In memoriam: Arsen Dedić, zadnji od poštovanih

Šibenik, Hrvatska i regija izgubili su zadnjeg od velikih pjesnika ljubavi.

Arsen Dedić (Foto: Boris Štromar)
Arsen Dedić (Foto: Boris Štromar)

Kasnim, nije dobro. Ne kasnim samo Arsenu, kasnim i Gabi i Matiji. Dvadeset minuta.

– Kasniš! Mi smo na odlasku.

– To je zbog košulje, peglao sam je, pa…

– Okej, okej, a čujem i iz Šibenika si… Dobro, sjedni, pitaj!

To s košuljom je vrlo lako mogla biti nemušta laž, ako nije, bila bi to prva koju sam ispeglao. Bliže bi istini bilo da sam lutao predvorjem Esplanade, jer mi ni na kraj pameti nije bilo da je bar u Esplanadi ustvari bar pored Esplanade. Tko će znati, smiješni novinarski honorari tamo se nikad nisu trošili. A Arsen i Gabi su, pak, bili tu k’o doma, ustvari dom im je bio odmah tu, preko puta, u Haulikovoj.

Mogla je biti 2003. ili godina kasnije, ljeto je već bilo počelo. Povod je bio njihov obiteljski koncert. Ili album. Povod je, zapravo, odmah pao u vodu. Jer ako novinar iz Šibenika sjedne s Arsenom u Zagrebu, tema može biti samo jedna. Šibenik. Znaš li ovoga, znaš li onoga, čiji si ti uopće…? Matija je šutio, Gabi se smješkala i pila čaj, a Arsen je sat vremena naglas šetao šibenskim Varošem, prisjećao se ljudi i stalno provjeravao poznajem li ih. I ako ih poznajem, da ih obavezno pozdravim. Malo koga sam poznavao, a pozdravio, naravno, nisam nikoga.

Tekst pun uvrnutih anegdota, neslanih šala, s gomilom šibenske zajedljivosti. S apsolutno promašenom temom, skroz izvan zadanog povoda. Neobjavljiv. Pogotovu uz fotografiju na kojoj je, potpuno neprofesionalno, na Arsenovo inzistiranje, morao biti i novinar s navodno ispeglanom košuljom. Isto kao što je, nekoliko godina kasnije, na četverostrukoj antologiji „Dobrotvorov dom“, morala biti i siromašno producirana Štulićeva „Moderato Cantabile“ i psihodelična verzija „Djevojke iz moga kraja“ Ante Perkovića i Mucalova „Prešao sam zbog tebe na dijetu“. Eto, morale su. Ma koliko glavonje iz Croatia Recordsa kolutale očima.

Arsen Dedić (Foto: Boris Štromar)
Arsen Dedić (Foto: Boris Štromar)

I tako je neobjavljiv tekst, valjda, jednostavno morao biti objavljen preko cijele stranice s baš onom blesavom fotografijom koju je zahtijevao Arsen. Mainstream novinarstvo je već tada počelo pokazivati naknake odlaženja kvragu, no ako je Arsen odlučio reći nešto za Jutarnji, bilo što, neobjavljivanje nije dolazilo u obzir. Ni riječi o albumu, ni riječi o koncertu, ni riječi o glazbi. Riječi, bilo kakve i o bilo čemu, bile su dovoljne. Takav medijski tretman, s Arsenovim odlaskom, neće naslijediti nitko. Arsen Dedić je zadnji koji je u ovoj novovjekovnoj medijskoj šizofrenoj površnosti, uvijek mogao računati na svoj kutak poštovanja.

Zašto? Da sad poštedimo i sebe i vas beskonačnog nabrajanja pjesama, albuma, knjiga i nagrada, možda je najbliže odgovoru, prije pet godina, bio sarajevski pjesnik i scenarist Abdulah Sidran: „Za gram njegove gorke vedrine, dao bih tonu svoje patetične filozofičnosti, i pravo govoreći, uopće i ne znam šta mi o njemu imamo govoriti kada već nekoliko decenija njime, Arsenom, govorimo. On je već davno postao jezik pomoću kojega izražavamo vlastite emocije i razmišljanja. Arsen je naše vezivno tkivo, on je univerzalan jezik, kao esperanto, a za razliku od esperanta – sasvim prirodan, kao voćnjak, kao morska obala, kao suton i svitanje!“

Ili, da njegovu veličinu i genijalnost ipak pojednostavnimo ovim anegtodalnim i navodno istinitim telefonskim pozivom Đanija Stipaničeva:

– Arsene, obradio bih jednu tvoju pjesmu…

– Ima moja baba zemlju u Donjem Polju, pa obrađuj to!

Vijest o smrti Arsena Dedića pojavila se jučer na jednom od portala ispod reklame za koncert notornog Ace Lukasa. Imao bi on i na to ciničan i pomirujuć komentar, no i u takvom okruženju svoj kutak poštovanja čvsto je držao. Posljednji put.

Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Let 3 poučak

Kako će Let 3 proći večeras u Liverpoolu? To je pitanje koje
Idi na Vrh
X