga prati. A čini mi se da me ti ljubavni neuspjesi o kojima pjevam ne bi toliko pogodili da ne vjerujem u ljubav.

Svi tekstovi su vam na engleskom. Je li to zato što je engleski zahvalniji i ekonomičniji jezik za pop liriku, ili zato što tako dobro ‘plivaš’ u njemu, ili možda imate neke apetite penetrirati na svjetsko tržište?

Vedran Šuvak: Najveći razlog je što sam ipak u životu puno više slušao muziku engleskog govornog područja. Tako da kad uzmem gitaru u ruke i krenem nešto izmišljati, tu odmah izađe engleski van. Tako mi dođe – to je jedini i najbolji opis, bez obzira što možda zvuči malo blesavo. A penetracija na svjetsko tržište, razmišljanje o istoj dolazi tek na kraju. Odnosno, kako su gotovo svi kritičari pisali da zvučimo kao neki strani bend, onda mi to sad daje neki poticaj i sigurnost da šaljem materijal van. No svjestan sam da je to teška i gotovo nemoguća misija, tako da o tom potom. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X