Petbrick je elektronički metal/noise projekt kojeg čine Iggor Cavalera, legendarni bubnjar Sepulture i Wayne Adams (Big Lad, Death Pedals) na nabrijanim synthevima. Njihov abrazivni zvuk koji spaja nemilosrdnu bubnjarsku podlogu s bučnom elektronikom ovjekovječen je i hvaljenim albumom Liminal iz 2022. U subotu 6. svibnja dolaze razoriti KSET u završnici ZEZ Festivala,
Obojica imate puno iskustva u stvaranju glasne, bučne glazbe. Uz Wayneovo iskustvo koje naginje eksperimentiranju s ekstremnom elektroničkom glazbom, dok ponekad također zaranja u noise rock, i Iggorovo iskustvo koje se uglavnom vrti oko istraživanja različitih područja/žanrova metala, također ponekad istražujući DJ teritorije, vaša se suradnja čini kao prirodan napredak izražaja obojice. Možete li nam reći nešto o tome kako je Petbrick nastao?
Wayne Adams: Način na koji smo se upoznali bio je… Mislim da je Iggor vidio jedan od mojih projekata uživo, Big Lad, javio mi se i rekao koliko je uživao u projektu, a ja sam očito bio svjestan njegove povijesti sa Sepulturom i sličnim stvarima pa se činilo poput uzbudljive mogućnosti da komuniciramo i da vidim je li zainteresiran za neku glazbu. Tako je to nekako počelo.
Čini se da imate zajednički interes i za analognu i za digitalnu stranu stvari. Je li zvukovna vizija za ovaj projekt došla sama od sebe ili ste samo znali da želite nešto učiniti zajedno i onda počeli kopati za idejama dok niste pronašli nešto što vam se čini dobrim?
Wayne Adams: Mislim da se zvuk Petbricka razvio u posljednje četiri godine, ali početna jezgra energije projekta još uvijek je vrlo slična onoj kad smo počeli. Radilo se o tome da radimo nešto prilično nekonvencionalno i brutalno, obojica smo jako zainteresirani za kreativnu elektroničku glazbu pa se radilo o istraživanju toga uz Iggorovo bubnjanje.
Što mislite o vašoj kemiji unutar kreativnog procesa? Razvija li se obično vaše pisanje organski i intuitivno, dok se nadovezujete i nadograđujete jedan na drugog ili postaje pedantno i duboko s istraživanjem koncepata i lociranjem onoga što najbolje funkcionira? Je li se vaš kreativni proces donekle razvio od početka projekta i boljeg upoznavanja?
Wayne Adams: Ne jammamo, već pišemo glazbu na računalu, ali to je vrlo suradnički proces u kojem bismo počeli s praznom pločom i onda bih ja možda smislio brzi riff pa bi Iggor skočio na bubnjeve i počeo ih svirati. Ili bi možda počeli obrnuto kada on ima ideju za bubanj, a onda ću ja početi pokušavati uklopiti dio syntheva u to. Mislim da smo ga usavršili [kreativni proces]. Tijekom “Liminala” radili smo malo fluidnije i pokrenuli smo mnogo ideja, ali ponekad bismo pomiješali stvari pokušavajući napraviti obradu ili bismo došli sa pjesmom kao referencom da podstaknemo ideju ili nešto slično.
Došlo je do porasta u svojevrsnom prijelazu s tradicionalnog pisanja pjesama na eksperimentalnije pristupe u metalu, osobito s bendovima kao što su Code Orange, The Armed, Genghis Tron, Frontierer, itd., od kojih su svi formirali vlastite narative miješanja glitchy elektronike s bučnim hardcoreom pristupom. Osjećate li da je ta vrsta alkemijskog cybergrind napitka put budućnosti? Stoji li to kao prikladna sredina za poštovanje etosa metala dok ga također pomiče naprijed? Koji vas izvođači/bendovi inspiriraju u posljednje vrijeme?
Wayne Adams: Mislim da je ono što radimo samo prirodni nastavak onoga što smo radili u prošlosti. Sažima ono što smo prije radili i pomiče to naprijed. Zapravo ne razmišljam puno o tome što drugi ljudi ili bendovi rade oko mene. Oduševljavaju me neki bendovi, ali slušam puno Maxa Coopera i Jona Hopkinsa tako da je to trenutno uglavnom elektronička glazba.
