Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, kako bračni, tako i glazbeni tandem koji djeluje pod imenom MrLee & IvaneSky potpisuju glazbu za najnovije kazališno uprizorenje klasika Lewisa Carrolla ‘Alisa u Zemlji čudesa’ na daskama Zagrebačkog kazališta mladih u režiji Renate Carola Gatice. O pomaknutom komadu i pomaknutoj glazbi porazgovarali smo s njima, netom pred novogodišnji koncert koji Mrletovi Let 3 pripremaju u zagrebačkom Vintage Industrial Baru.
Radili ste glazbu za ZKM-ovu predstavu „Alisa u Zemlji čudesa”, redateljice Renate Carola Gatice. Predstava po maštovitosti iskače iz nekih teatarskih okvira kad je riječ o komadu za djecu, no takva je i njena zvučna kulisa. Koliko dugo je trajao cijeli kreativni proces, tj. vaš dio rada?
Damir Martinović Mrle: Što se tiče rada na pjesmama od ljeta smo znali te odmah počeli, a probe u ZKM-u trajale su oko dva mjeseca. Neobičnost, koja nam se nekoliko puta ponovila, da smo netom prije nego smo saznali da ćemo raditi “Alisu” (ili neki drugi projekt) imali već gotovu pjesmu. Pjesma napravljena onako… par dana ranije, ne misleći za šta će služiti i hoće li uopće. Ovaj put radi se o pjesmi koji smo na kraju nazvali “Alisa” i za Dallas Records i osim što je u predstavi, bit će na budućem albumu “Mr.Lee & IvaneSky”. Ivanka je napisala tekst koji je govori o spajanju “neobičnosti” svjetova koji bi trebali veselo koegzistirati i odgovarao je do zareza za ekipu Renate kojoj i ovim putem čestitamo na odličnom poslu koji je odradila. Naravno, ZKM ekipa i glumci sa Anđelom Ramljak na čelu su stvar napravili presavršenom. Velika nam je sreća spomenuti da je na “Alisi” gostovao i Massimo Savić svirajući gitaru. Jako volim i cijenim njegov rad, posebno iz faze s Dorian Gray, vrhunski gitarista…
Je li vas redateljica imala od samog početka na umu za taj angažman?
Mrle: Na protestu za kurikularnu reformu početkom ljeta Renata je srela Ivanku i rekla da totalno vidi našu Mr.Lee priču u maštovitoj pomaknutoj “Alisi” koju će režirati. Čini nam se da je znala da ovdje mi odgovaramo. Meni se čini da u tom uvrnutom i visoko estetiranom scenografski, kostimski i tekstualnom komadu pašemo. Imali smo slobodu i apsolutno smo uživali u procesu u kojem nismo kalkulirali niti zadržavali “pokušavajući prilagoditi se tinejdžerima” nego smo im dali verziju koju mislim da u posljednje vrijeme nisu imali prilike čuti u teatru. Odrasli ljudi moguće imaju komentar jer je glazbeno prisutna gomila citata s autorskim pečatom pa to ide u sferu ukusa i volje za koketiranje kičem. Mi apsolutno imamo volje no nije nit vodilja.
Koliko vam je bilo zahtijevno zvucima oslikati nesputani svijet dječje mašte?
Ivanka Mazurkijević: Jest izazovno biti u službi neovisno o slobodi koju spominjemo u prošlom odgovoru. Ipak, dano nam je nešto dragocjeno. “Alisa” je tekst koji svakom znači. Ja sam uvijek htjela raditi “Alisu” i da sam mogla pjevati u nekoliko predstava uživo i biti tzv. četvrta Alisa u predstavi bilo je super iskustvo. Ima tih nekoliko knjiga koje te prate kroz život i kao da staviš kvačicu na nešto što si htio ostvariti na svoj način. Mrle se stvarno naradio tražeći gomile zvukova u osmišljavaju teatralnost “Kraljice” i “Jastučevanja” u suludom elektronskim tornadu, a ja sam više bila “pop pjevačica” koja šalje signale snage i emotivne povezanosti iz rupe preko rupe i iza rupe (smijeh).
A znakovito je da predstava i počinje nizanjem rečenica različitih zabrana, od kojih se meni kao gledatelju urezala ona „Zabranjeno je maštati”, od koje nekako sve i kreće i koja se u ovo vrijeme nažalost čini kao ogledalo okoline odraslih. Koliko se vama čini aktualna „Alisa” danas, dva stoljeća od nastanka?
Ivanka: U ovom dramaturškom “twistoffu” Renata, Tamara, Ivana… cijela autorska ekipa bavila se Alisom, djevojčicom koja “upoznaje” sebe. 1,2,3… i tom spoznajom putuje prema ostvarenju “sebe” kao kompletne ličnosti koju na kraju nauči voljeti i prihvaćati sebe sa svim svojim “ličnostima”.
Mrle: Oko nas je u posljednje vrijeme strašan pritisak stavljen na “dobrotu” i “pristojnost” djece ne razmišljajući o sredini u kojoj tražimo te bajkovite ufure. Daleko smo od definicije raja, a pakao je isto na restrukturiranju. U strahu od toga da djeca ne skuže da smo totalno izgubili ideologiju i stavove mažemo im oči gomilom igračaka i nakrcanih sadržaja. Samo da ne sjednemo na trenutak i skupa s njima zajecamo jer, ustvari u ovoj “zečijoj rupi” ne znamo što ih čeka.
