Marinko Colnago je bio član Novih fosila od prve snimljene ploče pa do samog kraja, s malom pauzom u devedesetima.
Krajem šezdesetih bilo je iluzorno da pop bend (u različitim permutacijama) traje 55 godina, pogotovo kada ga osnivaju “mladići” u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetima godinama života (što je tada već bilo podesno za komentar “kesno je popoldan iti k meši” ili “kasno Marko na Kosovo stiže”). Uostalom ime Fosili za tadašnji bend koji je osnovao bubnjar Slobodan Momčilović je bilo s vidnom dozom ironije, a kad se u “krštenje” sastava uključio za podbadanje spreman Arsen Dedić i dodao riječ “novi”, stvari su otišle korak dalje.
Marinko Colnago je u Novim fosilima bio od prve objavljene ploče “Kad naš brod plovi”. Svirao je bas gitaru i prema dojmu koji je ostavljao – zadovoljavao je sve kriterije za stereotip o nenametljivim basistima i ljudima iz sjene. Iako je tada (krajem šezdesetih i u prvoj polovici sedamdesetih) sastav imao nezanemarive uspjehe i turneje, pogotovo po nekadašnjem SSSR-u, riječ uspjeh je dobila novu dimenziju dolaskom Đurđice Barlović, Vladimira Kočiša Zeca i mladog Rajka Dujmića.
Od stare postave Novih fosila je ostala neumorna i uporna ritam sekcija, bubnjar Momčilović i basist Colnago. Dujmić je od Momčilovića bio mlađi 16 godina, a od Colnaga 13, no kombinacija iskusnih, strpljivih i empatičnih muzičara te mladog nemirnog genija je dala rijetko nadmašenu karijeru. I dan danas malo je pop albuma koji tako jasno i “na prvu” udaraju poput “Nedovršenih priča” i pogotovo “Budi uvijek blizu”, po nimalo objektivnom mišljenju potpisnika ovih redova, najboljoj hrvatskoj pop ploči svih vremena. Fosili su imali publiku “od 7 do 77”, iako bi se to u njihovom slučaju moglo reći “od 3 do 103”. Bilo je pjesama perolake kategorije koje su ipak uspijevale biti slušljive i slušane, kao i gorkih prikaza emocionalnih slomova koje su tek naizgled upakirane u milozvučne aranžmane.
Iako su i naredni albumi Novih fosila do privremenog razlaza 1991. bili uspješni, a koncerti posjećeni, sastav je bio suočen s nimalo laganim situacijama: Đurđica Barlović je napustila sastav iz obiteljskih razloga i zamijenjena je Sanjom Doležal, a osnivač i dobri duh benda Momčilović je naglo preminuo 1985. godine. Na njegovo mjesto je došao Nenad Šarić. Godinu dana poslije Fosili izdaju album nazvan po pjesmi “Za dobra stara vremena” koja će s odgodom postati evergreen, a 1987. slijedi još jedan zavidan uspjeh – osvajanje četvrtog mjesta na Eurosongu s pjesmom “Ja sam za ples”.
Godinu dana poslije, Marinkov sin Oleg Colnago je kao član i basist Srebrnih krila osvojio šesto mjesto na Eurosongu, čineći tako rijedak par oca i sina koji su godinu za godinom bili plasirani u najboljih deset na tom festivalu. Albumi, hitovi i koncerti Fosila iz tog vremena su se danas lijepo uklopili u nostalgičarsku priču “Osamdesete u Zagrebu”: glazba Novih fosila ostavlja dojam o osamdesetima kao o boljem vremenu nego što je stvarno bilo.
Bile su česte usporedbe s grupom ABBA (što nije neobično, zbog uglavnom ljubavnih tema i višeglasja), no po biografiji Novi fosili mnogo više podsjećaju na grupu Fleetwood Mac: osnovani u otprilike isto vrijeme, prvotno su djelovali kao “muški” bend, od originalne postave su ostali samo basist i bubnjar, u sredini sedamdesetih u sastav dolazi nemirni hipersenzibilni hitmejker i arhitekt novog zvuka, u osamdesetima su nemoguće slavni, u devedesetima se “zlatna” postava razilazi i sastav ulazi u kvalitativno kilaviju fazu, da bi se početkom 21. stoljeća “zlatna” postava opet okupila i bila prvenstveno poznata kao koncertna atrakcija, da bi se u jednom trenutku sastav gorko razišao sa svojim hitmejkerom i arhitektom zvuka.
U posljednje vrijeme Sanja Doležal, Colnago i Kočiš su nastupali pod imenom Sanja, Marinko i Zec, no “znalo se” koje će se pjesme svirati na njihovim koncertima. Lijepu posvetu velikom sastavu napisao je Aljoša Šerić pjesmom “Dani koji sjaje” te na toj pjesmi ugostio Colnaga, Kočiša i Doležal. Marinko je poživio da u zimi svoje karijere gleda kako mlađe generacije inspirira zvuk njegovog benda i da na oproštajnim nastupima gleda kako neka nova publika pjeva pjesme koje je davnih dana uvježbavao, svirao, snimao. Posvetio je karijeru i život nečem što nadilazi vrijeme i kontekst pukog zabavljačkog biznisa hitova za jedno ljeto.
Marinko Colnago je živio u vrijeme uspona, vrhunca i transformacije jugoslavenske i hrvatske industrije popularne glazbe: u svim tim događanjima je uvijek bio blizu, ne na najvidljivijem mjestu, nego pomalo u sjeni. Ne znamo je li pisao biografiju Novih fosila iz svog kuta (jedna knjiga o Novim fosilima je već izašla iz pera Marija Mihaljevića). Ako je možda pisao, ne bi čudilo da mu je na pamet pala fraza “šaka suza, vrića smija”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
