Grey Scenario ispunit će svojom ambijentalnom elektronikom zagrebački klub Dva Osam u subotu 22. studenog i tako predstaviti album ‘3’. Tim povodom razgovarali smo s autorom projekta Ivicom Družakom i Zoranom Stošićem koji na sva tri albuma sudjeluje s autorskim intervencijama u pojedinim pjesmama.
Kako je nastao Grey Scenario?
Ivica Družak: Grey Scenario je, kako se to znanstveno-mistično kaže, „studijski projekt“ jedne osobe koja zbog posla kojim se bavi sate provodi pred računalom. Takvih ljudi ima puno, ali rijetko tko od njih iza leđa ima 16-kanalnu sampler sequencer klavijaturu idealnu za rad na muzici. Uređaj je tu stajao godinama pokriven presvlakom protiv prašine. Stajao bi on tu još tko za koliko vremena da slučajno u jednoj ladici nisam naišao na kutiju s USB stikovima na kojima je pisalo “Korg instrumentali”. Nekada, u prošlom stoljeću, kada sam bio član grupe Nezaboravan san o… ideje i demo snimke su bile na kasetama. Sve te neiskorištene demo teme prebacio sam u digitalnu formu (MIDI) za sintesajzer. Ubrzo sam prešao na rad na računalu i arhiva s demo materijalima je postaja sve veća. I tako prije 4-5 godina kad više nisam mogao zatvoriti ladicu koja je bila pretrpana idejama upitao sam se – čemu sve to? Jedan događaj je sve ubrzao. Prilikom stajanja u redu za cijepljenje protiv Covida na Zagrebačkom velesajmu okinuo sam nekoliko fotografija na mobitelu. Jedna od njih ispala je vrlo posebnom i izgledala je kao da sam set pripremao satima. U arhitektonski izuzetno atraktivnom paviljonu kolona ljudi je prolazila kroz kadar a na desnom zidu je pisao 12 (valjda neki broj ulaza ili tako nešto). Fotografija se Iskropala u kvadratne proporcije i dobacila mi: “Zar ne kužiš da je ovo slika za cover albuma? Kužim, baby! – uzvratio sam joj i shvatio da je vrijeme za album i nosač zvuka. Slijedila je selekcija i odabrao sam 12 pjesama za prvi album. Onaj natpis na fotki (12) je kriv za ime albuma. Obrisao sam dvojku i eto naziva za prvi album. Obrisanu dvojku sam spremio jer sam znao da će mi zatrebati. Odabrao sam ime za projekt i sve se zakotrljalo u nepoznatom smjeru.
S obzirom da smo nedavno svi čuli da posrnuli ministar valjda kroz godine nije zaboravio kako je to operirati, nadamo se da ni mi nismo zaboravili kako je to svirati.
Zoran Stošić: U zadnjih par godina se umjetna inteligencija običnom puku pokušava približiti kroz sliku idealnog života ljudi na zapadnoj hemisferi – svi će zbog prebacivanja posla na AI imati više slobodnog vremena pa će ga moći nesmetano posvetiti svojoj obitelji i hobijima za koje nikad nisu imali vremena, npr. slikanju. Taj prizor usamljenog vlasnika slobodnog vremena, nesputan obavezama, kako na obali jezera slika za svoju dušu, bez publike i želje za tuđim priznanjem, to mnogi od nas priželjkuju svakodnevno, ali je jedino Ivica ostvario. On dodiruje tipke elektronskih uređaja već dugi niz godina, a uređaji mu uzvraćaju kojekakvim zvukovima koje on brižno slaže u glazbeni herbarij, kad god može od obaveza, ali bez publike i želje za tuđim priznanjem. No, kada me ne tako davno naš stari zajednički poznanik, nekad glazbeni novinar, a danas uspješni glazbeni izdavač Siniša Bizović pitao imam li mu koga novog predložiti za katalog njegove izdavačke kuće, spomenuo sam Ivicu. I tako se nimalo siva priča o samozatajnom kolekcionaru čudnovatih zvukova i ugođaja odmotala u scenarij koji je dobio i publiku i tuđe priznanje, baš kao u priči sa sretnim svršetkom, nalik onima koje su nastale puno prije nego nam je AI pokvario spontanost i oduzeo pravo na ljudsku pogrešku, koju mi uporno zovemo osjećajem. Za filing.
