Isabel i Darko Rundek nakon dva desetljeća prekidaju suradnju, zasad na godinu dana, a možda i duže

Darko Rundek i Isabel se profesionalno rastaju tj. ulaze u period pauze od zajedničkih aktivnosti. Zasad sigurno kad je u pitanju rad u predstojećoj 2020. godini, a vrijeme, okolnosti i umjetnički interesi će pokazati koliko će vremena proći do novog zajedničkog pojavljivanja na pozornici.

Darko Rundek i Ekipa u Vintage Industrialu (Foto: Roberto Pavić)

Pokazalo se da su koncerti održani prošle srijede i četvrtka u zagrebačkom Vintage Industrialu bilo oproštajnog karaktera kad je riječ o prilično dugoj suradnji između violinistice Isabel i Darka Rundeka.

“Obično kad se rastajem od Isabel, koja nakon koncerata odlazi u Pulu, pozdrav je: “Vidimo se u sljedećoj epizodi”. Ovaj put, pozdrav je bio: “Vidimo se u sljedećoj seriji!” Bit će to u obliku dua, možda nekog novog tria…”, napisao je Darko Rundek na svojoj službenoj Facebook stranici i dodao: “No, ona će se u sljedećoj sezoni prvenstveno posvetiti predstavljanju svog dugogodišnjeg istraživanja Bachovih Sonata i partita za solo violinu. Očekujte na ovoj stranici najave tih performansa i ne propustite ih, jer su blaaago!”

Suradnja između Darka Rundeka i Isabel započela je u Parizu i zapečaćena je na trećem Darkovom albumu “Ruke” 2002. godine. Tada su Rundek i ostali članovi njegovog pariškog sastava često naglašavali da je Isabel duša njegovog benda.

Isabel koja potjeće iz švicarske glazbene obitelji je ima osebujnu prošlost: profesor psihologije i kreator odjeće, bivši vlasnik kluba u Ženevi, ali i plesač u kazališnoj grupi Petera Brooka. Nekoć violinist, a već dva desetljeća violinistica umjetničkog imena Isabel. Upravo je sviranje Bachovih Sonata bio snažni poriv za promjenu spola početkom novog milenija.

O tome kako je došlo do dugogodišnje suradnje s Rundekom, Isabel je objasnila da je tu veliki utjecaj odigrala romska glazba. U jednom prijašnjem intervjuu za Kultur Istru je objasnila: “Činjenica je da su Romi oni koji svojim nomadskim životom pronose različite utjecaje svijetom, transformiraju ih na svoj način, ali ih i šire. Za mene je to idealna funkcija, jer meni glazba mora cirkulirati i prenositi utjecaje. Možda se o tome ne govori, ali za mene upravo Cigani ostvaruju koncept Balkana, jer gdje god smo po Balkanu svirali susretala sam Cigane i iste pjesme, koje su svi u tim zemljama prepoznavali i mogli ih pjevati. Doista, vidjela sam da oni povezuju ljude glazbom, ne obazirući se tko je Hrvat, a tko Srbin… Dođu, sviraju, povezuju ljude glazbom i svi su zadovoljni, pjevaju sa srcem i plaču. Također, Romi su i otvoreniji za različite kulture. Bila sam na puno sličnih mjesta, npr. u Beogradu smo negdje u 3 ujutro došli u malu drvenu kućicu na Dunavu… „Crne pantere“ se zove to mjesto, tri Roma su svirala, ne gledajući nikoga, samo svirka. Malo po malo, nešto se popilo, uzela sam violinu i počeli smo zajedno svirati. Na kraju večeri tapšali su me po leđima i već smo bili braća. (…) Balkanska glazba dolazi prirodno s violinom, kao da je stvorena za violinu, to su tehničke stvari, fraze koje dobro zvuče. Nekome tko voli violinu to je sve poput orijenta, želiš li da ti violina zapjeva radit ćeš fraze te vrste koje dobro zvuče. (…) Kad sam upoznala Darka, prepoznala sam da njegova glazba ima i romske obrasce, iako to nije ciganska glazba, pa sam na taj način mogla ući u balkansku glazbu, jer je bio potpuno otvoren. Kad sam se mogla tome prepustiti kroz improvizaciju, primijetila sam da mi dolazi balkanski, tako sam naučila, svirajući s Darkom, i nisam trebala biti „majmunče“, ponavljati zadanosti, nego se izraziti na svoj način. Za mene je tako, glazbeni utjecaji trebaju tako djelovati- nešto primiš, dobiješ utiske koje zatim pustiš da rade svoje, a onda ti se kad improviziraš iznenada vrati nešto od toga usvojenog, što ti se usadilo, impregniralo u tijelo. To tada postaje tvoje, ne moraš imitirati, dolazi prirodno.”

Zadnje od Vijesti

Idi na Vrh
X