Ivan Škrabe ‘Dodirom slobode’ – pjev šumskog vilenjaka

Prošao je kantautorski val, započet početkom ovog desetljeća, i ostavio iza sebe solidan broj imena koja su se na ovaj ili onaj način etablirana na ovim našim brdovitim prostorima, dakako mimo mainstream kanala. Ivan Škrabe iz Jastrebarskog prisutan je na toj sceni od samog početka, od 2010. godine, ali uvijek nekako po strani i nikad uklopljiv i ukalupljiv, čak i u priču o kantautorskom valu mladih glazbenih imena.

Ako je Zvonka Obajdin bila ‘domaćica’ „Bistroa na rubu šume“, niza kompilacija od kojih se sve počelo kotrljati, isprva na zagrebačkoj klupskoj sceni, onda je Ivan Škrabe nešto poput neuhvatljivog duha šume oko „Bistroa“. Nevidljiv, a prisutan poput nekog mitskog Pana koji će odmahnuti rukom na sve smicalice civilizacije, pa tako i onu o glazbenoj karijeri na rubu balkanske šumetine.

Dakle, bio je tu među prvima, a kao iz nekog vica, objavio EP među posljednjima, ako ne i posljednji koji se drži kantautorskih načela; duša, glas i gitara. Kao da je „Dodirom slobode“ posljednje poglavlje – epitaf jedne priče u kojoj su mladi glazbeni talenti frustrirani postojećim ograničavajućim, tijesnim i neudobnim gabaritima ovdašnjeg šoubiznisa na početki 21. stoljeća odlučili prokopati svoj kanal, koji nije donio puno, ali im je sačuvao ljudskost.

Iz te vizure ljudskosti progovara i Ivan Škrabe poput bivšeg pesimista koji bijegom u prirodu nije samo postao optimist, već kao da je osjetio prosvjetljenje, a time i dužnost da pronosi riječi koje je ‘civiliziran’ čovjek zaboravio. Pronosi on tako strast bez zadrške u uvodnoj, ujedno i naslovnoj „Dodirom slobode“, doziva na promjenu habitusa u „Napustite gradove“, proriče budućnost u „Poeziju će pisati svi“ i u posljednjoj pjesmi „Prostranstva predaka“ otvara vidike koji su nam pred nosom i ne vidimo ni otvorenim očima.

Njegovo sviranje akustične gitare gotovo je obredno. Nimalo pažnje ne pridaje poigravanjima s aranžmanima. Jednostavno uhvati ‘mantru’ koja je napogodnija za stihove i ne skreće s puta sve do kraja pjesme. Stvori time atmosferu, uvuče vas u stihove, naizgled bez imalo muke, nekako iskonski, kao da je upravo otkrio par hvatova koji su mu izvukli prave misli iz glave. Jedina se mana može osjetiti to što je i vokalno nekako ‘iza pjesme’, kao da i sam sebe propituje istovremeno, kao da nikad nije zadovoljan postignutom atmosferom, kao da mu nedostaje tračak persuazivne prezentnosti, tj. ono što posjeduje uživo, a vjerojatno ga u studijskim uvjetima hermetizira.

Jest da ovaj EP nije snimao u klasičnom studiju, već upravo u kući na rubu šume kraj Škofje Loke u Sloveniji sa svojim dobrim prijateljima Dejanom Lapanjom i Katarinom Juvančič (koja mu je gostovala i izvrsno vilinski-vokalno dočarala vjesnicu šumskog vjetra). U konačnici kao da je i Lapanja imao problema s ovim ‘lirikom iz šume’ i njegovim dovođenjem (ili privođenjem) pred mikrofon. A osjećaj je kao da ga je trebao zadržati duže. „Dodirom slobode“ je materijal ugođaja, a ne kompresirani hit-produkt. Završi prebrzo. Taman kad se prepustite tome da vam Pan oko nogu plete korijenje i trave kojima se ne želite oduprijeti. Nakon „Prostranstva predaka“ se prenete i opet probudite u civilizaciji, u trenutku kad ste pomislili da sve može biti tako jednostavno i naprosto harmonično.

Ocjena: 7/10

(Mast Produkcija, 2018.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute