In memoriam: Velibor Džarovski Džaro (1948. – 2024.) – najveći estradni impresario ovih prostora

Ako se nađe netko dovoljno umješan da njegovu životnu priču pretoči u biopic to će biti jedan od najjačih balkanskih filmova ikad.

Velibor Džarovski Džaro (Izvor: Podcast Yugoslavia / Youtube)

U hrpetini in memoriama objavljenih nakon smrti legendarnog Velibora Džarovskog (1948.- 2024.) najviše se pisalo o beskrupuloznom nogometnom mafijanju i neutaživoj kockarskoj strasti, dok su puno manje istaknute ili čak zanemarene njegove goleme zasluge u usponu domaće zabavne i pop rock muzike 1970-ih i 1980-ih.

U ovim krajevima Džaro je po svim parametrima bio i ostao najveći estradni impresario svih vremena. Prema vlastitoj, doduše ne baš uvijek pouzdanoj statistici, u polustoljetnoj karijeri odradio je preko 5.000 koncerata, 18 velikih jugoslavenskih dvoranskih turneja i 14 ljetnih jadranskih turneja. Najviše za Zdravka Čolića, uključujujući epohalni stadionski koncert u rujnu 1978. na rasprodanoj Marakani, a prije i poslije toga masu koncerata za Indexe, Bijelo dugme, Leb i sol, Riblju čorbu, Mišu Kovača, Mikija Jevremovića, Kemala Montena, Terezu Kesoviju, Olivera Dragojevića, Arsena Dedića. U relativno rijetkim prigodama kad je radio s narodnjacima birao je samo najtraženije pjevače formata Tome Zdravkovića i Miroslava Ilića. Posebno se trudio oko promocije manje eksponiranih makedonskih zabavnjaka poput Dragana Mijalkovskog i Maje Odžaklijevske, neumorno dokazujući kako Makedonija nije kulturna provincija.

Velibor Džarovski rodio se u Medveđi, u Preševskoj dolini, na jugu Srbije. Odrastao je u Skopju, u obitelji socijalističke srednje klase. Pohađao je školu za hidrotehničara, što je potrajalo čak šest godina. Ponavljao je razred zbog loših ocjena, a u međuvremenu je bio izbačen iz škole na godinu dana zbog incidenta s profesorom koji ga je srušio na popravnom ispitu. U brutalnoj osvetničkoj akciji Džaro je unajmio tri fizikalca i platio im da posijeku profesorov voćnjak. To mu je bio prvi veći marifetluk.

U mladosti je trenirao nogomet, što mu je kasnije otvaralo vrata sportskog svijeta. Na skopskoj muzičkoj sceni pojavio se kao agilni organizator srednjoškolskih igranki s lokalno popularnim električarskim sastavom Bis-Bez koji je nastao spajanjem bendova Biseri i Bezimeni. Na skopske pozornice doveo je Indexe, što je bio početak njegovog velikog prijateljstva s Davorinom Popovićem. Kratko je radio u hidrotehničkoj struci, a onda je preko svojih nogometnih veza i poznanstava dobio puno uzbudljiviji posao u velikoj beogradskoj turističkoj agenciji Centroturist, u izdvojenom odjelu za organizaciju različith priredbi. S jakom logistikom Centroturista odmah je upao među velike estradne igrače, pa je 1974. došao u Sarajevo i organizirao najuspješniju turneju Indexa, zapamćenu po apsolutnom rekordu dvorane Skenderija.

