Lynn će ostati upamćena kao ‘rudareva kći’ tijekom cijelog svog života i taj će nadimak nositi s ponosom, kako joj slava koju je stekla ne bi zamutila sjećanje na skromne početke iz kojih se vinula u veliku karijeru najnagrađivanije country izvođačice svih vremena i jedine žene proglašene ACM-ovom country zvijezdom desetljeća.
“I was born a coal miner’s daughter/In a cabin, on a hill in Butcher Holler/We were poor but we had love/That’s the one thing that daddy made sure of/He shoveled coal to make a poor man’s dollar.” Cijelo svoje skromno djetinjstvo Loretta Lynn opjevala je u pjesmi “Coal Miner’s Daughter” objavljenoj, zamislite, upravo na današnji dan davne 1970., pjesmi koja će dati naslov prvo njezinom hit albumu koji će biti objavljen naredne godine, zatim njezinoj hit autobiografiji te konačno i filmu koji će prema njoj snimiti britanski redatelj Michael Apted, a koji će svojoj zvijezdi Sissy Spacek donijeti i Oscar u kategoriji najbolje glumice. Lynn će ostati upamćena kao “rudareva kći” tijekom cijelog svog života i taj će nadimak nositi s ponosom, kako joj slava koju je stekla ne bi zamutila sjećanje na skromne početke iz kojih se vinula u veliku karijeru najnagrađivanije country izvođačice svih vremena i jedine žene proglašene ACM-ovom country zvijezdom desetljeća.
Kao što rekosmo, njezin životni put mnogo je puta prepričavan u različitim medijima, no iz opjevane rudarske naseobine Butcher Hollow odveo ju je njezin suprug Oliver “Doolittle” Lynn za kojeg se udala sa samo 15 godina i to tek mjesec dana nakon što ga je upoznala. Unatoč tome u braku su ostali gotovo pola stoljeća, sve do njegove smrti, a unatoč njegovim nevjerama i često uzburkanoj prirodi njihova odnosa. Doolittle je Loretti kupio njezinu prvu gitaru i pomogao joj pokrenuti glazbenu karijeru u koju se utisnula nakon što je već rodila četvero od ukupno šestero djece. Spomenuta filmska biografija iz 1980. – u kojoj ih tumače Spacek i Tommy Lee Jones – posebno prati njihov zajednički rad na promoviranju njezinog prvog singla “I’m a Honky Tonk Girl” po zabačenim radijskim postajama diljem zemlje sve do njezinog konačnog probijanja upostavu Grand Ole Opryja koji joj je donio doživotnu slavu.
Lynn je vrhunac svoje slave doživjela sredinom sedamdesetih kada će svojim izravnim jezikom progovoriti o raznim socijalnim temama vezanima za život žena u ruralnoj Americi. Dok je na oblama zemlje tada već jačala svijest o ženskim pravima, u unutrašnjosti su i dalje prevladavale tzv. kršćanske vrijednosti i naširoko se smatralo da je jedina uloga za koju je žena stvorena ona supruge i majke. Lynn se pojavila kao svojevrsna glasnogovornica vlastite verzije feminizma pjevajući o stigmatiziranju razvedenih žena (u hit singlu “Rated X”), ali još više zalažući se za kontracepciju u nekoliko pjesama od kojih je vjerojatno najpoznatija “The Pill” iz 1975. godine.
Kako to obično, nažalost, biva u karijerama pjevača, a još mnogo češće pjevačica, došavši u određenu životnu dob, Loretta je skliznula s obzora tijekom osamdesetih i devedesetih godina, tek da bi se vratila u novom stoljeću s titulom osvjedočene legende. Priliku za comeback osigurao joj je 2004. tada mladi Jack White koji je producirao njezinu povratničku ploču “Van Lear Rose”, skladao glazbu za jednu od pjesama i otpjevao s njom singl “Portland, Oregon”. Album je na koncu osvojio dva Grammyja od pet nominacija, i to za najbolju country ploču i najbolju country vokalnu suradnju za spomenuti duet s Whiteom.
Iako joj je put do nove slave time bio širom otovren, ipak je trebalo pričekati još punih dvanaest godina da se Loretta vrati redovnom snimanju albuma. Karijeru će tako završiti s tri vrlo dobra izdanja “Full Circle” (2016.), “Wouldn’t It Be Great” (2018.) i “Still Woman Enough” (2021.) koji je snimila i objavila nakon što je objavila da više neće nastupati uživo nakon što je pretrpjela moždani udar, a zatim i slomila kuk 2018. godine.
Na tom posljednjem albumu Loretta je snimila ponvno neke od velikih hitova iz svoje velike karijere u novim verzijama, a među njima je bila i “Coal Miner’s Daughter”, ovoga puta izvedena u formi recitacije. Glas starice koja se prisjeća odrastanja u potleušici odzvanjao je bolno, a slušajući ga danas i mi se možda osjećamo poput njegove junakinje dok razmatramo sve prazniju dvoranu živućih country legendi. “Not much left but the floor, nothing lives here anymore,” kako kaže pjesma. Osim sjećanja na rudarevu kćer.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
