Jedan od izuzetno rijetkih, ujedno i traženih albuma iz bivše Jugoslavije u diggerskim krugovima, doživio je vinilni reprint u izdanju austrijskog Everland Musica koji je remasterirao glazbu s originalnih traka iz Croatia Recordsa, što je znak kako su očigledno otvorena ‘vrata sefa’ diskografije jednog od najtalentiranijih glazbenih vizionara – Igora Savina – koji nas je nažalost napustio prošle godine.
Možda je o vizionarstvu Igora Savina za neupućene dovoljno reći da on stoji iza „Elektre“ u kojoj je surađivao sa Zdenkom Kovačiček i koja je izvedena 39 godina od nastanka na zatvaranju Chanelove revije 2017. godine.
Oni upućeniji znaju da se ovaj Osječanin već kao student druge godine Teorijskog odjela Muzičke akademije dopisno upisao i na prestižni bostonski Berklee College of Music, gdje je studirao harmoniju, improvizaciju i kompoziciju kod profesora Halla Grossmana.
Potom je djelovao kao pijanist, vibrafonist i klavijaturist od 1969.-1984. u filmskim orkestrima i ansamblima te big bendovima u Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Kubi, SAD-u, Kanadi, Francuskoj, Irskoj, Meksiku, dok je s orkestrima HRT-a nastupio na 750 koncerata kao pijanist, vibrafonist i klavijaturist prije nego li je 1984. osnovao elektronički studio Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog za snimanje elektroničke glazbe. O Savinovoj svestranosti govori i činjenica da je s jednakim žarom njegovao obrade starocrkvenih i pučkih popijevki kao i glazbu Erika Satiea, dakle oca moderne glazbe.
Godine 1979. u punom jeku svoje orkestralne faze snima „YU Disco Expres“ s orkestrom trubača Stanka Selaka. Uz Selaka trube su još svirali Marijan Domić i Stanko Brihta, trombone Radmilo Meslovarić i Herbert Stenzel, gitaru Ante Mažuran, bas: Mladen Baraković, bubnjeve Petar Petej Peco, dok je flautu, bas-flautu i tenor saksofon odsvirao Miroslav Sedak-Benčić. Sve pod producentskom palicom Vanje Lisaka.
Karakteristika albuma „YU Disco Expres“ nije bila puko približavanje najnovijem trendu američke plesne glazbe u tom trenutku i njegovo oponašanje na jugoslavenski način. Upravo suprotno. Igor Savin imao je drugu ideju. Ideju vizionarskog karaktera. Njega je zanimalo napraviti album koji bi bio spoj modernih elektroničkih elemenata, jazz i funk ritma, te tradicijskih narodnih motiva Balkana, a razmišljao je avangardno i u izvedbenom smislu s obzirom da je između svega što je svirao spojio sintetizatore sa složenim puhačkim jazz aranžmanima i uveo foklorne tonalitete. Na tom albumu je svirao ARP, Korg, Polymoog, Roland synthesizere, Fender električni klavir, klavir, konge i ostale perkusije.
Rezultat je osam skladbi, pet autorskih i tri obrade narodnih skladbi „U mukama rođena“, „Pod prozorom“ i „Lulaš“.
Uvodna skladba „Alfa“ lagano osvaja svojim disco grooveom, ali stvari se ubrzo potom razvijaju u neočekivanim i dakako fascinantnim smjerovima. Disco groove ostaje lajtmotiv djela, no otkloni prema jazzu i gotovo floydovskoj psihodeliji također odrađuju jednu dimenziju „sitnog tkanja“, a povrh svega tu je i senzibilan etno pristup Savina i Selakovog orkestra po pitanju ritmova i harmonija. No upravo igranje s etno motivima znalački je napravljeno tako da se gubi razlika između tradicijskih i Savinovih originalnih skladbi. Možda je najbolji primjer predzadnja Savinova „Let malog Erosa“ koju bi greškom pripisali skladbama za kojima su posezali primjerice Leb i sol, s obzirom na epsku snagu njezine glavne instrumentalne teme koja korespondira kasnije sa žustrim kolom „Lulaš“ koje zatvara „YU Disco Expres“ balkanskim plesnim motivom.
Koliko je u svoje vrijeme „YU Disco Expres“ bio avangardan, toliko je njegova vrijednost rasla s protokom vremena obzirom da je na način prijemčiv zapadnjačkom uhu Savin odigrao na zvučnu kartu zapadnjacima uvijek mističnog i neshvatljivog Balkana, posebno u to u vremenu dok pojam world musica još nije bio ni u povojima na svjetskoj sceni.
Njegov osvježavajući duh i magnetičnost ne samo da nisu presahnuli do današnjeg dana, već „YU Disco Expres“ još uvijek odiše avangardnim pristupom kao da je riječ o modernom albumu, a ne o djelu snimljenom prije 46 godina.
Album je dosad bio izuzetno tražena roba ne samo među kolekcionarima, već i DJ-ima zbog svoje podatnosti kad je riječ i o plesnim podijima. Stoga se s pravom može reći da je s ovim vinilnim reizdanjem diggerskim i kolekcionarskim mukama konačno došao kraj. S druge pak strane, čak i ako ste potpuni glazbeni analfabet, ovaj album će vas jednostavno osvojiti.
(Jugoton 1979. / Everland Music 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