Dok čitam neke od vaših zapisa za određena izdanja, postaje očito da Petbrickova glazba dolazi s mjesta velikog cijenjenja grube glazbe, ali čini se da to cijenjenje koristi kao alat za izradu zvučnih pejzaža koji kanaliziraju i odražavaju distopijski “užas komoditeta” u kojem živimo. Način na koji se suočavate s ovim svojevrsnim zeitgeistom je direktan, bez kompromisa, nemilosrdno napadajući krvavih očiju. Je li svjesna odluka da pokušate uhvatiti moderne frustracije unutar zlokobnih zvukova vaše glazbe napajane energijom? Osjećate li potrebu dati konceptualnu, društvenu izjavu s ovim projektom ili funkcionira kao suludi slučaj glazbenog udaranja koji je postao lijek za ublažavanje stresa dok ste mu izloženi?
Iggor Cavalera: Život se unosi u ono što radimo. Imamo antifašističke transparente i takve stvari, ali ne pišemo tekstove o tome. Više se radi o prikupljanju energije i suočavanju, ali s takvom vrstom stajališta. Ponekad glazba može biti blaga, eterična i psihodelična, ali također ponekad može biti brži d-beat, tako da sve to može proizaći iz iskustva. Nešto što smo nedavno doživjeli može nam pomoći da uhvatimo energiju toga događaja ili se možda samo želimo malo zabaviti s pjesmom ili napraviti nešto stvarno brutalno. Opet, ne mislim da pretjerano razmišljamo o Petbricku, ne bih to nazvao “konceptualnom, društvenom izjavom”, radi se više o uživanju u procesu pisanja glazbe i pomicanju granica stvari.
Imati duge i raznolike glazbene karijere mora značiti razvijanje i ažuriranje vaše opreme, pristupa snimanju, načina na koji komunicirate s obožavateljima, itd. Cijela “glazbena karijera” mora funkcionirati drastično drugačije nego kad ste započeli. Koji su neki od najutjecajnijih načina na koje vas je tehnologija promijenila kao glazbenika ili vaš pristup glazbi, posebno s obzirom na elektronički aspekt?
Wayne Adams: Što se mene tiče, oduvijek sam radio s računalima i način na koji su se razvila omogućuje brže, lakše i izravnije zapisivanje ideja. S obzirom na elektroničku glazbu lakše je zapisati ideje, ali ponekad je lakše i napraviti nešto sterilno pa to morate imati na umu, kako zadržati srce i dušu u glazbi koja ima elektroniku. Tehnologija utječe na to, tehnologija koju koristite tako što ponekad izađete iz računala i koristite nešto analogno umjesto da koristite samo VST pluginove. Mislim da je to način na koji tehnologija mijenja način na koji pišem glazbu, možda bih svjesno upotrijebio malo stare tehnologije da nešto promijenim.
“Liminal” opsegom zvuči golemo, ali kada se prođe kroz njegov intenzitet i veličinu također se čini hladnim, dalekim i izoliranim. Je li nešto od tog materijala bilo pod utjecajem vrlo otuđujućeg iskustva s koronavirusom i kako je to nesretno razdoblje utjecalo na vaš umjetnički proces? Osjeća li se oslobađajuće što možete ići na turneju nakon tog iskustva i konačno prenijeti brutalnu, visceralnu energiju na publiku?
Iggor Cavalera: Taj je album napisan usred pandemije tako da je apsolutno proizvod tog vremena i onoga kako smo se osjećali, što smo radili. Neizbježno je da je taj zapis bio pod utjecajem toga i procesa u kojem smo ga morali napisati. Sjajan je osjećaj ponovno biti na turneji. Mislim da trenutno postoje izazovi s turnejama. Sjajno je moći izvoditi pjesme uživo i prenijeti tu energiju u živu publiku.
Što je sljedeće za Petbrick nakon titana koji je bio “Liminal”? Radite li već na novom materijalu ili se planirate odmoriti od snimanja većih projekata i možda se više fokusirati na turneje ili manja izdanja?
Wayne Adams: Mislim da samo analiziramo ono što smo napravili nakon “Liminala” i njegove turneje. Mislim da će Iggor biti zaposlen s Cavalera [Conspiracyjem] i stvarima u drugoj polovici ove godine. Kad se vrati i malo skrasi, mislim da ćemo se pregrupirati i vidjeti što će se sljedeće dogoditi i krenuti od toga. Trenutačno nismo baš počeli raditi na nečemu novom, ali to je ljepota glazbe – uvijek možemo uroniti i izroniti kad smo spremni.