Zaboravite na probijanje kroz promenadu Tkalče petkom navečer, zaboravite na kraju i da ste u Zagrebu pred Grobenskim i MHCS-om koji su brutalno vladali funkom i organskim R&B-ijem u Melinu.
Bit će skoro godinu dana otkad se Ivan Grobenski zadubljen u papire s tekstovima pjesama u backstageu Tvornice kulture pripremao za prvi nastup s tada prilično brzo okupljenim sastavom kojem je dao robusni naziv Mental Health Costumer Support, kao posljedica toga što je album „Apocalipstick“ u brzom roku izazvao puno pažnje, time i želju publike da ga čuje uživo. Bio je to rezultat onog poznatog obrnutog procesa kad se napravi album bez benda koji se po potrebi okuplja kasnije. U ovom slučaju potreba je bila nasušna. Tada su prošli kroz iglenu ušicu. Bilo je novo njima jednako kao i publici. Falilo je kilometraže da sve sjedne na svoje mjesto.
Od tada nastup Grobenskog i MHCS-a nisam više vidio, iako su nastupali posvud po Hrvatskoj. Zajedničkom srastanju u jednu kompaktnu cjelinu svjedočio sam sinoć u polutami zagrebačkog Melina već na samom početku kad se zakotrljao spleen naslovne „Apocalipstick“ koju je sastav „vozio“ sigurno i uživljeno kao da su njegovi članovi cijeli život skupa.
Grobenski je u svojoj poznatoj pripovjedačkoj maniri „probijao led“ na samom početku opaskom da ga sve pomalo podsjeća na fakultetsko ozračje zbog ambijenta u kojem je bend svirao na donjem podiju, a publika sjedila za stolovima na gornjem. Ali nije trebalo čekati predugo da se određeni broj posjetitelja počne muvati i i zadržavati pred bendom. Možda je Grobenskog sve asociralo na neko izlaganje na katedri, no glazba i izvedba stvorili su drugačiju transmisiju. Kao da je sve bilo izmješteno u neki klupski đir New Yorka.
Zaboravite na probijanje kroz promenadu Tkalče petkom navečer, zaboravite na kraju i da ste u Zagrebu pred Grobenskim i MHCS-om koji su brutalno vladali funkom i organskim R&B-ijem. Nakon „Apocalipsticka“ nizale su se „Community“, „Mental Health Customer Support“, „It’s Called Anxiety“ i „Gun“ do trenutka kad je na red došla premijerna izvedba nove pjesme „Peekaboo“.
Bila je to prva od dvije najavljene nove pjesme za koje je Grobenski rekao da ih snima na način da ne upotrijebi niti jedan instrument, njegovim riječima kazano, priprema „karaoke album“, pa je vjerojatno nošen time odabrao i infantilni naziv pjesme. No bend je itekako dobro izvodio tu „Peekaboo“, taman za unaprijed zažaliti što se to ne uklapa u viziju novog studijskog albuma. Ali, takav je Grobenski, on prvo mora iznenaditi samog sebe, pa se tek onda osvrne pogledati primjećuje li to publika ili ne.
Uglavnom, u pjesmi „Peekaboo“ ničeg infantilnog osim naslova nema. To je još dublje kopanje u funk underground uklopiv u klupski moment svake metropole koja drži do sebe. Sineastično mračno iskustvo u kojem je Grobenski uz pomoć pedala spustio tonalitet vlastitog vokala kojim putuje od proto hip-hop narativa do kontrapunkta pijevnog refrena. Predzadnja izvedena, također nova, pjesma „Dynamite“ još je više otkrila nove smjerove u kojima se osjeti da je „Apocalipstick“ dodirna točka, ali i doslovce lagani pop album spram onog što Grobenski kuha.
„Lo-Fi Girl Felt Cute“, „Gender Reveal Party“, „Human Spirit“, te posljednja „Memories“ bile su dakako neizostavne stanice „Apocalipstick“ materijala te večeri u kojoj se Grobenski nije na kraju dao navući da izađe na bis jer je očigledno dobro procijenio da se u takvim situacijama sve začas može pretvoriti u birtijaški tulum. Naime, Ivan Grobenski & MHCS nisu bend za birtijaški tulum, već „sredstvo“ transmisije u, nama, egzotične glazbene predjele gdje god nastupili. Tako je bilo i sinoć, nakon čega se činilo da je Melin glazbeni epicentar spram svog uobičajenog kasnovečernjeg zagrebačkog šušura.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
