Jimmy Carter je na zemlji proveo stotinu godina i pokazao da nisu bitne samo one četiri koje je proveo kao najmoćniji čovjek na svijetu.
Povijest nas oduvijek uči da je pišu pobjednici, pa tako i ona predsjednička u kojoj se pamte oni izabrani, dok njihovi protukandidati polako kreću na put prema zaboravu. Isto tako oni koji odsluže dva mandata smatraju se uspješnima, dok oni koji se ne izbore za drugu pobjedu bivaju smatrani svojevrsnim podbačajem.
U noći kad je Hrvatska zamalo još jednom razriješila jednu od svojih takvih dvojbi, osvanula je vijest da je s okruglih stotinu godina preminuo Jimmy Carter, bivši američki predsjednik koji je na poziciji najmoćnijeg čovjeka svijeta boravio između 1977. i 1981. godine. Iako je njegova vladavina trajala samo četiri godine smještena između dvaju osmogodišnjih republikanskih mandata, trag koji je ostavio nadmašuje njegovo razdoblje provedeno u Bijeloj kući.
Farmer kikirikija iz Georgije u predsjedničku utrku protiv Geralda Forda, Nixonovog potpredsjednika koji je na poziciju najmoćnijeg čovjeka na svijetu uklizao nakon što je njegov šef postao jedinim američkim predsjednikom u povijesti koji je bio primoran odstupiti s vlasti, ušao je kao igrač iz sjene i odmah se proslavio nekim liberalnim potezima kao što je bilo amestiranje svih onih koji su izbjegavali boriti se u Vijetnamskom ratu, no kako će njegov mandat odmicati, sve će više biti obilježen talačkom krizom u Iranu u kojoj će 53 američka državljana i diplomata biti oteta u toj zemlji nakon revolucije kojom je otjeran šah Mohammad Reza Pahlavi, a na vlast stupa Ajatolah Homineini.
Povijest koja piše pobjednike zabilježit će ovo razdoblje kao dokaz slabosti i nesposobnosti Carterove administracije koja je povukla nekoliko neslavnih poteza osuđenih na neuspjeh poput propale akcije spašavanja o kojoj je oskarovka Barbara Kopple snimila i vrlo dobar dokumentarni film “Desert One” objavljen za vrijeme pandemije koronavirusa, ali iz istog filma vidimo da je Carter u tim trenucima bio nadjačan perfidnom kampanjom njegovog nasljednika Ronalda Reagana koji je preuzeo sve zasluge za riješenje krize, a lani, kad će bivši predsjednik objaviti da odustaje od borbe protiv niza bolesti koje su ga morile, teksaški političar Ben Barnes otkrit će da je sudjelovao u organiziranoj akciji koja se tada odigravala na Bliskom istoku, a za cilj je imala isključivo sabotažu ponovnog izbora Cartera i otvaranje puta do vlasti njegovom protivniku.
Sve te spletke dostojne “Igre prijestolja” stajat će Cartera drugog mandata, ali razlog zašto upravo njemu na portalu koji se rijetko bavi politikom pišemo in memoriam leži u tragu koji je ostavio izvan visoke politike, a o čemu svjedoči jedan drugi dokumentarni film, također iz 2020., “Jimmy Carter: Rock & Roll President” redateljice Mary Wharton. Naime, gotovo ni jedan drugi američki predsjednik do Baracka Obame nije toliko uspješno prigrlio popularnu kulturu kao oruđe prenošenja svoje poruke i približavanja puku kao što je to uspjelo Carteru, onom koji je doživio najdublju starost, nadživio mnoge svoje nasljednike i desetljeća nakon odlaska s vlasti posvetio plemenitim humanitarnim ciljevima do zadnjeg dana.
Još dok je bio guverner, njegovu su kuću posjećivali glazbenici poput Gregga Allmana i Robbieja Robertsona, a u sedamdesetim godinama zbližio se i s Bobom Dylanom koji se sinoć oprostio od Cartera. “Kad sam upoznao Jimmyja, odmah je krenuo citirati moje pjesme. Tad sam prvi put shvatio da su moje pjesme dospjele u svijet establišmenta”, napisao je Dylan. “Nisam imao iskustva u tom području, nikad nisam vidio tu stranu, pa sam se osjećao pomalo nelagodno. Opustio me tako što mi se obratio s poštovanjem i pokazao mi da iskreno cijeni pjesme koje sam napisao.”
Carter je svoje poštovanje prema Dylanu iskazao i u govoru kojim je prihvatio nominaciju za demokratskog kandidata na predsjedničkim izborima kad je citirao stihove iz njegove pjesme “It’s Alright, Ma (I’m Only Bleeding)” – rekao je: “We have an America that, in Bob Dylan’s phrase, is busy being born, not busy dying” – i to u doba kad se na rock and roll kulturu još uvijek gledalao kao nešto sumnjivo i divlje, povezano sa pobunom, seksom i drogama. Carter ju je prigrlio i na taj način se približio mlađim glasačima.
Nije samo rock kultura bila privlačna Carteru, slavan je i jazz concert koji je u Bijeloj kući upriličio 1978. povodom 25. godišnjice Newport Jazz Festivala, a na kojemu su nastupili, između ostalih i velikani kao što su Herbie Hancock, Sonny Rollins, Max Roach i Dizzy Gillespie, a potonjoj se dvojici pridružio i sam predsjednik kako bi izveo pjesmu i to, naravno, “Salt Peanuts”, s obzirom na njegovu povijest s farme kikirikija.
I neki velikani country glazbe zbližit će se s ovim demokratskim predsjednikom, pa će tako i odmetnik Willie Nelson posjetiti njegovu Bijelu kuću 1980., te na krovu s Carterovim sinom Chipom zapaliti veliki joint, o čemu je pisao u svojoj autobiografiji, a što će i sam Jimmy potvrditi, ako se ne varam upravo u spomenutom dokumentarcu “Rock & Roll President”.
Ovo su sve zgodne anegdote za one koji uživaju u popkulturnim crticama i vezama, no možda je ono po čemu Cartera najviše valja pamtiti došlo iz njegovog humanitarnog rada nakon napuštanja predsjedničke dužnosti u četrdeset godina koje su uslijedile, a uključuju njegov Center za promicanje i širenje ljudskih prava čije će mu djelovanje 2002. donijeti Nobelovu nagradu za mir. Vodio je mirovne pregovore, pratio izbore i pospješio iskorjenjivanje nekih zaraznih bolesti, pa iako je njegov predsjednički mandat obično smatran problematičnim, Cartera se može smatrati najuspješnijim predsjednikom u razdoblju provedenom nakon Bijele kuće.
I za kraj još jedna bitna stvar iz osobnog života. Carter je davne 1946. oženio ljubav svog života i vjernu suputnicu Rosalynn Smith Carter s kojom će život dijeliti gotovo osam desetljeća, sve do njezine smrti u studenom prošle godine, a kao što je slučaj bio i s Johnnyjem Cashom i June Carter (predsjednikovom rođakinjom u četvrtom koljenu), i Jimmy će slijediti svoju životnu družicu samo 13 mjeseci kasnije, nakon što je odustao od rada na pokušaju ozdravljenja.
Jimmy Carter je na zemlji proveo stotinu godina i pokazao da nisu bitne samo one četiri koje je proveo kao najmoćniji čovjek na svijetu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