Kako je došao interes za ambijentalnom elektronikom?
Ivica Družak: Kad muziku stvaraš sam u radnoj sobi, pardon, studiju, pored tebe nema osobe s mikrofonom da je zamoliš za pomoć oko vokalne dionice. Moram priznati da mi klasično konstruiranje pjesme: (uvod, zaplet, refren, zaplet, refren…chord progression…) trenutno i ne interesira. Nema ni tekstova (stihova) ako zanemarim silne slike i metafore koje mi se vrte po glavi dok nižem mol za molom na klavijaturi. Nema mi druge nego razrađivati mini demo ideje u neku formu od par minuta u instrumentalnoj formi. Vidim to i kao izradu instrumentala za neki još nerealizirani film čiji redatelj je tko zna zašto odabrao baš mene. Hvala na mu na tome. Na ukazano povjerenje uzvratio sam požrtvovnim trogodišnjim radom.
Tko je izvršio najveći utjecaj na vas?
Ivica Družak: Teško pitanje jer je tu najbitnija podsvijest na koju nemamo utjecaj. Nema direktnog muzičkog uzora što ne znači da npr. genijalni atmosferski fragmenti s albuma “Architecture & Morality” grupe Orchestral Manoeuvres in the Dark (OMD), suludi instrumentali grupe Simple Minds, B strane singleova Depeche Mode ili produkti aktualne elektronske scene nisu bar malo galvanizirali neke procese u mojoj glavi. Kopirao nisam. Samplirao jesam svašta ali i mijenjao do neprepoznatljivosti.
Zoran Stošić: Za bend u kojem smo nekad davno zajedno svirali (Nezaboravan san o…) u Maloj enciklopediji hrvatske pop i rock glazbe stoji, ja mislim krivo, da smo bili pod utjecajem Depeche Mode, valjda zato što je naš sljedeći zajednički bend bio Enjoy Depeche Mode, cover bend koji je i nama i publici služio za zabavu, za razliku od donekle dramatičnog i hermetičnog NSO. A opet, ako u tome što sluša netko čuje DM, možda je više u pravu nego ja. Onog trenutka kad glazba krene iz zvučnika, prestaju interpretacije i nedajbože instrukcije autora i izvođača o značenju, korjenima ili utjecajima koje su dovele do te glazbe. Kao promatrač sa strane, ali ipak dovoljno blizu (u vremenu i prostoru) jer se znamo od početka osnovne škole, sjećam se što je Ivica slušao i to se sigurno taložilo i onda vremenom počelo otpuštati, manje ili više. Manje vjerojatno glazba 70-ih koju smo slušali kao i svi, od Ljupke Dimitrovske do ABBE, a više svjesno odabrana glazba kroz ranu mladost, a tu je bilo i Stranglersa i Classix Nouveaux, novog vala, posebno ELORG (možda zbog orgulja), druge faze Parafa (zbog sinta), i Lune (zbog svega) Sigurno sam nešto zaboravio, bilo je davno, ali kao podsjetnik sebi iz budućnosti, pa onda i meni danas, Ivica je krajem 80-ih u jednom od mnogobrojnih pisama Poletu (da, imao je i skribomansku fazu) s čitateljima podijelio koliko na njegov mozak utječe tada pionirski elektronski zvuk (OMD, Depeche Mode, Yazoo). Pisma čitatelja izlazila su s naslovima koje bi im dodijelio urednik pa je Ivičino nosilo dramatičan i životno određujući naslov „Sraslo s mozgom“.
