Croatia Records je u ‘petoj brzini’ po pitanju objavljivanja najboljeg sa svog desetljećima skupljanog kataloga. Dosadašnjoj seriji ‘Ultimativnih kolekcija’ ove sezone pribrojani su Indexi, Laufer i Urban & 4 i Goran Bare & Majke.
Sredinom XX stoljeća, u vrijeme singlica, prvi long play albumi bili su kompilacije najboljih pjesama sve dok to neslužbeno nije promijenio Bob Dylan. Danas u vrijeme galopirajuće popularnosti streaming servisa kompilacije najboljih pjesama izgleda ostaju jedini sigurni tržišni zgoditak za opipljivi nosač zvuka. Od kompilacija je sve počelo, na kompilacije je opet došlo. Krug je, čini se, zatvoren. Croatia Records kao domaći diskograf čiji katalog mnogi bez sumnje drže nacionalnim blagom zvuka, pandanom Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci kad je glazba u pitanju, ove sezone kao da je ubrzala s objavljivanjem različitih, što kompilacijskih albuma, što kompletnih diskografija objedinjenih u jedno izdanje cijenom pristupačnom polupraznom recesijskom džepu kupaca fizičkih izdanja. Svi se sjećaju boljih dana, ali što je – tu je. Zato i služe kompilacijska izdanja koja dodatno ‘kuhaju’ tu nostalgiju za boljim danima.
Sarajevski Indexi tu se savšeno uklapaju i kao primjer za ondašnje prilike kvalitetnog promišljanja pop rock glazbe i kao primjer izvođača koji je započeo karijeru objavljivanjem singlova koji su objedinjeni pod jednom kapom činili i prve albume grupe. „The Ultimate Collection“ Indexa ujedno je i najpotpunije od ova tri izdanja i čini se najpažljivije i najpromišljenije složeno. Priča o grupi prati se kronološki, od trenutaka kad je inspiracija tražena dijelom u Beach Boysima, dijelom u hippie ozračju San Francisca, preko približavanja britanskom prog zvuku jednog Deep Purplea, zatim najjačih momenata albuma „Modra rijeka“, pa sve do igranja na kartu ex Yu festivalskog zvuka. Posebno vezano na ovo potonje, Indexi su i u tim najslabijim trenucima, gledano s vremenskim odmakom, banalno kazano, držali do sebe. Jesu kliznuli, ali se nisu okliznuli i tresnuli o pod okaljavši (svoju) kvalitetnu prošlost. Pjesme čije tekstove su tada pisali najbolji tekstopisci bivše države, a izvodili Davorin Popović, Slobodan Kovačević, Fadil Redžić, Ranko Rihtman i Miroslav Šaranović bili su i ostali najsvjetliji primjer jedne građansko-intelektualne vizije kako bi rock u jednoj tadašnjoj neobičnoj socijalističkoj državi trebao zvučati, dakle dostojanstven, obziran, human i emotivan…sve dok Buldožer i Bijelo dugme nisu bezobrazluk donijeli na velika vrata u modu.
„The Ultimate Collection“ grupe Laufer i Damira Urbana i njegove ‘četvorke’ siromašniji je za pjesme s EP-ija „Kundera“ i albuma „Mamut“, dakle ostvarenja koja je Urban snimio za Aquarius Records po odlasku iz Croatia Recordsa, ali i studijskih verzija pjesama s njegovog prvijenca „Otrovna kiša“ iz 1996. koji je tada bio objavljen za odavno ugašeni Izabela Records. Kompenzacija za taj album na ovoj ‘ultimativnoj kolekciji’ djelomično je urađena s dva koncertna bonusa „Nuclear Baby“ i „Astronaut“. No nedostatak singlova poput „Nebo“, „Robot“, „Ocean“ i „Otrovna kiša“, koji su odavno udarne stvari na njegovim koncertima, šalje dvije nedvosmislene poruke, prva je da o ultimativnosti kolekcije nema ni govora, a druga, da mušićavi Damir Urban vjerojatno nije blagoslovio ovo izdanje na kojem su gotovo samo pjesme s kataloga Croatia Recordsa. Što se pak tiče Laufer CD-a, tu je naravno sve na mjestu, no opet, možda nije teško objasniti urednički potez da kompilaciju otvori „Moja voda“, ali nakon nje uvrstiti „Dio tebe“, a ne „Svijet za nas“ (koja bi po izboru potpisnika ovih redaka uvijek trebala biti prva) potpuno je nejasna. Upravo ova kompilacija je lijep podsjetnik na te kaotične 1990-te, gubitak stabilnih diskografskih ugovora, kad su se nove diskografske kuće pojavljivale i nestajale nakon 1-2 objavljena albuma, ili su hrvatski bendovi poput Laufera snimali za slovenske labele prije nego su otkriveni na domaćem terenu. A ono što je upravo zanimljivo za ovu situaciju je svojevrsni ‘what goes around, comes around’ jedan istiniti biser. A taj je da su Laufer tada posjetili Croatia Records i ponudili svoj debi album „Best Off“, ali ih je tadašnji urednik Vojno Kundić otpravio van kad je preslušao materijal, a najjača njegova opaska bila je tijekom preslušavanja pjesme „Moja voda“ kad je Urbanu i Vavi rekao: „Čujem da ste tu pokušali napraviti hit laganicu, ali teško da će to proći“. Sve nakon toga je povijest hrvatskog rocka. Mene samo zanima je li upenzionirani Vojno Kundić dobio na kućnu adresu ovaj „Ultimate Collection“ uz podsjetnicu: „Vojno, ovo je samo za tebe!“
Kako na „The Ultimate Collectionu“ Laufera i Urbana ima pjesama i faza koje nisu smjele biti izostavljene, tako na istom izdanju Gorana Bareta i Majki ima pjesama i faza koje su trebale biti izostavljene u ime dobrog balansa izdanja. Ova kompilacija podijeljena je na jednaki način kao i prijašnje navedena; prvi CD su Majke, drugi CD Baretova solo karijera. Upravo je s tog drugog CD-a trebao izostati kompletan repertoar s albuma „Srce“ iz 2006. godine. Taj album bio je nedovršena priča. De facto, skica albuma napravljena u trenutku kad su dobrano bili uzdrmani odnosi između Bareta i njegovih Plaćenika, koji su ga prilikom koncertne promocije u kazalištu Vidra i napustili pred sam nastup, ostavljajući ga da se sam koprca s publikom praćen jedino klavijaturistom Markom Križanom. Dakle moglo se uredno nategnuti još četiri pjesme s dva prethodna „Izgubljen i nađen“ i „7“, a zaboraviti „I dok pleše sama s kišom“, „Ovisnički blues“, „Waltz za pokojne“ i „Nitko ne može sam“. Što se tiče kompilacije Majki… pa čim je 9 od 18, tj. pola pjesama s prva dva albuma „Razum i bezumlje“ i „Milost“, stvari su više-manje posložene kako treba.
Ocjene:
Indexi „The Ultimate Collection“: 8/10
Laufer i Urban & 4 „The Ultimate Collection“: 6/10
Goran Bare & Majke „The Ultimate Collection“: 6/10
(Croatia Records, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