Poslije velikog rezultata s Indexima njegove promotorske usluge tražili su gotovo svi viđeniji predstavnici sarajevske pop škole, pa je istodobno počeo raditi s Kemom, Bregom i Čolom. Za razliku od drugih mladih top menadžera iz toga vremena, Vladimira Mihaljeka – Mihe u Zagrebu i Radomira Marića- Rake u Sarajevu koji su se najviše proslavili s Bijelim dugmetom, Džaro se nije petljao u diskografiju i nikad se nije vezivao za jednog klijenta, makar je bio poznat po izjavi – „ne diraj mi ćerku, Čolu i Crvenu zvezdu“. U koncertnoj promociji Yu pop bestselera „Ako priđeš bliže“ s Čolom je napravio estradni posao stoljeća, grandioznu petomjesečnu jugoslavensku turneju „Putujući zemljotres“ s 96 koncerata, okončanu trijumfalnim nastupom na Marakani. To je bio dotad neviđen scenski spektakl s laserskom rasvjetom i prigodno razgolićenom plesnom skupinom Lokice, prvi domaći stadionski mega koncert i zadugo nedostižan rekord postavljen na 63.000 prodanih ulaznica. U izrazito povoljnom dilu s upravom Marakane Džaro je isposlovao najam najvećeg stadiona za svega 10.000 maraka, a poslije je u medije pustio priču kako je sav prihod od koncerta uplaćen beogradskom Savezu slijepih. Zapravo je na račun udruge slijepaca transferiran tek mali dio zarađene love, ali mu je medijski spin s humanitarkom donio idealno pokriće za izbjegavanje poreznih nameta.

Zdravko Čolić u parku prirode na jezeru Mavrovo (Foto: Nova Makedonija / Facebook – autor nije naveden)

Druga opcija za ozbiljnu muljažu bila je prijavljivanje višestruko manjeg prometa na blagajni, pa je u Mostaru prodao oko 15.000 ulaznica, a prijavio skromnih 900. U špici turneje „Putujući zemljotres“ s Čolom je napravio još jedan izvanredan pothvat, zbog teško pristupačnog terena logistički čak zahtjevniji od Marakane. Prihvatio je neobičnu zamisao lokalne uprave sjevernomakedonskog gradića Gostivara da se najveća zvijezda jugoslavenske muzike uključi u tradicionalnu pučku manifestaciju 15. Mavrovski sabor – izbor ljepotice jezera. U parku prirode na jezeru Mavrovo, pod planinom Bistrom, gdje se zimi ide na skijanje, ali ljeti uglavnom nema ničega, Džaro je priredio Čolin open air gig za 30.000 gledatelja. S takvim rezultatima je pretvaranje nemogućeg u moguće za Džaru postalo rutina, što je možda najuvjerljivije prikazano na velikoj turneji s pretežno instrumentalnim i dotad upitno komercijalnim jazz rock sastavom Leb i sol.

Nakon iznimno uspješnog sarajevskog koncerta, koji je prema Džarinim memoarima održan u Zetri, premda je čuvena olimpijska dvorana zapravo izgrađena tek dvije-tri godine kasnije, Leb i sol je krenuo u konačni pohod na Beograd. Najprikladnija dvorana Pionir je u traženom terminu bila zauzeta zbog košarkaške utakmice i Džaro je povukao totalno hazarderski potez. Unajmio je ogroman prostor na Sajmištu, pozvao Bregovića kao pojačanje i prodao 23.000 ulaznica, što je Leb i sol automatski prebacilo u prvu ligu Yu rocka. Poreznicima je oprezno prijavio 16.000 ulaznica.

Održavao je poslovne kontakte po cijeloj Jugoslaviji, pa je tako za sve koncerte u Kragujevcu nepogrešivo gađao datume kad najveća firma Crvena zastava isplaćuje svoje radnike. Međutim, na vrhuncu estradne karijere ustanovio je da se daleko veća lova vrti u nogometu i tu se njegova uloga polako mijenja, poslovi postaju mutniji, a prijatelji čudniji.

Bio je umrežen sa svakakvim tipovima, od najutjecajnijih komunističkih političkih moćnika poput Staneta Dolanca i Vasila Tupurkovskog do najokorjelijih kriminalaca Željka Ražnjatovića- Arkana i Brane Mićunovića. U domaćem nogometu nametnuo se kao skoro nezaobilazan faktor. Specijalizirao se za lažiranje i namještanje odlučujućih utakmice, navodno ih odradio preko 80.

