Ime albuma odnosi se na uobičajenu gastronomsku ponudu kakvu ovdašnji život servira jednom autsajderu iz susjedstva. Provjerite je li album sa svojim menijem od 9 pjesama za prste polizati.
“Dnevnik jednog drekoždera” je prvi solo (točnije prvi nebendovski) album Zlatka Majseca – frontmena benda Mel Camino. Album je u periodu od 5 godina nastajao od pjesama koje su stilom, aranžmanom, senzibilitetom, a mjestimice i tehnikom pjevanja (hibrid repanja i pjevanja) ponešto odudarale od uobičajenog bendovskog izričaja. Pjesme obrađuju teme poput samo-ironije, beznađa, uništenih snova i ljubavnih veza, autsajderstva, osamljenosti, crnih rupa sustava u koje se lako upada, (ne)svjesne potrage za bilo kakvim oblikom mira i relativnog (barem privremenog) ispunjenja i/li bijega te ponekim neobaveznijim temama poput npr. predsjedničke kandidature. Nakon što ih je neko vrijeme ignorirao ove pjesme su u Majsecovoj glavi postajale sve glasnije i neumoljivije. Shvativši da su ga odlučno odabrale za svoju “babicu” pristao je pomoći im pri dolasku na svijet, ali van dotad uobičajenih porođajnih tehnika korištenih na probama benda.
Prvi je put odlazio u studio bez unaprijed relativno strogo definirane i izbrušene strukture i aranžmana pjesama te na svoje nemalo iznenađenje u tom pronašao veliko osvježenje i novu energiju. Studijsko iskustvo je bilo puno više igra nego šljaka i repeticija već naučenog (zapisanog u kamenu). No dok su neki zamišljeno i očarano zurili u neočekivane panorame i eklektičnost stilova i pristupa od pjesme do pjesme, netko je morao spustiti sigurnu ruku na volan tog “autobusa”. Primarno su to bila dva glavna “vozača” – Ivan Vidović (Vida) – prekaljeni muzičar, pjevač, autor, producent, aranžer i Antonino Šimić – izvrsni glazbeni producent, autor, aranžer… Njegov”Greenwood Studio” bio je mjesto miksanja i masteriranja svih pjesama, a 4 pjesme su tamo i kompletno tonski snimljene. U Vidinom “AbuDublin” studiju tonski je sniman, aranžiran i predproduciran ostatak albuma.
Od gostujućih uloga valja istaknuti: Rea Matić – “ubila” svoju pjevačku dionicu u “Velika Gorica moja mala” i u “2 Nepoznata Leteća Subjekta, Ivan Django Laić – kratko, ali slatko i moćno zarepao u “Velika Gorica moja mala”, Tomislav Tonković – maestralno svirao električne gitare u “Tvoj život nije tvoj”, “2 Nepoznata Leteća Subjekta”, “Hit ili totalni šit”, Tin Odrčić znalački “odtrubio” svoje u “Birtija je moj pravi dom”, tako mlad, a već veteranski iskusan basist – Marko Bradaš – koji je u mnogim pjesmama basasto uskočio u pomoć i Igor Kotal – Pigili – bek vokali – “Tvoj život nije tvoj” i miksanje “Velika Gorica moja mala”.