Iako je riječ o elektroničkoj glazbi također su prisutne i gitare, jesu li ta, nazovimo ih odstupanja, iznimka ili pravilo u radu?
Ivica Družak: Obožavam kombinaciju sintesajzerskih pulsiranja s pulsiranjem žice na gitari. To malo blues emocija nikako ne može biti višak. Zamolio sam Darka Matoševića, suputnika iz starog benda Nezaboravan san o… da na svakom albumu u nekoliko pjesama smisli neku gitarsku dionicu i on je to odlučno i odlično izveo koristeći el. gitaru čiji je zvuk procesirao kroz gitarski sintesajzer. Slično je bilo i s bas gitarom. Zoran Stošić ju je na nekoliko pjesama upogonio i rezultat je jako dobar. Svakako moram spomenuti i Zoranov ne-gitarski doprinos. Poigrao se i sa raznim sampleovima od kojih je stvorio prekrasne dionice koje su popravile opći dojam. Mrzim ga zbog toga i pitam se zašto se ja toga nisam sjetio!
Kako je osmišljena trilogija koju zatvara ovogodišnji album „3“?
Ivica Družak: Trilogija nije bila u planu. S obzirom na priču o nastanku covera za prvi album i količini demo materijala u već spomenutoj ladici nije bilo dileme hoće li biti i drugog. Ona obrisana dvojka sa originalne fotografije podebljana laganim OCD-om pogurala je slijed događaja. Cover za drugi album je vrlo sličan prvom. Dorađen je na način da se dočara protok vremena. Na fotografiji su sada samo dvije osobe koje u tom ogromnom prostoru djeluju kao višak. Praznina će uskoro pogurati i njih dvoje (album 3) i bilo bi jako zanimljivo saznati kamo. Treći album je za sada kraj aktivnosti projekta Grey Scenario, a što će biti dalje pokazat će prostor. Vremena se još uvijek nađe.
Zoran Stošić: Ivica je prije koju godinu, jer ako se ne vidimo neko vrijeme, komuniciramo stalno elektronski, počeo slati glazbene ideje koje su bile nastavak onoga za što smo svi oko njega znali da radi u slobodno vrijeme. Strukturirane ispočetka kao skice, te su ideje mene poticale da nešto dodam basom, gitarom i semplovima, baš na način kako je to bilo 80-ih, kad smo zajedno svirali u bendu. Sjetili smo se i jedne cure, Andreje Plantarić Balić, koja je na samim počecima NSO snimila glas na jedan naš rani demo, koji je ostao zaboravljen jer smo ubrzo nakon toga nastavili s muškim glasom u bendu. Upravo zbog plesanja na tankoj crti između solo prirode svog projekta i neizbježnog podsjećanja na zajednički bend, Ivica je pozvao Andreju da glasom gostuje na svim trima pločama. Usput, od samog početka je s razvojem pjesama na kojima radi Ivica upoznavao još jednog od sudrugova iz NSO, Darka Matoševića, koji i dalje svira gitaru i na njegove je pjesme odreagirao glazbenim upadicama i komentarima koji su na pločama zabilježeni kao gostovanje u pojedinim pjesmama. Našeg suradnika s početka 90-ih u već spomenutom EDM bendu, Željka Serdarevića je pak sama količina tih ideja ponukala da se njima pozabavi urednički pa je Ivici sugerirao kako da materijal odvoji na onaj koji može odmah „na ploču“, a na čemu bi još trebalo raditi. S obzirom da se Ivica glazbom za svoju dušu bavi neprekidno, skupio je dovoljno glazbe ne za jednu, nego za tri ploče. Na kraju ih je podijelio onako kako to samo autor može, a mi smo na njima sudjelovali onako kako samo gosti mogu. Za tri ploče dosta.
Zaključujem da je sve prilično brzo teklo obzirom da je svake godine objavljivan po jedan album.
