Kad smo prije nešto više od godinu dana svjedočili slavljeničkoj atmosferi na dvostrukim zagrebačkim koncertima Antuna Alekse u rasprodanom Vintageu i Močvari bilo je realno očekivati i kakav veliki nastavak tog uspjeha. Međutim, vjerojatno nitko nije računao da bi se mogla dogoditi i repriza tog ‘osvajanja’ Zagreba, no ovoga puta u klubovima dvostruko većih kapaciteta.
Sve ono što se u međuvremenu odigravalo u karijeri Antuna Alekse teško je uopće i sažeti na jednom mjestu, no formula je urodila plodom – s jedne strane, ekipa se u potpunosti pronašla u njegovim „himnama za roditelje u četrdesetima“ (kako je to simpatično opisao jedan YouTube komentator ispod spota za „Par Put Godišnje“), dok s druge ne treba zaboraviti kako je i dalje riječ o projektu koji savršeno funkcionira u skromnim DIY okvirima s jednim do dva člana i matricom, što ga čini idealnim za promoviranje i na mjestima gdje IDEM možda i ne bi dobio takvu priliku da su okolnosti drugačije, na primjer s peteročlanim bendom.
Obzirom na to, bilo je isto tako realno za očekivati da bi se Antunova publika prije ili kasnije mogla zasititi tog fenomena matrice, budući da IDEM nema gdje nije nastupao od objave prvijenca „Poyy“ u proljeće 2023. Tako su i članovi naše redakcije posljednjih mjeseci nehotice posjetili na desetke njegovih koncerata u različitim formatima, od onih festivalskih do klupskih pojavljivanja u Hrvatskoj i regiji.
Dakle, budući da smo do sad itekako upoznati s kvalitetom koju Antun Aleksa isporučuje na koncertima, ovotjedne fešte održane u Tvornici kulture i Boogaloou poslužile su stoga i kao prilika za svojevrsni mini showcase četiri izvođača koji kao da su odlučili postati „the next big thing“ u očima Aleksine publike.
Novosadski Monohrom prvi se okušao u tom naumu zauzevši pozornicu Tvornice kulture u petak preglasnim no korektnim nastupom kakav i priliči bendu koji ‘dolazi iz jednog revolucijom zahvaćenog područja’. Ipak, u četrdesetominutnom slotu izuzev aktualnog singla „Sjaj“ i nije bilo pretjeranih iznenađenja budući da materijal s njihovog posljednjeg studijskog albuma „Radio Tišina“ u globalu ipak previše podsjeća na sve što smo već mnogo puta do sad vidjeli i čuli kod heroja britanske indie-rock scene devedesetih.
Najviše šanse za taj next big thing definitivno ima zagrebački Ki Klop, još jedan bend stasao iz Jebotonove radionice, a koji je s posljednjim albumom „Otopljeni disko“ zauzeo visoke pozicije na prošlogodišnjim listama najboljih regionalnih albuma u čemu im je pomogla i veoma dobro posjećena koncertna promocija koju su održali koncem prošle godine u Močvari. Iako je neosporno da „Duh u ormaru“, „Usne od cirkona“ ili pak „Sezona izgubljenih pasa“ zvuče odlično, nemoguće je ne osvrnuti se i na veliku sličnost u zvuku koji dijele sa srpskim kolegama poput Vizelja ili dvojca Buč Kesidi što za sobom povlači i pitanje treba li lokalna publika još jedan Vizelj ili Buč Kesidi. Dakako, preostaje nam vidjeti hoće li iz te inspiracije u budućnosti nastati nešto sasvim novo i još kvalitetnije, no Ki Klop definitivno imaju sve predispozicije da to zaista i učine.
Nažalost, to baš i ne bi moglo reći za One Cure koje su ujedno i otvorile subotnji koncert u Boogaloou materijalom s EP-a „Vani je lava”. Iako su se zaista trudile biti beskrajno simpatične, one ujedno i najbolje pokazuju sveprisutno posuđivanje glazbenih elemenata od drugih kolega sa scene pa je tako njihov polusatni nastup u konačnici zvučao kao sirovi pokušaj da postanu nova, ženska verzija IDEMa uz mnogo manje koncertnih utakmica u nogama.
Tidal Pull stoga je došao kao pravi šećer na kraju u ovom dvodnevnom maratonu predgrupa. Bilo je za očekivati kako ćemo ih susresti na nekoj od nadolazećih Antunovih koncertnih promocija, osobito nakon zajedničke suradnje na singlu „Kad imamo mirne glave“. Usprkos tome što im je sinoćnji nastup ujedno bio i prvi u osvježenoj postavi s novom pjevačicom koja se tijekom prvih nekoliko pjesama očigledno borila (i izborila) sa tremom, Tidal Pull možda su i najzaslužniji za puno bolji opći dojam predgrupa koje smo imali priliku poslušati ovog vikenda.
Mogli bismo beskonačno nagađati hoće li biti štogod od ovih izvođača, no osim te čarobne formule i „klika“ koji se mora dogoditi u sinergiji publike i benda, taj je klik potrebno kontinuirano održavati i osvježavati da bi nekakav dugoročniji uspjeh u konačnici i opstao.
Antun Aleksa je to itekako osvijestio u dosadašnjem dvadesetogodišnjem glazbenom radnom stažu pa je tako IDEM priča koja drži vodu ponajviše zbog toga što Antun Aleksa zaista razumije kako da istovremeno gradi i razvija vlastiti kreativni kontinuitet, a da pritom ne smori publiku. To je dokazao i ovog vikenda u nakrcanoj Tvornici i Boogaloou koncertima na kojima je napokon umirovio matrice i konačno na pozornicu uveo čvrst i genijalno usviran bend na čelu s Markom i Ivanom Marinovićem iz Trophy Jumpa i nezaobilaznim animatorima svih dosadašnjih Antunovih koncerata a koji su i ovog vikenda jednakom euforijom oduševljavali sve okupljene – riječ je, dakako, o Tandari i Voadu.
U takvoj, usudila bih se reći i pobjedničkoj formaciji, „Poyy“ je dobio sasvim novu dimenziju kroz nešto drugačije aranžmane poput mashupa „Par Put Godišnje“ sa Wheatusom i „Teenage Dirtbag“, dok je s druge strane i „Ciao“ iznjedrio i neke nove favorite publike kao što su „Klincy“ ili „19h Harmica“. Doduše, pomalo je i besmisleno uopće izdvajati pojedine vrhunce ovih koncerata budući da su klinci u petak i subotu svih devedesetak minuta nastupa proveli u konstantnoj euforiji, šutki i pillow fightu, potvrđujući pritom da su dobrog duha scene Antuna Aleksu u potpunosti prihvatili kao glazbenog heroja svoje generacije, stoga nema sumnje u to da će se ova topla i iskrena avantura itekako uspješno nastaviti razvijati i u budućnosti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
