Karijera s više od stotinu filmskih uloga, ovjenčana dvama Oscarima i još trima nominacijama za istu nagradu, može se bez mnogo razmišljanja proglasiti jednom od najvećih u Hollywoodu u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.
U srijedu 26. veljače u njihovom domu u Santa Feu, pronađena su mrtva tijela glumačke legende Genea Hackmana, njegove supruge klasične glazbenice Betsy Arakawe i njihovoga psa. U trenutku pisanja ovog teksta okolnosti njihove smrti još uvijek nisu razjašnjene. Hackmanu je bilo 95 godina, dok je Arawaka imala 63 godine.
Karijera Eugenea Allena Hackmana sa više od stotinu filmskih uloga, ovjenčana dvama Oscarima i još trima nominacijama za istu nagradu, može se bez mnogo razmišljanja proglasiti jednom od najvećih u Hollywoodu u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Atipičnog izgleda za filmsku zvijezdu, glumio je često grube, ali slojevite likove i pripadnicima više generacija bio jednom od omiljenih pojava na velikome platnu.
Hackman je sa šesnaest godina otišao od kuće i prijavio se u vojsku, da bi se po povratku polovicom pedesetih godina odlučio okušati u glumačkoj karijeri, pa je tako s novostečenim prijateljem i budućom glumačkom legendom Dustinom Hoffmanom te jednako velikim Robertom Duvallom dijelio stanove u New Yorku dok su se natjecali za uloge u kazalištu, na televiziji i filmu.
U prvih deset godina Hackman će uspijeti nanizati cijeli naramak glumačkih ostvarenja, no status zvijezde će osigurati u istinitoj priči o naslovnom razbojničkom paru “Bonnie & Clyde” redatelja Arthura Penna gdje će mu sporedna uloga Clydeovog starijeg brata Bucka Barrowa donijeti i prvu nominaciju za Oscar i otvoriti mu vrata velike karijere koja će uslijediti.
Do sljedeće nominacije za Oscar, one za ulogu sveučilišnog profesora u drami “I Never Sang for My Father” Gilberta Catesa, trebat će proći još samo tri godine, a za prvo osvajanje ove nagrade nakon toga još jedna. Zavrijedit će je kompleksnom ulogom okorjeloga policajca Jimmyja “Popeyea” Doylea u također Oscarom za najbolji film nagrađenom akcijskom trileru “The French Connection” Williama Friedkina koji je unatoč činjenici da ga je Nacionalni filmski registar zaštitio kao “kulturno, povijesno ili estetski značajno” djelo posljednjih godina revizionistički kritiziran i nakaradno cenzuriran zbog rasističkog aspekta njegovog glavnog lika.
Nagrada Akademije otvorit će Hackmanu sva vrata i u narednim godinama prometnut će su u najzaposlenijeg glumca tog razdoblja, te će ubrzo zatim dvije godine zaredom biti zvijezdom dvaju filmova koji će osvojiti uzastopne Zlatne palme na Filmskom festivalu u Cannesu, “The Scarecrow” 1973. godine, te “The Conversation” one sljedeće. Potonji je film Francisa Forda Coppole nastao u vrijeme redateljeva kreativnog vrhunca, pa je tako Oscar za najbolje ostvarenje te godine izgubio od vlastitog “The Godfather: Part II.”
Slava ga neće proći ni u drugoj polovici sedamdesetih kad će u nastavku “Francuske veze” reprizirati ulogu koja mu je donijela Oscar, a pojavit će se i u “A Bridge Too Far”, ratnom epu s golemom postavom razvikanih glumaca kojima je slavom već tada itekako mogao parirati. Krajem desetljeća ta će slava biti podignuta na još višu razinu kad se u “Superman: The Movie” 1978. pojavi u ulozi glavnog negativca Lexa Luthora koju će ponoviti u još dva nastavka.
U osamdesetim godinama nanizat će još dvadesetak uloga između pojavljivanja u “Reds” Warrena Beattyja 1981. i još jedne uloge koja će mu donijeti nominaciju za Oscar, one agenta FBI-ja Ruperta Andersona u kriminalističkom trileru Alana Parkera “Mississippi Burning” u kojemu će uz Willema Dafoea istraživati nestanak troje aktivista za građanska prava unatoč negodovanja tamošnjeg stanovništva, policije i Ku Klux Klana.
Na početku devedesetih, točnije 1992., osvojit će i svoj drugi Oscar, ovaj put u kategoriji najboljeg sporednog glumca za ulogu zlog šerifa ‘Little Billa’ Daggetta u remek-djelu revizionističkog vesterna “Unforgiven” Clinta Eastwooda, da bi zatim do kraja deseljeća nanizao gomilu uloga u raznim trilerima kao što su odvjetnički “The Firm”, podmornički “Crimson Tide”, politički “Absolute Power” i “Enemy of the State” i drugi.
Moglo bi se reći da će u novom stoljeću karijeru završiti snažno ulogom patera familiasa u hvaljenoj dramediji Wesa Andersona “The Royal Tenenbaums”, premda će se nakon toga pojaviti u još dvije uloge, “Runaway Jury” (2003.), a zatim i “Welcome to Mooseport” nakon kojeg će zauvijek okačiti rukavice o klin i naredna dva desetljeća proživjeti u mirovini.
Od Hackmana se kolega glumac George Takei oprostio ističuči kako je ovaj “mogao igrati bilo koga i osjećali biste cijeli život iza te uloge. Mogao je biti bilo tko i nitko, divovska prisutnost i svakogović.” The New York Times piše da se nikad “nije uklapao u kalup holivudske filmske zvijezde, ali je to svejedno postao igrajući naizgled obične likove s varljivom suptilnošću, intenzitetom i često šarmom.” Obilježio je zlatno novoholivudsko doba filma, kao i dekade koje su uslijedile, te je postao simbolom glumačke klase kakva se rijetko rađa.
Jedna od kasnijih uloga bila mu je u trileru Davida Mammeta “The Heist” u kojemu je Delroy Lindo lika kojeg je Hackman glumio ovako opisao: ”my motherfucker’s so cool, when he goes to sleep, sheep count him.” Koliko je još glumaca ostalo danas koje bi se moglo opisati tim riječima, a da to ne zvuči pretjerano? Gene je takav doista i bio.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
