Prema staroj teoriji, svaki punk bend u sebi ima samo jedan ili dva punk albuma, nakon čega će, ako imalo vrijedi, svoj izričaj početi proširivati mnogim drugim utjecajima i žanrovima. IDLESIMA je, istini za volju, trebao jedan album više, a i njihov je punk već u startu bio znatno kompleksniji i eklektičniji od uvriježenih tumačenja istog, no ‘Crawler’ nam ipak može poslužiti kao potvrda te teorije.
Novi materijal bristolskog benda zbunio je dio publike i nedovoljno naslušane kritike koja je očekivala još jednu dozu divljački žestokih riffova i ritmova koji zvuče kao da Jon Beavis umjesto palicama bubnjeve udara čekićem, ali i pamtljivih refrena te ljepljivih melodija koje izranjaju iz tog vihora buke. Prvu polovicu formule IDLES su uspješno ponovili i na „Crawleru“, dok je ona druga, komercijalnija strana priče u ovih četrnaest pjesama većinom ostavljena po strani.
Sa sličnim prigovorima prije nekih četrdesetak su se godina sretali PiL, Pere Ubu i Wire koje se također optuživalo da su nakon veličanstvene druge ploče na idućem izdanju otišli malo predaleko, no s vremenom su i „The Flowers Of Romance“ i „New Picnic Time“ i „154“ uvelike popravili svoj status, pa ih se danas smatra tek nešto slabijima od svojih prethodnika. Četvrti album IDLESA nije dobar kao „Brutalism“ i „Joy as an Act of Resistance“ iako će bez većih problema izdržati usporedbu s „Ultra Monom“ u odnosu na koji po pitanju zvuka predstavlja očiti korak naprijed. Puno više prostora tako zauzimaju elektronika, turobni post-punk Joy Divisiona, Bauhausa ili Killing Jokea, kao i indie, noise pa čak i soul u laganijoj „The Beachland Ballroom“.
„Crawler“ nastavlja tradiciju moćnih, sporogorećih otvaranja njihovih ploča – „MTT 420 RR“ usporena je, blago kaotična elektronika kakvu su znali raditi James Murphy i LCD Soundsystem koja koliko-toliko uspIjeva zadržati i kanalizirati bijes Joea Talbota i ekipe. Već sljedeća „The Wheel“ zato djeluje poput uglazbljene srdžbe, a isto vrijedi i za stvari poput „New Sensation“, „Crawl!“, himničn(ij)e „The End“ i pogotovo „Wizz“, tridesetak sekundi dugačkog hardcore punk udarca. „When the Lights Come Out“, „Meds“ i dobrano poremećena „Progress“ uz drugačiji bi vokal vjerojatno mogle proći i pod gothic rock, dok titulu najekstremnije pjesme albuma odnosi „Car Crash“, mahniti križanac duba i industriala kakvima je u solo karijeri publiku znao zlostavljati Mark Stewart iz Pop Groupa.
IDLES se na ovom materijalu nisu pretjerano zamarali klasičnim strukturama rock skladbe, pa će refreni tu i tamo predstavljati antiklimaks i najmanje prijemčiv dio, dok će se na mjestu ‘mostova’ ili sola nerijetko naći jedva kontrolirane detonacije buke. Samim time je bilo neizbježno da neke pjesme djeluju malo nedorađeno, čak i nedovršeno, no najslabiji trenuci ipak su oni u kojima su željeli zazvučati upravo onako kako se od njih očekuje („King Snake“).
Čak i veću promjenu od glazbe donose tekstovi koji su se parola i slogana velikim dijelom odrekli u korist introspektivne, autobiografske lirike pa se Talbot u „Car Crash“ i „MTT 420 RR“ prisjeća prometne nesreće koju je doživio propisno razvaljen, u „The Wheel“ se vraća u djetinjstvo i preklinje majku da se ostavi alkohola, a nije zaobišao ni vlastite probleme s porocima i drugim nedostacima svoga života od kojih u „When the Lights Go Out“ bijeg uzalud pokušava pronaći u polutami noćnog kluba (‘I shudder like I’m all bereft, I danced grief from my pores’). Daleko od toga da je u prošlosti izbjegavao slične teme, ali nikada dosad nisu bile toliko izražene i dominantne.
Sve u svemu, ovaj album ne bi bilo sasvim pogrešno smatrati početkom nove etape glazbenog puta IDLESA, puta koji će ih idućega ljeta dovesti do zagrebačkog INmusic festivala, gdje ih čeka i susret s jednim od njihovih najžešćih kritičara, Jasonom Williamsonom iz Sleaford Modsa.
Ocjena: 8/10
(Partisan Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
