Demon za tenor saksofonom nad sićušnom pozornicom u podzemlju popločene Galate ispresijecane kolnicima i obrisima četverokotačnih jurilica hipnotizirao je košnicu zvanu Nublu… Nublu – istočna prijestolnica glazbenog hayala, nad Bosporom što donio je četvorku Istanbul Sessions.
Tu smo riječ mi na sinoćnjem koncertu i nakon njega stalno koristili! (smijemo se u slaganju i odobravanju jedni drugima).
Ilhan: Da, postoji nešto što se dogodi s glazbom kad nadiđeš energiju u prostoriji i svi se podignu na drugu razinu. Nekima za to treba droga, a nama glazba. No to uvijek ovisi o zvuku, tehnici, mjestu, ljudima, a ne samo o nama. Bitno je reći da i mi u tome potpuno uživamo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-8_MdA_oGhM[/youtube]
Ovako iznebuha i ne poznavajući jedne druge, kad kažem da tvoja glazba stalno svira u našem stanu, djelovat će kao dodvoravanje i obično, vulgaris ulizivanje, ali nevjerojatan je taj utjecaj na raspoloženje do mjere kada preslušavanje Ilhana Erşahina počinje graničiti s opsesijom.
Ilhan: Da? A što imate od glazbe?
Kubilay: Gotovo sve. „Our Song“, „Home“, „Love Trio“, „Istanbul Sessions“…
Ilhan: Opa, pa to su stare stvari. Znate što morate poslušati? Wax Poetic Istanbul! Taj je bend zapravo prethodio Istanbul Sessionsu jer sam otišao kao i sada na jedno pet dana u studio i ovaj je bend svirao, a dolazili su vokalisti cijelo to vrijeme. Iako se to radilo o projektu Wax Poetic koji je orijentiran na vokale (i djeluje u New Yorku, op.a.), to je bila ploča Istanbul Sessionsa.
Svoj je zanat u Wax Poeticu pekla danas velika blues-pop sirena Norah Jones, kao mlada i tada još neoktrivena pjevačica.
Ilhan: Wax Poetic bio je moj prvi bend gdje sam imao pjevačicu koja se selila u London. Zatrebala mi je vokalistica, pa sam se obratio prijatelju bubnjaru za pomoć. Vratio se iz Teksasa oduševljen tom 18-godišnjom curom koja je namjeravala doseliti u New York kroz dva-tri dana. Doista je došla u New York i odmah sam je nazvao čim je došla, možda dva dana kasnije. Pozvao sam je na audiciju s različitim vokalistima za bend. Došla je u studio gdje sam odsvirao tek jedan akord i zapjevala je, što me zadivilo i odmah sam je pitao bi li htjela biti u mom bendu. Oduševljeno je pristala i bila u bendu dvije godine. Druge godine je počela raditi samostalne stvari, a ja sam bio fokusiran na otvaranje Nublu-a i sve manje na Wax Poetic. Ostalo znaš…
Gdje si trenutačno s Wax Poeticom?
Ilhan: Ponovno sam ga nedavno obnovio. Mislim, bilo je tu izdanja, ali to su bili moji projekti s različitim ljudima, pa sam tako, primjerice, u Brazilu snimao Wax Poetic Brazil s mnoštvom ljudi, zatom u Kopenhagenu i Istanbulu. Prije dvije godine snimljen je album „On The Ride“, više orijentiran na produkciju jer sam se htio iskušati u tome. No tada to nije bio bend. Prošle sam godine upoznao fantastičnu pjevačicu Sissy Clemmons koja je poput prave zvijezde i ponovno sam oživio bend. Uskoro ćemo u studio snimiti nešto.
Na internetu vidim da i s njima stalno sviraš uživo. Jammate u njujorškom podzemlju.
Ilhan: Da, sviramo nekih petnaestak pjesama koje smo spremni snimiti, a zvuk je prilično drukčiji.
Dakle, balansiraš snimanje albuma i rad dva benda?
Ilhan: (smijeh) Tako je, a tu je i novi album Wonderlanda koji je uskoro gotov, a očekujemo ga vani tijekom travnja. Ima da nas dođete poslušati u travnju.
Ionako smo bukirali sve avionske karte i zaokružili datume zapisane u istanbulskim klubovima kao kakvi groupieji. ‘Ajmo se mi fino dogovoriti nešto: mene jako smeta to što vi nikako ne uvršavate Hrvatsku na svoju kartu, a naša je jazz scena itekako dobra. Festivalima i predivnim lokacijama možemo se doista hvalisati, pa zašto ne bismo napravili nekakav sporazum i lijepo vas slušali negdje u dvorištu…
Ilhan: Možda da napišeš dobar članak i oduševiš ih (smijeh)? Prošle smo godine svirali u Ljubljani…
Samo sat vremena od Zagreba! Kako ste nas sam mogli zaobići?
Ilhan: Ne šalim se, jako bih volio svirati u Hrvatskoj.
Cijeli ovaj razgovor nameće nam pitanje šarolikosti, znatiželje i entuzijazma: Ilhan Erşahin voli raditi s različitim imenima, prepustiti se kreativnom, soničnom izazovu i eksperimentu i tako oplemenjivati glazbu, ne mareći za granice koje, istovremeno, pomiče. Tome će posvjedočiti plejada imena iza Nublu Recordsa. Koji je kriterij uzimanja glazbenika pod okrilje Nublu-a?
Ilhan: Bit ću iskren – stvar je ekonomske prirode. Dosad sam ostvarivao kapital od rada kluba u New Yorku koji bi bio preusmjeren na etiketu, odnosno snimanje ploča. Ponekad smo u prilici objaviti više, a ponekad manje. Volio bih da smo u mogućnosti objavljivanja većeg broja glazbenih izdanja jer doista postoje dobra imena, ali to postaje skupo kad uzmeš u obzir studio, vizuale, medijsku promidžbu… no zasad je sve teklo prirodnim putem u domeni odabira glazbenika pod etiketom. To su ljudi koji su ili svirali u Nublu ili sam ih upoznao na svom festivalu u Brazilu. Naime, ima puno prijedloga i upita od strane glazbenika, ali financijski je neizvedivo objaviti sve željeno.
Istanbul Sessions ovih dana u Istanbulu otkrivaju najnovije kompozicije s trećeg studijskog albuma, a trojica od četiri člana benda, izuzev Turguta, samo nekoliko tjedana kasnije potpomognuti Husnuom Senlendiricijem za klarinetom objavljuju novi studijski album Wonderlanda.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=OtrV32YHyrA[/youtube]
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