Prvi put je pao u čuvenoj aferi „Teteks“ koja je okončana s 40-ak uhićenja kompromitiranih sportskih djelatnika, a Džaru su od robije spasili visokopozicionirani politički zaštitnici. Kružile su glasine da je vrbovan za doušnika tajnih službi, međutim urbani mitovi i legende o Džarovskom nastajali su iz otvorenog prepričavanja i katkad neumjerenog preuveličavanja urnebesnih podviga na sportskim terenima. O navodnom namještanju rukometne utakmice na rezultat 0 : 0 nema konkretnih podataka, ali neki drugi slučajevi su bolje opisani. U Skopju je 1976. namještao međunarodnu košarkašku utakmicu Kupa pobjednika kupova. Domaći KK Rabotnički igrao je uzvratni susret protiv francuske momčadi ASPO Tours. Imao je -16 iz prvog ogleda u Francuskoj, pa je Džaro primjenio svoje standardne metode podmićivanja europskih sudaca. Paket luksuzne robe za istočnoeuropske i malo skuplje prostitutke za zapadnjake. Na početku tekme sve se odvijalo prema njegovom planu, ali je ponajbolji igrač Rabotničkog do poluvremena skupio pet osobnih i ispao iz igre. Džaro mu je u svlačionici obrijao markantne brkove, promijenio broj na dresu i vratio ga na teren. Utakmicu je završio s 8 faulova, a Rabotnički je do kraja došao na traženih +17 poena.

Najluđi pothvat, s namještanjem nogometne utakmice na nevjerojatan rezultat 134: 1 izveo je u lipnju 1979. (neki su taj događaj krivo datirali u 1971. zanemarujući činjenicu da je Džaro tada još uvijek bio premlad i nedovoljno iskusan za postavljanje čudesnog svjetskog rekorda). U Ohridu se, dakle 1979. igralo posljednje kolo općinske nogometne lige u koje su dva ljuta rivala, Ilinden 903 iz sela Velgošti i Debarca iz sela Belčišta ušli s istim brojem bodova i skoro podjednakom gol razlikom. Džaro je radio za Ilinden 903 koji je u utakmici protiv Mladosti iz sela Vapila do poluvremena vodio sasvim respektabilnim rezultatom 11 : 0, dok je njegov konkurent na gostujućem terenu kod Gradinara u selu Dolno Lakočerej imao još uvjerljivijih 0 : 17. Na udaljenosti od jedva 5 km zračne linije, prava drama započela je u poluvremenu kad je Džari pukla jedina radio veza sa susjednim selom i više nije imao pregled situacije. U čudesnoj golijadi Debarca je nakon 90 minuta igre stigla do 0 : 57, ali je efikasniji Ilinden 903 već bio na razlici 75 : 0. U sudačkoj nadoknadi od 20-ak minuta rival je završio tekmu rezultatom 0 : 88, dok su Džarini puleni odigrali 134 : 1. U očekivanom epilogu sve četiri ekipe bile su izbačene iz natjecanja i sankcionirane jednogodišnjom suspenzijom, samo je Džaro prošao nekažnjeno.

Sedam godina kasnije ipak je završio iza rešetaka pod optužbom za simultano namještanje čak 22 utakmice Prve savezne lige u sezoni 1985/1986. Proveo je tri mjeseca u splitskom istražnom zatvoru, ali mladi tužitelj Mladen Bajić nije ga uspio poslati na zapriječenu 15-godišnju robiju. Džaro se izvukao zbog nedostatka dokaza i nastavio karijeru, potanko opisanu u autobiografskoj knjizi „Život na kocki“ koju je prošle godine objavila njegova kćerka, novinarka Milica Džarovska. Ako se nađe netko dovoljno umješan da njegovu životnu priču pretoči u biopic to će biti jedan od najjačih balkanskih filmova ikad. Ako i ne bude filma ostat će legenda o velikanu sporta i zabave koji je uvijek govorio da je život samo zezanje.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X