Ivanka: No, Alisa je dobar put. Uči nas borbi i neodustajanju. Upustiti se u pitanje “tko smo” naravno, ovdje je “zabava za cijelu obitelj”. Zato je predstava odlična jer, izuzmemo li da je “rađena za tinejdžere”, možemo je svi gledati i iz nje izaći sa nekoliko pitanja… i za sebe.
I naravno djeca odrastaju u vrijeme kad u školama predmete poput glazbenog i likovnog imaju jedan sat tjedno naspram duplo češćeg vjeronauka?
Ivanka: Pa eto, baš za glasno zajecati.
Mrle: Vjeronauk mora izaći iz škole, pa ako je samo zbog jednog djeteta koje luta hodnikom, pa do toga da smo sekularna država. Dosta je više vraćanja u srednji, novi ili prošli vijek. Sve smo krivo ukrojili. Zamjenili smo jednog jedača drugim jedačem, a između prolili toliko krvi nemjerljivo ikojem filmu strave i užasa. Napatili smo se kao regija, izmanipulirali su nas, nisu nam ni osnovu ljudskosti nadoknadili nekom “iluzornom pravdom prema nevinima”. I sad ti odgajaj djecu u ovom smetlištu. Osjećamo zaštitnički poriv i muljamo djecu jer smo još u skloništima. Nismo ni izašli. Ako i jesmo na trenutak, brzo smo se vratili unutra.
Kako ste vi doživljavali „Alisu” u vašoj dječjoj dobi?
Ivanka: Meni je to bilo tajanstveno, neobično i pomalo zastrašujuće. Imam nekoliko knjiga, varijanti “Alise” i svaka mi je fantastična. “Alisa”, “Mali princ”, “Pipi duga čarapa”, “Čarobnjak iz Oza”… sve vrlo neobične, a prekrasne knjige kojima se kroz život možeš nekoliko puta vratiti i naći uvijek neka vrata i napitak koji sad možeš drugačije iščitavati ili dodatno.
Mrle: Magično. Postoje knjige koje stoje i u najsiromašnijim bibliotekama. “Alisa u zemlji čudesa” je klasik.
Naravno i ova predstava nosi vaš karakteristični MrLee & IvaneSky potpis. Što se događa trenutno na tom planu, bar kad su koncertni nastupi u pitanju?
Mrle: Nakon premijere “Galeba” Paola Magellija u Novoj Gorici 7. prosinca malo smo se odmarali pa smo imali “live sountrack” koncert u Art Kinu Rijeka, reprizu Motovuna i našeg gostovanja u Hullu u Engleskoj kod ekipe “Live Cinema” koja nas je aktivirala za tu priču s Igorom Mirkovićem. Sad upravo, nakon autorski sretne godine imamo puno materijala za naš sljedeći CD koji Vas očekuje vrlo skoro.
Ivanka: Mrle je veliki radoholičar, no i ja sam se malo ubrzala tako da ćemo nadam se sve stići.
Produkcijski ne želite ići ispod standarda u kojem nastupa gostujuća perjanica riječke scene?
Ivanka: Produkcijski nismo zakazali. Zasad. Uz Mateja Zeca i ekipu iz naših matičnih bendova to je i teško moguće. Gosti su nam uvijek letvica gore pa se trudimo svim silama ne razočarati. Našli smo se Mrle i ja na tom kolažiranju svega visokonaponskog i ako nas ne ubije struja živjet ćemo. Sretno. Naravno, Iztok Turk je Mrletova akvizicija. On mi je (tankoćutno rečeno) serviran “preko veze”. I to je Hrvatska kakvu poznajemo i volimo (smijeh).
I sad pitanje za Mrleta, zagrebačka publika u Vintage Industrialu će ući u Novu 2018. uz Let 3, je li sve to izgleda preraslo u malu tradiciju?
Mrle: Ne bih rekao da da ne volimo velike prostore za koncerte, naime jako volimo svirati u malim klubovima isto koliko u velikim dvoranama. Nemam omiljeno. Volim svirati i jedno i drugo. Druga vrsta energije i kombinirano to ne može dosaditi. Stvar je u drugačijoj pripremi i postavci kod samog kreiranja nastupa, ali jedno i drugo je izazovno,zahtjevno i vrlo zabavno. Ove godine ne znam da li igdje u Hrvatskoj postoji rokerska Nova godina na otvorenom i da li uopće ima rokera, izgleda da smo izumrla vrsta, ili nas namjerno ignoriraju jer se boje mogućih pizdarija. Dovoljno je poslušati hrvatske radio stanice pa je sve jasno… Zato u Hrvatskoj sviramo u klubovima, a u Crnoj Gori u Boki Kotorskoj 01. 01. 2018. sviramo reprizu Nove godine i to je najveći rokerski “dernek” za koji znam. Veseli me jer čujem da mnogi iz Hrvatske idu u Boku.
I za kraj, obzirom da je ovo i posljednji intervju koji ćemo na portalu objaviti u ovoj godini koju biste poruku i čestitku uputili svekolikom čitalaštvu i slušalaštvu?
Ivanka: Uključimo duh, dušu i um i ne zaboravimo da smo ljudska bića to nam savjetuje i ova fenomenalna priča o “Alisi u zemlji čudesa”. I da. Svi smo pomalo ludi. Zar ne?!
Mrle: Sve Najbolje!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
