U Koprivnici klinci baš i ne kombaju gens i ne spiskaju sve na žujice, nego piju Pan, vino i rakiju koju su ćornuli kod nekoga u goricama.
Što je uopće ‘koncert’? Ne bih se baš kladio u to da se takvo pitanje obično pita jedan obični član publike i to kad je već otišao na koncert za koji se sad pita je li uopće koncert i što je koncert uopće dok stoji u dvorani ispred pozornice, na koncertu. Koncert je, barem ako je vjerovati internetu, ‘a live music performance in front of an audience’, a ako ga izvodi jedan čovjek, onda to još zovemo i ‘recital’. Ali definicija koncerta dana je još u 17. stoljeću kad nitko nije mogao pretpostaviti da će IDEM nešto stoljeća kasnije na krilima senzacionalnog uspjeha svog albuma prvijenca “poyy” u klubovima diljem zemlje nastupati s matricama na sveopće oduševljenje publike.
Je li onda IDEM-ov koncert zapravo recital? I je i nije. Jesu li to zapravo karaoke? Jesu i nisu. Je li to zapravo nešto slično ‘predstavljanju knjige u nekoj knjižnici, a gdje je gostovao i autor’, osim što smo u ovom slučaju bili u klubu, a knjiga je glazbeni album s deset pop-punk pjesama? Je, ali i nije. Je li IDEM možda onda reper, osim što nije reper, a mjuza koja izlazi iz zvučnika nisu ‘beatovi’ nego master trake albuma bez vokala? Svakako, a još pogotovo ako u obzir uzmemo da je s njim na pozornici cijelo vrijeme bio i Voado koji je poslužio kao svojevrsni MC, ali svakako i ne.
Pravila, čini se, više ne vrijede pa jedino ostaje prihvatiti da je to upravo to što jest, a to je IDEM kojem zbog popularnosti materijala bend niti ne treba jer ljudi nisu došli čuti kako njegov bend uživo svira svima omiljene pjesme, nego su došli vidjeti svog omiljenog IDEM-a koji im je onda to otpjevao uz pomoć laptopa i svog MC-a koji to nije. To pak dovodi do još jednog specifičnog i zanimljivog momenta, a to je da IDEM-ov koncert nije on ili njegov bend kojeg nema, nego publika. Publika je koncert. Jer o nekom se bendu, neovisno o tome koliko je bilo ljudi i kako su reagirali, uvijek može napisati da je uživo svirao ili zvučao dobro ili loše. Takva kategorija u ovom slučaju ne postoji jer se ništa osim vokala ne izvodi uživo pa je prema tome uvijek isto, a iza Antuna nema niti nekog DJ-a kakvog bismo mogli sresti iz leđa nekog repera, a koji bi onda po potrebi matrice izmijenio ‘ad hoc’.
Stisneš ‘play’, pjesma ide, IDEM ide, publika ide i idemo, po redu, svih deset pjesama s albuma “poyy” i jedna nova. Dobro, IDEM je novu pjesmu “Jadan ja” izveo sam na gitari, a još je tu i tamo na toj istoj gitari preko matrica odsvirao neki kratki solo ili neke akorde, ali sve to skupa nije dovoljno da bi ga se u klasičnom smislu moglo ‘ocjenjivati’ kao koncertnog izvođača ili instrumentalista koji je održao ‘koncert’. U svakom slučaju, bit će da previše razmišljam o svemu ovome, ali ako nemam nešto o čemu bih mogao previše razmišljati, nemam ništa pa ‘ko mu onda jebe mater.
Vratimo se načas na početak, a to je Voado koji je i otvorio ovu ‘koncertnu’ večer. Stvari su tu mnogo jasnije jer Voado je u takozvanim alternativnim krugovima već naširoko poznat kao čovjek beskonačne energije koji istovremeno nastupa samostalno kao Voado ili pak kao dio grupe From Another Mother ili ga se pak može vidjeti diljem europskog kontinenta kao gosta raznim drugim bendovima, ali nastupa, uživo, s gitarom i vokalom. Voado je i općenito čest gost u Koprivnici u kojoj to što on radi, a radi to izvrsno, izvrsno prolazi. Tako je bilo i sinoć kad ga je publika objeručke prihvatila. Voado bi se najlakše mogao opisati kao highschool punk kantautor, vrsni gitarist i showman koji uz malu pomoć loopera i još poneke pedale piči taj svoj materijal kao na traci i sposoban je samostalno na pozornici stvoriti zvučnu sliku kakvu uživo ne proizvedu ni neki peteročlani bendovi, a još k tome i zbog svoje karizme u svakom trenutku i bez previše napora na sebi zadržava pažnju svih prisutnih.
E sad natrag na postulat da je publika koncert. IDEM je, bez sumnje, jedna od trenutnih senzacija, ali i izvođač kojem je potreban pun klub da bi stvari i uživo bile jednako spektakularne kao i njegovi biografski uspjesi. Međutim, IDEM je u svojoj poetici izrazito ukorijenjen u Zagreb i ‘zagrebački đir’, a Koprivnica nije Zagreb i još je k tome i općenito zajebana jer najviše voli ‘tvrde’ stvari bez puno filozofije kao na primjer najagresivniji punk ili metal, a što se pak potvrdilo u tridesetak sekundi kad je Voado izveo klasik Pasa “Eterle”, a svi su poskočili na svojim mjestima u oduševljenju. U Koprivnici klinci baš i ne kombaju gens i ne spiskaju sve na žujice, nego piju Pan, vino i rakiju koju su ćornuli kod nekoga u goricama.
Koprivnički klinci se baš ne mogu s nostalgijom sjećati svog djetinjstva na Zlarinu jer je velik dio njih u kolovozu morao pomagati u berbi kukuruza, drugi su češće ljetovali na Dravi ili na Šoderici, a i oni koji su išli na more i nisu baš išli na Zlarin. U Koprivnici klinci baš i ne zobaju jer zob treba čuvati za ishranu domaćih životinja, ne idu baš na trafiku jer idu na kiosk ili u Šareni Dućan, nisu baš jeli gudre jer je nije baš bilo i ne mogu baš samo tako otići van i doći doma idući dan jer nemaju baš gdje provesti u izlasku 24 sata.
Naravno, to nije IDEM-ov problem nego naš i, naravno, malo karikiram, ali ono što hoću reći je da koncertni uspjeh IDEM-a počiva na tome koliko se publika može identificirati s onim o čemu on i na koji način pjeva. Je li FUNK sinoć bio pun? Nije. Je li bio prazan? Nije. Je li i sam organizator očekivao da će, citiram, ‘ko od šale’ doći minimalno 100 ljudi koji ipak nisu došli? Je. Jesu li oni koji su došli pjevali u glas s IDEM-om i Voadom? Većinom jesu. Jesu li neki rezervirano stajali po strani ili možda čak i izašli van na cigaretu? Jesu. Je li bilo dobro kao što bi bilo dobro da se ovaj koncert dogodio u, recimo, bivšem KSET-u, Močvari ili Vintageu? Nije. Je li za to kriv IDEM? Nije. Je li Antun izrazito simpatičan i talentiran momak kojem su sve pjesme hitovi? Apsolutno. Je li na, na kraju krajeva, bilo super? Da, je, bilo je super. Je li ovaj report dulji od sinoćnjeg koncerta? Možda. Što je to točno bilo? Na to će pitanje morati odgovoriti netko pametniji od mene koji još više previše razmišlja o stvarima. Ili neće, jer možda ipak ne treba o svemu previše misliti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
