Inkubator 5 – u znaku zagorskih glazbenika

Na 5. Inkubatoru u utorak u malom pogonu Tvornice kulture predstavili su se Jam Ritual iz Varaždina, zabočki ‘ragtimer’ JR August i zagrebački Felon.

JR August u Tvornici (Foto: Tomislav Sporiš)

U utorak je u Malom pogonu Tvornice, namjerno ili nenamjerno, sve bilo u znaku zagorskih glazbenika, no njihovo geografsko podrijetlo ostalo im je i jedini zajednički nazivnik. Jam Ritual, bend iz Varaždina, ujedno bend koji je u Tvornicu povukao najveću bazu fanova (koji su se nesolidarno netom nakon njihove svirke pokupili doma), čini vrlo mladi (17-20?), ali vrlo usvirani rock četverac predvođen karizmatičnim, zgođušnim pjevačem Tonijem Tkalecom (a.k.a. Tkalone). Po nekolicini unesenih svirača zračne gitare u publici reklo bi se da bi vam, ako ste ljubitelj klasičnog rocka i bluesa, te večeri bilo jako zabavno, no bend koji vrlo korektno i školski izvodi pjesme koje melodijski, harmonijski i tekstualno ne odstupaju od standarda rock-blues pjesmarica, s primjetnim nedostatkom pamtljivih, melodičnih refrena, nije nužno po mom ukusu.

Sljedeći je nastupio Nikola Vranić a.k.a JohnJohn Raven August, skraćeno JR August, skladatelj, pijanist i one man band iz Zaboka i izveo „Change of Seasons“, konceptualno djelo od četiri stavka inspirirano godišnjim dobima. Onako sam, za Nord Stage klavijaturom (zapravo, ne sasvim sam, praćen ženskim vokalom), djelovao je pomalo izmješten iz nekog prirodnijeg mu habitusa – zadimljenog jazz bara ili pozornice omanjeg, underground kazališta, gdje bi njegove kabaretske skladbe (koje su skoro mogle biti out-takeovi sa soundtracka nekog Burtonovog filma, recimo, „Corpse Bride“) našle topliji dom. Cijeli bi opus vjerojatno bolje zvučao i uz prateći bend, kojeg je Nikoli (ili JR-u, ne znam kako da ga zovem) navodno već u planu okupiti, a i išao bi mu u prilog i drugačiji redoslijed nastupa večeri jer ovako je nakon brzih i žestokih Jamovaca za njegov pripovjedalački ragtime-blues trebalo dodatne koncentracije i pažnje, koju publika, bojim se, nije imala. Kad svoje pjesme izvodi ovako ogoljene, klavir, vokalna izvedba i (vrlo artikulirano otpjevani) tekstovi iskaču u prvi plan, a s njima i pokoja manjkavost, poput šablonskih stihova koji kritiziraju kapitalizam (my friend JohnJohn doesn’t want facebook, cellphones or fast, expensive cars).

Jam Ritual u Tvornici (Foto: Tomislav Sporiš)

Felon, bend koji je nastupio zadnji, nema tih problema. Stihovi kantautora Denisa Kataneca, mahom na hrvatskom jeziku, najzanimljivi i najljepši u recentnijoj domaćog glazbi, pa se ni usporedbe s Pipsima ne čine pretjeranim. Začudne slike koje niže sa zavidnim osjećajem za sintaksu, koja, iako izvrnuta, savršeno funkcionira, često su autoironične i dirljive u isto vrijeme, humoristične u pirandellijanskom smislu, gdje se humor definira kao osjećaj suprotnosti, to jest, naknadno i racionalno elaboriranje komičnog koje dovodi do osjećaja poistovjećivanja i suosjećanja prema onome na čiji račun se šali. (ionako je s curama stalno plakala/ i to zato što izgledam ko jebena curica… jer već svatko dobro zna/ da tebi nisam dovoljan ja/ jer već svatko dobro zna/ da tebi treba bend, pjevao je za kraj nastupa u punokrvnom indie hitu „Odluka br. 1“).

Felon u Tvornici (Foto: Tomislav Sporiš)

Nekima je Denisov kolebljiv i visok glas prepreka za potpuno uživanje u muzici koju izvodi, no upravo je njegov vokal ono što ga čini prepoznatljivim, pamtljivim na prvo slušanje i izdvaja iz mora domaćih frontmena baritona koji već posljednjih 20 godina uz loše zakamufliran engleski izgovor oponašaju Eddieja Veddera. Praćen vrlo talentiranim glazbenicima, zapravo multi-instrumentalistima i ujedno pratećim vokalima (Tena Rak, Ivan Ščapec i Dražen Hižak), izvodi folk-rock pjesme koje karakteriziraju česte promjene tempa i ugođaja, ali vrlo melodični, pamtljivi, pitki, popični refreni.

No, stihovi pjesme “Zagreb” (grad me zatvorio u sebe/ više i ne izlazim van/grad me čuva samo za sebe/više ne znam što i zašto sam/a ja ga volim) čine mi se kao samoispunjujuće proročanstvo. Denis ima žicu pisati stihove na hrvatskom jeziku i to mu je najveća prednost i mana istodobno. U bilo kojem drugom podneblju, Felon bi s ovim repertoarom bio turbopopularan bend kojeg bi domaća publika dolazila gledati s jednakim entuzijazmom s kojim pohodi nastupe Wilca, Bonnie Prince Billyja ili Fleet Foxes kad se uprizore u Zagrebu. U zadnjih godinu dana, u kojem razdoblju sam uspjela otići na pet, šest koncerata Felona u različitim prostorima, bend konzistentno isporučuje usvirane, uigrane, energične nastupe krcate dobrim pjesmama sa studijskog EP-ja kao i novim pjesmama (a tako je bilo i u utorak u Tvornici), koje isto tako konzistentno posjećuje maksimalno stotinjak ljudi po nastupu. Iako su proglašavani za najbolji demo bend po godišnjim listama raznih portala, sinoć ih je došlo vidjeti (nisam sigurna jesam li dobro zapamtila, ali Denis, koji je osvojio okladu, i kebab, sigurno zna točan broj) – 38 osoba. Jest da je bio utorak navečer i Felon često nastupaju u matičnom gradu pa su publiku razmazili. Stoji i to da je ponuda koncerata u gradu obilnija no ikad pa se ponekad ne može sve stići pogledati. Ali mislim da Zagreb nije zaslužio ovakav bend, Zagreb ne razumije što mu Felon pruža i ne uzvraća mu ljubav. Iskreno se nadam da griješim i da će me moji sugrađani demantirati.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X