‘Idealno je vrijeme da indie scena izađe iz skučenih okvira, no i dalje izostaje podrška mainstream medija’

Nakon punih pet godina nestrpljivog slatkog iščekivanja, Sleepyheads su konačno objavili jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja, izvrstan i vrlo hvaljen album ‘The Swirling Thoughts of…’ kojeg su promovirali zagrebačkoj publici početkom ove jeseni u Tvornici. Povodom sutrašnje svirke u Vintage Industrial Baru, porazgovarali smo s frontmanom Vedranom Šuvakom, autorom i spiritus movensom ove lijepe priče, o povijesti, planovima benda, te koncertnoj budućnosti općenito nakon tragičnog događaja u Parizu.

Sleepyheads (Foto: Tomislav Sporiš)
Sleepyheads (Foto: Tomislav Sporiš)

Koji su te bendovi muzički odgojili, zbog koga si odlučio i sam početi stvarati muziku?

Vedran Šuvak: Moji prvi glazbeni heroji u nekoj ranoj pubertetskoj fazi su bili Bowie i Prince. A kasnije, kako sam odrastao u devedesetima to su, s američke strane, bili Pearl Jam, Nirvana, Dinosaur Jr., a s britanske strane, Radiohead, Suede, Manic Street Preachers. Od nekih recentnijih izvođača, jako volim Devendru Banharta, Vampire Weekend, Of Montreal. Generalno slušam sve i svašta. U zadnje vrijeme dosta hip- hopa. Odličan mi je Young Thug i svi njegovi ovogodišnji mixtapeovi. A uživam i u Ryanu Adamsu i njegovoj verziji „1989“.

Svi se u bendu za egzistenciju bavite nekim drugim stvarima, što je gotovo pa pravilo na domaćoj indie sceni koja je zanemarena u okviru postojećeg sustava i prolazi gotovo nezamijećena unatoč svojoj sve raskošnijoj prisutnosti. Vidiš li način da se tome ikada stane na kraj, da se ljudi koji se bave nezavisnom glazbom kod nas počnu tretirati kao profesionalci pa da im, konzekventno tome, njihov trud postane i lukrativno isplativ, a ne samo da sviraju za vlastitu dušu i prijatelje fanove?

Vedran Šuvak: Teško je tu biti pametan. Zadnjih par godina razmišljam kako je idealno vrijeme da ta indie scena, ili kako ju ja volim zvati „ispod-radara“ scena, izađe iz tih skučenih okvira, no i dalje ništa. Ima toliko dobrih bendova, različitih stilova, poprilično radiofoničnog zvuka, no i dalje izostaje podrška mainstream medija. Mislim da postoje bendovi i da postoji publika za iste, ali nema logistike koja bi spojila jedno s drugim. Tu mislim na mainstream medije i na izdavače. Mediji će lijeno objasniti da za muziku koja izlazi iz komercijalnih okvira postoji internet, a izdavači se žale da propadaju i nemaju novaca. I onda ostajemo mi, bendovi, i stotinjak, nekad više, nekad manje, fanova koji dolaze na svirku i prate scenu. A neka eventualna zarada je science fiction. Do kad tako? Ne znam. Znam da bih volio da naša glazba dođe do klinaca, srednjoškolaca, studenata, no kako je nedavno Boris Jokić rekao, danas gimnazijalci u Hrvatskoj slušaju Radmilu Manojlović.

Znam da muzičari baš i ne vole kritizirati kolege, ali koji ti je najbolji, a koji najjeziviji recentni domaći bend?

Vedran Šuvak: Teško mi je reći koji je najbolji, ali jako cijenim i volim muziku koju rade The Marshmallow Notebooks, Valentino Bošković, Lovely Quinces, zadnji album od Žen je odličan… Volim i neke bendove sa mainstream scene, recimo Pipsi su sjajan bend. A jezivih ima gomila. Iako oni nisu domaći bend, ali su trenutno jako popularni kod nas, ne mogu podnijeti S.A.R.S. Kod njih, ali i kod Dubioze s kojima često idu u paketu, mi se čini da rade pjesme po sistemu „ajmo vidjeti što se rimuje sa vlada, sistem, trava, kriza…“. S tim da sam Dubiozu jednom gledao uživo i zvučali su odlično. Ali mi je i dalje to proračunato. A od baš domaćih bendova, nedavno sam u jednom intervjuu rekao za Vatru da mi je grozan bend. I to je i dalje tako. A na ovogodišnjem Indirekt festivalu u Umagu, u jednom trenutku na nekakvom roštilj druženju se pokrenula priča oko benda Silente gdje su neki ljudi koji prate muziku i kuže ju, počeli priču kako Silente nije tako loš bend, da je to kvalitetan pop i sve tako nešto. . . Ja ih ne mogu vidjeti, a ni čuti. (smijeh)

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9jKvrfsegyA[/youtube]

Muzika je uvijek predstavljala svojevrsni eskapizam od stvarnosti, ali ovi posljednji događaji u Parizu na koncertu Eagles of Death Metal ostavili su svima gorak okus i stvorili paniku, bendovi otkazuju europske turneje, a u posljednje vrijeme čuju se disonantna mišljenja o tome kako će odsad izgledati koncertna događanja. Mnogi tvrde da možemo zaboraviti na koncerte kakve smo nekad voljeli i pohodili, da će novi protokoli uvesti nova pravila. Kako gledaš na budućnost, i muzičku i općenito? Kakvo je ovo vrijeme za sanjare i bavljenje muzikom?

Vedran Šuvak: Mislim da je to samo trenutna paranoja i panika. Barem se nadam. Žalosno je sve to što se dogodilo. Ja sam sasvim slučajno tu večer slušao Eagles of Death Metal doma, što me još dodatno uznemirilo. Nadam se da to ipak neće toliko drastično promijeniti koncertna događanja. Jedan od načina borbe je i taj da treba nastaviti sa svirkama. A budućnost generalno je neizvjesna. Kao što je bila i mnogo puta do sada. Gadne stvari se događaju. No o tome odlučuju veliki igrači. . .

Što će Sleepyheadsi dalje, planirate li kakvu regionalnu turneju da vas ljudi izvan granica Hrvatske malo upoznaju? Ima li kakvih naznaka i novih materijala?

Vedran Šuvak: Upravo radimo na tome da se, kao prvo, maknemo iz Zagreba. Da zasviramo i po drugim mjestima u Hrvatskoj. A gledamo i za Srbiju. Kako pratim i volim njihovu scenu, volio bih da nas tamo malo upoznaju. A nove stvari radimo. Nakon što smo snimili album, nekako mi je pao ogroman teret sa leđa. Kao, ovo je sad završena priča i idemo sad dalje raditi nove stvari i samo nove stvari. Tako da već imamo par novih pjesama, a neke ćete čuti u četvrtak u Vintageu.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X