Jedan od najproduktivnijih mladih glazbenika na sceni trenutno je Ivan Grobenski, koji osim što niže uspjehe kao frotmen i glavni motor art-core kolektiva Moskau, usporedno objavljuje albume i nastupa kao ‘one man music machine’ pod nazivom Bubblegum. Novi materijal tog projekta predstavit će 1. rujna u Vintage Industrial Baru na velikom partyju našega portala, pa smo ga ovim razgovorom odlučili predstaviti čitateljima.
Ovo je izrazito produktivna godina dana za Ivana Grobenskog. Dva albuma s Moskau, na putu je treći, upravo izlazi i drugi album Bubbleguma, snimao si i neke druge izvođače. Kako objašnjavaš kreativni val na kojem jašeš od prošle jeseni?
Ivan Grobenski: Istina, bilo je dosta posla. Treći Moskau se ozbiljno približava, novi Bubblegum je već gotov, sad će svaki čas izaći i single s novog albuma Denisa Kataneca (samo da još finiširamo neke detalje) i mogu vam reći da se sprema genijalna ultimativna depresija… Nedavno mi je Miroslav Evačić rekao da mi je Venera u povoljnoj pozicija i da će takva ostati još do kraja ove godine, a ona u suštini znači dobar period, posebno na području umjetnosti. Keith Richards je jednom rekao ”don’t question how you do it, as long as you do it.” Kreativni val nije tu da ga se objasni, nego da ga se jaše.
Što novo donosi “Gentle Hearts” u odnosu na prethodni album “Dance Music for Old People”?
Ivan Grobenski: Uh-huh. Novi će album biti u svemu mnogo kompaktniji od ”DMFOP”. Ovaj je put bilo jasne vizije oko koncepta albuma, pjesme su nastale u dosta kratkom vremenskom periodu (bile su napisane i snimljene u dva mjeseca), a to se uvijek čuje, cjelokupni zvuk albuma je prilično ujednačen, produkcija je bolja jer sam u međuvremenu uspio još ponešto naučiti… Čini mi se da je najveća novost premještaj fokusa s kombiniranja sinteva, gitara i sampleova gotovo isključivo na sinteve i raznoraznu elektroniku. Želja mi je bila baciti se u nepoznatu vodu u kojoj ne znam plivati – s gitarom imam plivalice, sa sintevima i elektronikom nemam ni ruke ni noge.
Osim na “Gentle Hearts”, Bubblegum paralelno radi i na albumu koji spaja djela slavnih klasičnih skladatelja sa elektropopom. Kako je došlo do te ideje, kako napreduje, kada možemo očekivati album?
Ivan Grobenski: Ideja je došla kao što ideje obično dolaze – u birtiji. Svirao je Satie, Gnossienne No. 1, i palo mi je na pamet da je to zapravo pop pjesma sa vrlo jednostavnom i lako pamtljivom temom preko koje se može i pjevati. Nakon toga sam dosta vremena slušao klasiku o kojoj gotovo da i ne znam ništa osim onoga što spada u opću kulturu i učinilo mi se da su najuspješnije klasične skladbe upravo pop pjesme, a ljepota je u tome da ih se onda može kombinirati sa suvremenim pristupom glazbi i zvukovima koje klasičari nisu mogli ni zamisliti. Tako se nekako formirala ideja tih nekih glazbenih ”geometrija”. Zasad sam ih snimio tri (“Electro Satie”, “Electro Beethoven” i “Electro Shostakovich”), a počeo sam raditi na ostatku… Mislim da će album na zimu, ne znam točno kada, ali svakako do kraja godine.
Poslušajte Bubblegum na Soundcloudu
Kako si iskoračio iz okružja noisea, post-punka i nasilja Moskau u melodioznu elektroniku? Jesi li ti normalan?
Ivan Grobenski: Nema se tu kamo iskoračiti. Svi imamo pop stranu, a garantiram da su najveći noise manijaci zapravo najveći “šlager pevači”. Tako da, mislim da smo normalni.
Što trenutno slušaš? Čime se truješ?
Ivan Grobenski: Već neko vrijeme vrtim Damona Albarna, još mi je uvijek dosta fascinantna zadnja St. Vincent i novi Antony ilitiga Anohni… tu je onda uvijek i opet red Rowlanda Howarda, These Immortal Souls, Crime and the City Solution, u zadnje sam vrijeme preslušao dosta Chet Bakera i malo se podsjetio nekih klasičnih jazz albuma, nedavno sam krenuo kronološki po Kristoffersonu, iz nepoznatog razloga jako volim Suede pa vrtim i njihov novi album, a moram spomenuti i odličan bend Blue Nile kojeg mi je nedavno otkrio Gentleman… Zapravo samo čekam da izađe “Skeleton Tree” (novi album Nicka Cavea op. RDD).
Budući da kao Bubblegum ne nastupaš prečesto, što možemo očekivati u Vintageu? Kako to izgleda kada se sam istovremeno hrvaš sa gitarom, klavijaturom i laptopom, a pritom još i pjevaš?
Ivan Grobenski: Da, ovo će mi biti treći koncert u životu… U Vintageu ću mahom premijerno izvoditi pjesme s novog albuma jer se kozmos zgodno posložio pa album izlazi baš na dan koncerta. Kako to izgleda? Ne znam kako to izgleda publici, ali meni izgleda dosta shizofreno: laptop linka klavijaturu na razno zvukovlje za svaku pjesmu i za soundove gitare pa moram paziti i po mogućnosti znati što kada linkam kamo i zašto, istovremeno tipkam po maloj klavijaturi i smeta mi gitara, a onda još pokušavam i pjevati dok mi mikrofon mahom bježi u lijevo ili desno, a najstrašnije je od svega da matrice neprikosnoveno ide dalje što god se tebi desilo… Eto, tako.
Hoće li biti tog rata, da se svi međusobno poubijamo i okončao ovozemaljsku muku suvišnoga postojanja?
Ivan Grobenski: Ne znam, ali držim fige.
Saznajte više: Veliki tulum portala Ravno do dna na dva floora u Vintage Industrial Baru
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
