Uoči početka, doživio sam blagi šok vidjevši Watta na štakama, ali (nadam se ne preozbiljni) zdravstveni problemi nimalo se nisu odrazili na ono što radi na svom vjernom basu.
U intervjuu koji smo radili uoči koncerta, Mike Watt svim se silama trudio objasniti mi da Il Sogno Del Marinaio nisu tek neki usputni projekt ili bend lika koji je svirao u legendarnim sastavima poput Minutemen ili fIREHOSE. To u načelu nije ništa novo – većinu glazbenika iritira prekopavanje po slavnoj prošlosti nauštrb (često zanemarive) sadašnjosti, no Watt, za razliku od njih, za takav stav ima pokriće.
Naime, trojka koju uz njega sačinjavaju talijanski muzičari Stefano Pilia na gitari i bubnjar Paolo Mongardi (zamijenio je originalnog člana Andreu Belfija) iza sebe ima tri studijska albuma, uključujući i upravo objavljeni, po mom sudu i najbolji “Terzo”, koji bez beda mogu pogledati u oči većini ključnih izdanja spomenutih bendova, dok ona nešto slabija poput “Mr. Machinery Operator” fIREHOSEa nadmašuju u svakom pogledu. Stvari postaju još impresivnije uživo kao na fenomenalnom koncertu koji su u četvrtak održali u Vintage Industrial Baru.
Uoči početka, doživio sam blagi šok vidjevši Watta na štakama, ali (nadam se ne preozbiljni) zdravstveni problemi nimalo se nisu odrazili na ono što radi na svom vjernom basu. Njegov ton i dalje ne izlazi iz valjda najnižeg mogućeg registra, nebitno da li samo “plete” između prilično zajebanih Stefanovih progresija i riffova ili im pokušava oduzeti primat i preuzeti ulogu vodećeg instrumenta u datoj pjesmi. Paolo također predstavlja opako pojačanje bendu i savršenog Mikeovog partnera s kojim podjednako fascinantno ulazi u vrlo zahtjevne prijelaze, naizgled nepravilne i nelogične promjene ritma ili klasičniji 4/4 takt.
Il Sogno Del Marinaio sinoć su bili i “Spiderland” Slinta i „Safe as Milk“ Captain Beefharta i Zappa i no wave i punk i jazz i sve ono između, pri čemu treba naglasiti kako su kompozicije tipa “Song For Anima Mundi“ ili “Max Roach 8 Ball“ logična nadogradnja onoga što je Watt izvodio s, primjerice, Minutemenima, s tim da su njihovi opičeni hibridi brojnih žanrova u prosjeku završavali unutar dvije minute, dok ih “mornari“ puštaju da se slobodno razvijaju, nevezano uz trajanje.
Mike i Pilia povremeno su se latili i mikrofona, iako se u njihovom slučaju rijetko radi o pjevanju, pošto su im vokali bliži recitalu ili naraciji nekog noir filma. Iznimke su bile “The Fall” s (u kontekstu ove trojke, dakako) himničnim pa i zaraznim refrenom i odjavna obrada „TV Eye“ The Stoogesa koja je zvučala toliko moćno i glasno da bi vjerojatno i braću Asheton probudila iz mrtvih.
Fokus koncerta bio je na novim materijalima pa su i “Terzo” i posljednji EP “Wing and a Prayer“ odsvirani (gotovo) u cijelosti. Samim time, nisu u pitanju skladbe koje publika dobro poznaje, ali to se iz reakcija okupljenih po završetku bilo koje od njih zaista ne bi moglo zaključiti. Kad već govorimo o publici, njom su pak dominirali oni koji Mikea Watta prate od samih početaka ili su barem dovoljno stari za to, što svima koji nastupe po zagrebačkim klubovima iole redovno prate ne predstavlja baš nikakvo iznenađenje.
Servisne informacije zaokružit ću trajanjem od 75-80 minuta i “probavljivo” popunjenim Vintageom.
S obzirom da nikada nisam imao prilike gledati Minutemen i fIREHOSE uživo, moram priznati da bih itekako rado čuo “Viet Nam”, “Coronu”, “Political Song for Michael Jackson to Sing” ili bilo što s “If’n” ili “Fromohio”. Istovremeno, međutim, izuzetno poštujem i cijenim odluku jednog od najvažnijih basista u alter-rock povijesti da istu tu povijest zauvijek ostavi u retrovizoru i nastavi tragati za nečim u čemu se i nakon tolikih desetljeća na sceni još nije okušao.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
