Oštroumni ‘židovski kauboj’ koji je bio glazbenik, književnik, političar i još toliko stvari, umro je prekjučer sa 79 godina od posljedica Parkinsonove bolesti.
Postoje neki ljudi koji su rođeni iza više od jednoga života, ljudi za koje se čini da su mogli ostvariti karijere u bilo kojoj aktivnosti koje bi se dohvatili, a vrlo su rijetki među njima oni koji to barem djelomično i ostvare. Jedan od njih bio je svakako i Richard Samet “Kinky” Friedman, glazbeniku, piscu i političaru koji je prije dva dana udahnuo svoj posljednji dah na ovom svijetu, vjerojatno njime usprkos Parkinsonovoj bolesti ispalivši i jedan od oštroumnih epigrama po kojima je bio poznat.
Dovoljno je neobično, primjerice, da jedan Židov rođen u Chicagu postane country kantautorom, a još je neobičnije da usto u jednom trenutku postane i kandidatom za guvernera Teksasa te pritom skupi nešto više od 12% glasova. A ako to nije dovoljno, da usto napiše i objavi dvadesetek romana i upola toliko publicističkih i humorističkih knjiga te dugogodišnju kolumnu u popularnom mjesečniku. Sve je to uspjelo Kinkyju, čovjeku koji je sa samo sedam godina već igrao šah s američkim velemajstorom Samuelom Reshevskym.
Friedman je tu partiju, naravno, izgubio, ali i da nije, mogao se očito baviti i šahom u životu, da ga ljubav prema glazbi nije natjerala da zasvira u školskim bendovima poput King Arthur & the Carrots koji se sprdao sa surf glazbom i objavio jedan singl 1966., a zatim i satiričnog Kinky Friedman and The Texas Jewboys (1973.) u kojemu će stvoriti nadimak koji će ga pratiti do kraja života, a osim toga će privući i pozornost Boba Dylana koji će ga pozvati da bude dijelom njegove putujuće karavane The Rolling Thunder Revue dvije godine kasnije, uz još jednog Židovskog kauboja – možda ipak nisu bili tako rijetki – Ramblin’ Jacka Elliotta.
Sa svojim satiričnim stilom i onime što bi se danas sasvim sigurno okarakteriziralo kao politički nekorektnim pjesmama poput “They Ain’t Making Jews Like Jesus Anymore” ili “Get Your Biscuits In The Oven & Your Buns In The Bed” koja mu je donijela titulu “muške šovinističke svinje” svojim sprdanjem s feminizmom, Friedman je izdubio vlastitu nišu dok je na sceni bujao pokret odmetničkog countryja prevođen njegovim prijateljima Williejem Nelsonom i Waylonom Jenningsom.
Ipak, kako prodaja njegovih ploča nije mogla konkurirati onoj njegovih kolega, Kinky je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća odlučio postati književnikom pišući detektivske romane u kojima je centralnim likom bila upravo njegova persona koja je rješavala slučajeve uz pomoć Larryja “Ratsa” Slomana, stvarnog glazbenog novinara Rolling Stonea i brojnih drugih publikacija, suradnika Howarda Sterna i autora poznatog prikaza Dylanove turneje na kojoj je sudjelovao i Friedman. Usto će pisati i spomenutu kolumnu za Texas Monthly u kojoj će slijediti stope svojih uzora Marka Twaina i Willa Rogersa pišući o društvenim zbivanjima te lokalnim i univerzalnim temama.
U svojim tekstovima uvijek je bio kritičan prema političarima, pa ga je to natjeralo da se i sam baci u te mutne vode kad se kao nezavisni kandidat bacio u trku za guvernera Teksasa na izborima 2006. godine. Njegova je kampanja bila očekivano duhovita, sa sloganima poput “How Hard Could It Be?” ili “Why The Hell Not?”, ali njegova poruka bila je ozbiljna i privukla je više od pola milijuna glasača. Kao u djetinjstvu protiv Reshevskog, i ovaj put je izgubio od iskusnijeg igrača, republikanca Ricka Perryja koji će nakon toga dvaput neuspješno okušati sreću u predsjedničkoj trci. Perry je bio poznat po svojoj gustoj grivi, pa je Friedman u jeku kampanje izjavio da kad umre želi da se njegov pepeo prosipa po kosi tog političara. Budući da ga je bivši guverner nadživio, sad vjerojatno strahuje da mu netko ovih dana ne pozvoni na vrata noseći Kinkyjevu urnu.
Uza sve što smo dosad naveli o Friedmanu, valja istaknuti da je bio i veliki ljubitelj životinja, pa je tako osnovao i udrugu za zaštitu životinja koja je više od tisuću pasa spasila od uspavljivanja. Jedan od njegovih najpoznatijih citata bio je da “novcem možeš kupiti dobrog psa, ali ga samo ljubav može natjerati da maše repom”. Drugi je bio: “Kažu da kad umreš i odeš u raj, svi psi i mačke koje si imao u životu dolaze ti trčeći u susret.” U Friedmanovom slučaju prema njemu je potrčalo cijelo krdo životinja, i možda nije loše da ga sada i ostavimo tamo s velikim osmjehom na licu okruženog svim tim šapicama, njuškama i jezicima tako sretnim da ga ponovno vide.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