Ivica Družak: Nema mi smisla objavljivati albume po nekim diskografskim načelima. Ovo što radim je poprilično nekomercijalna aktivnost, jer sve financiram sam, čiji je cilj samo da ostavi neki pisani trag na streaming servisima i nosačima zvuka. Kad sam već kod nosača zvuka red je spomenuti da je logičan izbor pao na vinil za koji postoji kakav-takav interes. Recimo proizvodnja CD-a je višestruko jeftinija, ali čemu kad to nikome ne treba. Na brzinu procesa utjecao je i Saša Rajković (Zarkoff) koji je radio digitalni i vinilni mastering za sve albume. Prije njega je to probao jedan drugi mu kolega (nije zaslužio da mu spomenem ime) ali je suradnja prekinuta nakon što sam čekao tri mjeseca za mastering prvog albuma.
Koliko je po vašem mišljenju zastupljena ambijentalna elektronika na domaćoj sceni. Ima li dovoljno interesa i adekvatnih prostora za izvedbu?
Ivica Družak: Iskreno, slabo sam upoznat s domaćom el. glazbom sličnog senzibiliteta. Kažu mi Alen Belajec (Radio Sisak) i Dubravko Jagatić (Reality Check) da sam dosta usamljen u tome čime se bavim. Elektronike ima dosta, to je sve što znam. Popratim svako malo što se događa, ali nisam naišao na uratke koji promoviraju 4-5 minutna relativno slušljiva atmosferična pulsiranja u kojima dominiraju molovi uz koji incidentni dur.
Uskoro pripremate nastup. Pripremate li objedinjenu zvučnu sliku trilogije ili će to u najvećoj mjeri biti predstavljanje albuma „3“?
Ivica Družak: Promocija vinilnog izdanja albuma „3″ održat će se 22. studenog 2025. u klubu Dva Osam u formi ekskluzivnog retrospektivnog koncertnog nastupa u trajanju od sat vremena. Svaka pjesma bit će popraćena video projekcijom posebno pripremljenom samo za ovaj nastup. Na sceni će se predstaviti proširena postava projekta: Andreja Plantarić Balić (vokal), Darko Matošević (el. gitara, gitarski sintesajzer), Zoran Stošić (bas gitara) i Ivica Družak (sintesajzer, samplovi), koji će, kažu organizatori: „zajedno oživjeti zvučni svijet sa sva tri albuma kroz moćan i atmosferičan live set.“
Zoran Stošić: Nastupa kao središnjeg dijela sljedeće promocije smo se dotaknuli još na promociji albuma „2“, jer su promocije počele nalikovati jedna na drugu Iako godinama, zapravo desetljećima nismo svirali zajedno (pojavljivanje na pojedinim pjesmama nas troje kao gostiju, čak i da smo na drugom kraju svijeta, nije zbog tehnologije nikakav problem, ali ipak nije zajedničko sviranje), znali smo svoje uloge pa ih je trebalo samo uskladiti uživo na nekoliko proba. Dio koji je kao okosnica zvuka zabilježen na ploči Ivica će nadopunjavati intervencijama u stilu koji ne odstupa od osnovne ideje, ali nama trima je ponešto ostavljeno na volju pa će aranžmani uživo odstupati od originala, što namjerno, što slučajno. S obzirom da smo nedavno svi čuli da posrnuli ministar valjda kroz godine nije zaboravio kako je to operirati, nadamo se da ni mi nismo zaboravili kako je to svirati.
Dakle, pripremate i VJ-ing?
Ivica Družak: Moj doprinos VJ-ingu je višemjesečni rad na vizualima za 14 pjesama koje ćemo izvesti na promociji. Svaka pjesma ima svoj spot koji je tu da malo vizualno oplemeni nastup pa vjerujem da će sam koncert biti zanimljivije pratiti jer akcent, naravno, neće biti na izvođačima već na audio-video impresiji. Dođite na brdo u subotu 22. studenog. Najavljuje se i snijeg. Moglo bi biti čarobno ne samo u klubu nego i vani.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
