Zvučni zapis lanjskog koncerta kojim su, povodom Kreslinovog sedamdesetog rođendana, uglavnom mlađe zvijezde slovenske scene odale počast velikom kantautoru koji ih je nadahnuo i čiji duh možda nastavljaju u nekom obliku nositi tamo negdje negdje u budućnost.
Vlado Kreslin lani je napunio sedamdeset godina, a ubrzo zatim, netom prije njegovog tradicionalnog trodnevnog preuzimanja Galusove vorane Cankarjevoga doma, okupila se pozamašna karavana uglavnom mlađih izvođača sa slovenske scene da, kako sam to opisao u jednom od prethodnih tekstova, “skine kapu čovjeku sa šeširom” na lijepom tribute koncertu u ljubljanskom Kinu Šiška. Točno godinu dana kasnije tonski zapis te fešte objavljen je u obliku albuma na dvostrukom vinilu i drugim formatima kao “Izštekanih 10: Poklon Vladu Kreslinu”.
Kao što je i obično slučaj kod sličnih izdanja, zadaća “Izštekanih 10” nije ona nemoguća, da novim verzijama zasjeni ili unaprijedi izvornike, već da veteranu oda počast, a većina izvođača to ovdje postiže sasvim dostojanstveno. Isto tako, ovo bi izdanje slušateljima van granica dežele moglo poslužiti i kao svojesvrstan showcase tamošnjih izvođača koji im ovdje prolaze ispod radara, budući da publika ovdje prilično slabo reagira i na one koji su među njima i s pravom najuspješniji i najistaknutiji.
Ovo izdanje tako otvara indie rock bend Kokosy koji se prilično vješto uhvatio u koštac s hitom “Ena pesem”, dok iz iste glazbene struje dolazi i Jardier koji predvodi Alex Raztresen i baladi “Nekega jutra, ko se zdani” dodaje auru melankoličnog suvremenog kantautorskog popa. Tu su i dva izvođača koji Kreslinovu poetiku približavaju hip hop vodama, Leopold I. čiji smo prequel priči o satu iz Prvog svjetskog rata “Tista zakartana ura” čuli ove godine u Cankarjevom domu, te manje uspješno Skova in Skovani koji su se prihvatili “Tiste črne kitare” koja će se na ovom albumu naći i u anglofonom prepjevu Chrisa Eckamana u pratnji Jane Beltran. Ovaj par također izvodi i “Tam na koncu drevoreda”, a u obje ćemo pjesme čuti i nekadašnjeg frontmena The Walkaboutsa kako pjeva na jeziku zemlje koja mu je sad već dugo drugi dom.
Tomaž Hostnik mladi je dijeli ime i prezime s pokojnim kultnim pjevačem Laibacha s početka osamdesetih, no njegov izričaj je dijametralno suprotan onome njegovoga imenjaka, te Kreslinovu “Cestu” umata u ruho klavirske šansone stare škole. Kad smo kod Laibacha, tu je i njihova vokalistica Marina Martensson koja s “Rekom” ima možda čak i najuspješniju obradu ove kolekcije, premda je vrlo lijepo ispala i “Joužek”, posveta najstarijem članu i basistu izvorne Beltinške bande, u jazzy-folk izvedbi skupine Ethnotrip.
Još jedno od ovdje zastupljenih mladih imena iz hip hopa je i Masayah koja se prihvatila raspjevane melodije pjesme “Z Goričkega v Piran”, a završni dio albuma pripada izvedbama Batista Cadillaca kojima se nakon “Še je čas” u izvedbama “Neviden” i završne “Tisoč let” pridružuje i Kreslin glavom. Taj niz prekida samo bend srednje generacije Dan D svojom izvedbom pjesme “Dekle moje” s fenomenalne ploče “Ptič” s obrata stoljeća.
Za sve kojima je potrebno upoznavanje s Kreslinovim repertoarom svakako se preporuča da se obrate izravno izvornome materijalu, no “Izštekanih 10” prikazuje važnost i trajnost njegovog opusa koji se na neki način ocrtava i u glazbi nove generacije, a to je nasljeđe nešto što bi, bez obzira na eventualne jezične barijere, trebalo biti itekako poznato i publici s ove strane granice. Sve su to pjesme velike ljepote i šteta bi bilo da svoj put do vaših ušiju i srca nađu prekasno.
Ocjena: 7/10
(ZKP / RTVSLO, 2024.)