Ivan Ščapec (Seine): Da, krepat ćemo od gladi, ali ćemo pjevati o tome

Nakon razlaza već kultnog noise-pop sastava Vlasta Popić, njezin se osnivač Ivan Ščapec posvetio svom, prvotno kantautorskom, projektu Seine koji je u međuvremenu postao bend u svojvevrsnoj hrvatsko-srpskoj koprodukciji. Psihodelični dream-punk bend Seine pobjednik je ovogodišnjeg Demofesta u Banjaluci, što je bio odličan povod da s mladim varaždinskim tekstopiscem, gitaristom i pjevačem porazgovaramo o muzici, životu i planovima.

Seine - pobjednici Demofesta u Banjaluci (Foto: Demofest)
Seine – pobjednici Demofesta u Banjaluci (Foto: Demofest)

Nakon odlaska Tene Rak iz benda, uspio si okupiti u Seine odličnu ekipu muzičara. No ono što mi se čini jako zanimljivim jest činjenica da je bend sastavljen od ljudi iz regije, što se rijetko događalo čak i u ono doba kad je ta “regija” bila jedna država. Čini mi se da svi ovi silni napori političkih moćnika u razjedinjavanju ljudi posljednjih desetljeća barem u nezavisnoj muzici nisu urodili plodom, i da mladi muzičari iz bivše Jugoslavije danas neopterećeno surađuju i druže se više nego ikada prije. Kako to objašnjavaš?

Ivan Ščapec: Tako je, Dimitrij Mekotanović je jedna izuzetno tankoćutna i zaigrana duša, Bole je uz to još i najljepši, a Vuk Zvuk se povremeno javi da zađemamo. Mi bi se samo igrali. Napori elita da podijele pa vladaju su prisutni ne samo na nivou između država, već i unutar država, ovisno o danom momentu i cilju koji se želi postići. Tako da ništa novo. Osim što je muzika meta-, ili baš zbog toga, ona je i trans- , po definiciji. Dodaj k tome još i jezik u užem smislu, zajednički jezik, i voila.

Ovo internetsko doba u kojemu su se bendovi prestali oslanjati na velike izdavače i masovno preorijentirali na DIY princip, rezultiralo je time da imamo čitavu jednu nevidljivu scenu koja je silno produktivna i kvalitetna, ali ne može doći do izražaja. Gotovo ni na jednoj radio stanici, osim na Radio Studentu, ne može se čuti ništa iz široke žanrovke lepeze DIY autora, pa ljudi čak i uz najbolju volju rijetko uspiju saznati za postojanje dobre muzike izvan mainstreama. Kako tome doskočiti, po tvom mišljenju?

Ivan Ščapec: Znaš što, imam 25 godina a već sam umoran od te priče. Misliš da bi nas bilo briga za to da ne moramo preživjeti? Da živimo u nekoj veseloj zajednici gdje se ne moramo međusobno gnjaviti za pare, misliš da bi nas bilo briga da Antena tuče 15 istih pjesama, svakog dana svake godine, u beskraj? Fućkalo bi nam se živo, svirali bi za sebe i svoje pleme, i tako i treba biti. Da se razumijemo, mislim da ova borba postoji već dugo, ili oduvijek, i ako nisi sretan da je makar i jedna duša shvatila što pričaš, možda se i ne bi trebao baviti muzikom. Da, krepat ćemo od gladi, ali ćemo pjevati o tome. A ako te to ne vozi i hoćeš se hvatati ukoštac s ovom bljutavim okoštalim jednoumljem, onda igraj njihovu igru i pobijedi ih. Ako se činim proturječnim, ja to svakako jesam.

Svirali ste u Banjoj Luci pred dosad najvećim auditorijem na tom festivalu. Jesu li festivali poput banjalučkog Demofesta put iz anonimnosti za regionalnu nezavisnu scenu? Što veliki hrvatski festivali mogu naučiti od Demofesta?

Ivan Ščapec: Nisu. Oni su iznimka koja potvrđuje pravilo. Simptom općeg stanja. Vraćanje s Demofesta bez nagrade je povratak u baru i lupanje glavom o zidove. Bio sam tamo. Ne znam što bi mogli naučiti kad su ovo različiti koncepti, naši veliki festivali služe za zgrtanje novca (čast iznimkama SuperUho, Tam Tam…), a ovaj malo manje služi za zgrtanje novca jer će dio biti upotrebljen za razvoj scene.

Koji su planovi Seinea, kada ćete snimiti taj album za koji ste dobili lovu? Imaš li već ideju tko će vam ga snimati, je li to uopće vaš izbor?

Ivan Ščapec: Snimamo ga nadam se krajem godine, ali nažalost ne smije biti vani prije sljedećeg Demofesta. Doduše, izbacivat ćemo singlove. Ne znamo još detalje. Sad kad smo dobil pare imamo novi set problema, slatkih muka, što bi se reklo.

Seine u dvorani Gorgona na MIMO-u (Foto: Jelena Svilar)
Seine u dvorani Gorgona na MIMO-u (Foto: Jelena Svilar)

U Zagrebu ste posljednji put svirali u lipnju na MIMO-u pred prepunom Gorgonom, i zvučali ste fantastično usvirano i kristalno čisto. Misliš li da je vrijeme da se koncerti malo izmjeste iz zadimljenih žamorećih klubova i u neke koncertne dvorane gdje će publika zaista slušati?  

Ivan Ščapec: Tu se opet lomim. Koncertne dvorane su mi malo sterilne. Premda tamo ljudi kao cjelina slušaju, ili se barem prave. Kad bi mogli to jedno Borg-uho, izmjestiti u neki opušteniji plejs, bilo bi idealno. Bilo kako bilo, u MSU je bilo zadovoljstvo svirati, divan ambijent.

Jeste li nakon ove pobjede već postali tražena roba? Kad će neka turneja?

Ivan Ščapec: Mogu ti reći da nismo baš. To što je ispalo da u žiriju sjedi par frikova, ne znači da svi vole da im je od muzike nelagodno. Javili su nam se za svirku točno nula (0) puta. I to isto umara na loše dane, to shvaćanje da zapravo, nikog nije briga za tebe i tvoj rad. U principu, smrt je taj moment koji ti daje vrijednost. Do tad, snalaženje. Ali turneja će sad u oktobru, mittel Europa, slo-aus-sk-cz-pl-hu-rs, kuća. Usput, prvi koncert će biti u Zagrebu s našim starim prijateljem Denisom Katanecom.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X