Ako ‘Poyy’ promatramo kao zabilježenu esenciju ‘najboljeg ljeta ikad’ koje se teško može ponoviti, ‘CIAO’ otvara novo poglavlje jutro poslije u kojem se po tko zna koji put pitamo je li došlo vrijeme da se uozbiljimo.
Kad je prošlog ljeta našim zvučnicima protutnjio „Poyy“, DIY biser Antuna Alekse, činilo se kao da smo dobili neki dugo priželjkivani soundtrack mladosti (ili barem onoga što je od nje ostalo) a godinu i pol kasnije, stigao je i njegov podjednako simpatičan nasljednik „CIAO“. Na samom početku onoga što će se kasnije pretvoriti u „Poyy“ eru, Zoran Stajčić je u svojoj recenziji poentirao kako će IDEM zahvaljujući tom albumu možda sebi i kupiti još jedno “najluđe ljeto”, ali tek pod uvjetom da publika na vrijeme otkrije njegovu glazbu.
Simpatično je osvrnuti se na to dva (najluđa) ljeta kasnije nakon Antunovih nagrada, prijeđenih kilometara i ono najvažnije – koncerata, osobito onih rasprodanih u praktički svim zagrebačkim klubovima kapaciteta do 1000 ljudi. Prvi u tom nizu dogodio se prošlog rujna u KSET-u gdje smo također i među prvima čuli budući singl „Jadanja“, a zadnji, održan prošlog četvrtka u Attacku stavio je „točku na i“ cijele “Poyy” ere.
S jedne strane, čini mi se kao da se ta IDEM eksplozija dogodila u nekom prošlom životu, no s druge se zapravo nije promijenilo gotovo ništa – prošlog tjedna gledam ista lica kao i prije godinu dana u KSET-u i jedina razlika eventualno vrijedna spomena je što su neki od nas u međuvremenu hrabro zagazili u novo desetljeće života. A ako ste i sami na takvoj (ili bilo kakvoj drugoj životnoj) prekretnici, „CIAO“ bi vam mogao poslužiti kao dobar soundtrack upravo za te nove početke.
IDEM je zadržao dobitnu formulu s prvijenca, pa se tako i „CIAO“ oslanja na svog prethodnika s ukupno 11 pjesama i s trajanjem tek ispod trideset minuta, što uopće nije loše jer (baš kao i “Poyy”) odmah zove na ponovno slušanje, pogotovo kad je riječ o već široko prihvaćenim singlovima „Raspadam“, „Slušat pank“ i „Jadanja“, sve redom sjajnim novim singalong himnama, barem ako je za suditi po nedavnim koncertima.
Jednak potencijal ima i „19h Harmica“, koja kao da je izašla iz foldera nekog novog klinca, samo da bi u dvije minute eksplodirala u potpuno zaraznu pop-punk stvar koju ćete pjevušiti danima. Istu atmosferu donosi i „Klincy“, totalno optimističan feelgood uron u spoznaju da „naša brija nije jedino“. „Kimaj glavom“ i „Plus i Minus“ s druge strane daju sjajan balans albumu svojim sporijim tempom, a jednako dobro zvuče i uživo u što smo se uvjerili na prošlotjednom koncertu u Attacku.
„CIAO“ bi najviše mogao (i trebao) doći do ušiju publike upravo na Antunovim nadolazećim nastupima kojih, čini se, neće nedostajati – no upravo bi se tamo trebao i dogoditi njegov „make it or break it“ moment jer se srž ovih jedanaest pjesama najbolje osjeća u svirci sa živim bendom (a to je i Trophy Jump najbolje pokazao prošlog tjedna), a ne „sa računarom“ što je do sad bio zaštitni znak IDEM estetike.
Naravno, u tom smislu mu za sad i dalje veliku podršku pružaju Voado i Tandara – prvi je na prošlotjednom koncertu otvorio večer kao predgrupa, dok Tandara i sam sudjeluje na novom albumu u posljednjoj „Sve odjednom“. Naravno, obojica zaista šire IDEM evanđelje svojim energičnim nastupima i sjajno upotpunjuju taj element „žive svirke“ koja nedostaje u nastupima s matricom, no čini se da bi s novim materijalom i publika itekako preferirala ono pravo muzičko ozračje.
Ipak, ono najvažnije, IDEM na „CIAO“ nije izgubio ni trunku svoje iskrenosti, topline i dječačke zaigranosti – svih onih karakteristika zbog kojih ga je publika od samih početaka i toliko zavoljela. Stoga, ako „Poyy“ promatramo kao zabilježenu esenciju „najboljeg ljeta ikad“ koje se teško može ponoviti, „CIAO“ otvara novo poglavlje jutro poslije u kojem se po tko zna koji put pitamo je li došlo vrijeme da se uozbiljimo. Srećom, Antun je do sad povukao sve prave poteze koji ga neće dovesti ni blizu tome.
Ocjena: 8/10
(JeboTon, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
