Autor jednog od ponajboljih ovogodišnjih etno albuma nastupio je u nedjelju u Močvari.
Igor Božanić, banjalučki kantautor s ljubljanskom adresom premijerno je održao zagrebački promotivni koncert novog albuma „Žega“ u sklopu Human Rights Film Festivala sinoć pred punim auditorijem zagrebačke Močvare. Uvjetno se može reći da je to za većinu posjetitelja bila prilika i čuti pjesme s prijašnjeg Božanićevog albuma „Runo“ koji je objavljen u pandemijskoj 2021. godini.
Riječ je o kantautoru koji je jednako prigrlio tradicijski bosanski sevdah, stare gradske banjalučke pjesme i krajiške napjeve, ujedno djelujući i autorski u tom kolopletu u kojem je pronašao i jedinstveni avangardni izričaj zajedno s dvojicom multitalentiranih glazbenika – braćom Pavlom i Srđanom Popovom.
Ovoljetni album „Žega“, koji bi trebao biti nezaobilazno štivo za svakog poklonika etno glazbe, ujedno je bio i početak suradnje između Igora, Pavla i Srđana, stoga je zajednički koncertni angažman prirodni nastavak koji je oduševio i u Močvari, ujedno tek trećem njihovom zajedničkom nastupu.
Već sam u recenziji Božanićevu vokalnu izvedbu usporedio s onom Amire Medunjanin, kao što je ostavio dojam da bi i od opore ojkalice svojim glasom, instinktom i talentom to zazvučalo kao neka anđeoska pjesma iz davnina. Na koncu njegov izričaj uronjen je u čemer balkanskih sudbina i već je i tu prisutna Igorova izvođačka magija koja na neki neobjašnjiv način djeluje kao melem na rani dok vam izvedbe sineastično unose emociju proživljenog, ali na način da i riječi pronalaze put do racionalnog i ostaju vam u umu kao poučna narodna mudrost.
Božanić je u neku ruku čarobno samodostatan i samo s akustičnom gitarom u rukama, kao što je i karakterno stasao te je zanimljiv i u situacijama kad se obraća između pjesama toplo prijateljski, ali i s povremenim ironičnim ubodicama koje su dodatno začinjavale ugođaj, primjerice kad je najavio makedonsku pjesmu „Oj ovčarče“ riječima: „Evo jedna veselija, ali nemojte se navikavat’.“
Koncert je i započeo u solo varijanti pjesmom „Daleko“ (koja ujedno otvara album „Runo“) da bi s posljednjom s istog albuma, tj. „Hrast“ Igor rekao kako je to bila svojevrsna točka prekretnica, odnosno putokaz u ono što je donio ovogodišnji album „Žega“. Potom su na pozornicu izašli Pavle (klavijature) i Srđan Popov (bas i elektronika) nakon čega su kao trio donijeli punoću zvuka „sjetnog etna“, kao sam Božanić običava predstavljati svoju glazbu, kroz tradicijske pjesme „Zmaj prileti s Bosne na Dunavu“ i „Moj behare“. U tom kolopletu njegova autorska „Umij me, more“ bila je dokaz s koliko tankoćutnosti daje doprinos tradicijskom izričaju, dapače ona je u svakom smislu pjesma koja se može već sad smatrati tradicijskom.
„Izdangubih ruže trgajući“ i „Snijeg pade na behar, na voće“ također su donijele oduševljenje u publiku i doimalo se da je svaki aplauz između pjesama sve duži. Spomenute su predstavljale neupitni klimaks, ali su Božanić i braća Popov umješno dokazali koliko razumiju nit dinamike koncerta. Naime, potom su “spustili loptu na zemlju“ i krenuli u novi krug građenja katarze. Pavle i Srđan su se povukli, a Božanić je solo s akustičnom gitarom izveo „Vrbas vodo“ i već spomenutu „Oj ovčarče“ da bi u punoći trija potom opet oduševile „Lijepa Meleća“ i „Bosna“.
Posebno iznenađenje bila je posljednja u službenom dijelu, pjesma „Lika“, iz koje kao da je izašla naznaka nekog novog uzbudljivog poglavlja (kao što je to onomad predstavlja „Hrast“). Naime, „Liku“ je Božanić izvodio a cappela dok je Srđan Popov pratnju stvarao elektroničkim distorziranim šumom, a neću pretjerati ako kažem da nas je taj fantastičan kontrast u kojem kao da se miješao huk snježne lavine s pastirskim pojem doslovce izuo iz cipela.
Bis je naravno bio neminovan jer se aplauz nije stišavao nakon naklona sastava, a kao posljednja je bila odabrana „Djevojka se Suncu zamjerila“, čija pouka je slična onoj iz starogrčke priče o „Dedalu i Ikaru“. U neku ruku i taj izbor se može doživjeti kao onaj odmjereno ironični Igorov stav, u ovom slučaju i prema samome sebi jer mu se u glazbenoj karijeri dosta toga dosad neočekivano našlo na putu što je ometalo planove. No u konačnici dojma sam da je „Žega“ itekako ogrijala zagrebačku publiku sinoć među kojima je nemali broj njih kupio vinil poslije koncerta, tako da vjerujem da će idući susret biti i prije nego li se možda mislilo prije samog koncerta. Igor Božanić ne da se nije zamjerio, već je u potpunosti sve oduševio.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
