Na upravo objavljenom albumu ‘Every Loser’, dakako u njegovom fizičkom obliku, trebala bi stajati naljepnica: ‘Iggy Pop za neupućene’. Daleko od toga da je u pitanju nešto najbolje što je ikada snimio, ali s novih 11 (devet plus dva interludija) pjesama kao da je ispisao vlastitu autobiografiju, s brojnim usponima i posrtajima, i glazbenim i onim životnima.
Ima tu The Stoogesa, čak i iz one samo bootlezima dokumentirane faze kada su uz Iggyja svirali likovi poput pijanista Boba Scheffa, novovalnih zgoditaka “Lust For Life”, “The Idiot” i “New Values”, ali i druge polovice osamdesetih, vremena hit singlova i priličnog gubitka artističkog kredibiliteta.
“All the Way Down” sa svojom 90’s produkcijom kao da nas pokušava podsjetiti na povratak rocku pločom “American Caesar”, a čak i eksperimente vrlo dobrog prethodnog albuma “Free” otkrivamo u spomenutim “The News for Andy (Interlude)” i “My Animus (Interlude)”. Još jedan važan trenutak Iggyjeve karijere, bestseler “Brick by Brick” iz 1990. godine, dotaknut je introspektivnom baladom “Morning Show” koja bi lako mogla stajati uz tadašnje “Candy” ili “Undefeated”.
Kum punka u tom se kontekstu mogao naći na vrlo skliskom terenu kada ove pjesme ne bi bile dobre, no i ta je potencijalna zamka izbjegnuta zahvaljujući vrlo solidnoj skladateljskoj formi koja ga prati više od desetljeća. Istini za volju, nisam siguran koja bi mjesta na najboljim Popovim pločama zauzele skladbe poput “Neo Punk” ili dosta konfuzne “New Atlantis” premda bi fantastična “Strung Out Johnny” vjerojatno bila izabrana za singl čak i u kreativnim vrhuncima njegove diskografije.
Da ga nikad, ali baš nikad ne smijemo otpisati dokazuje i punkerskim rasturačinama “Frenzy” i “Modern Day Ripoff” u kojima je all-star ekipa sastavljena od, između ostalih, Duffa McKagana, Chada Smitha, Stonea Gossarda, Davea Navarra i neprežaljenog Taylora Hawkinsa itekako dostojno zamijenila braću Asheton. “Neo Punk” jedina je od žešćih stvari koje se nećemo baš predugo sjećati, a pomalo bizaran dojam ostavila mi je i “Comments” koja zvuči kao da su Iggyja Popa obradili Simple Minds. Najvažnijeg suradnika, međutim, pronašao je u producentu i multiinstrumentalistu Andrewu Wattu koji se podjednako dobro snalazi u svim ovdje predstavljenim žanrovima i podžanrovima.
Teme kojima se bavio u tekstovima najlakše bi bilo opisati riječima ‘jučer, danas, sutra’ – “Strung Out Johnny” vraća ga u dane kada je bio teški ovisnik o heroinu i skoro pa beskućnik (‘God made me a junkie but Satan told me so’), “The Regency” dokumentira tamne strane glazbene industrije od sedamdesetih naovamo, a nisu izostali ni fenomeni današnjice poput internetskih trolova koje je propisno ‘oprao’ u “Comments” ili klimatske promjene koje prijete potopiti Miami u kojem živi („New Atlantis“).
U “Neo Punk” se brutalno obračunao s današnjim punkerima koji nose Gucci i voze Rolls-Royceove, ali najsnažnije ipak udaraju stihovi “Morning Showa”, gdje se stara, pregažena i bezvoljna rock zvijezda priprema odraditi najnovije u beskrajnom nizu televizijskih gostovanja.
S obzirom na impresivan tempo izdavanja albuma, čisto sumnjam da je “Every Loser” zadnje što ćemo od njega čuti premda se, zbog svega navedenog, čini kao idealan oproštaj. Barem se nadam da je tako, ne želim ni zamišljati svijet u kojem nema Iggyja Popa.
Ocjena: 7/10
(Atlantic, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
