J.R. August: Ja sam udžbenički primjer introvertnog ekstroverta

Zabočki kantautor Nikola Vranić je možda najveće iznenađenje ove popularnoglazbene jeseni. Iako je bilo malo slušatelja koji su sumnjali u njegov autorski i muzički talent, čak i najveći optimisti nisu očekivali da će njegov nastupni dugosvirajući projekt ‘Dangerous Waters’ biti među najprodavanijim domaćim izdanjima u Hrvatskoj i to bez menadžerske ili sponzorske mašinerije i bez podilaženja masovnom ukusu publike. Možda je to lijepa poruka budućim generacijama da se ulaganje u kvalitetu isplati.

J.R. August

Album “Dangerous Waters” je među najprodavanijim izdanjima u Hrvatskoj. Kako se osjećate vezano za to?

J.R. August: Moram priznati da nisam očekivao da ću ikada imati najprodavaniji album u Hrvatskoj jer pišem na engleskom jeziku. Mislio sam da ako će se tako nešto ikad i dogoditi, da će to prvo biti izvan granica države. Ali, eto, nije ni ovo loše! Sretan sam i iznenađen jer si još uvijek ne mogu zamisliti ljude kako ulaze u CD shop i kupuju moj album. Bio sam uvjeren da će ga kupiti samo moji bližnji iz sažaljenja (smijeh).

S obzirom da je do sad bio raritet da domaći muzičar s albumom na stranom jeziku ima najprodavaniji album u državi, očekujete li da će se u budućnosti nešto promijeniti po tom pitanju?

J.R. August: Drago mi je da sam na neki način probio led što se toga tiče i siguran sam da će u budućnosti to postati najnormalnija stvar.

Iskreno, ja nemam pojma što je americana. Znam samo da je srpski bend Stray Dogg americana jer sam davno svirao na festivalu pod tim nazivom u beogradskom Domu omladine.

Na albumu se u više navrata može čuti zborsko pjevanje, a isto tako već nastupate sa zborom. Otkud fascinacija zborovima?

J.R. August: Oduvijek sam volio zborove i zborsko pjevanje. Koristili su ga svi veliki skladatelji koje obožavam, a osim toga, to je jedna od stvari koja me izdvaja od ostalih na domaćoj i stranoj sceni pa je to samo plus! Barem što se aranžmana i glazbe tiče… Dok smo na okupu, dok pjevamo i dok se družimo to je nevjerojatno dobar osjećaj; logistički gledano – to je noćna mora!

Čitajući Vaše intervjue, dobio sam dojam da ste introvertiran čovjek koji voli biti u poznatoj okolini u kojoj se osjeća ugodno, prihvaćeno i mirno. S druge strane se izlažete, ispričavam se zbog deficita boljeg izraza,  situaciji pred publikom, odnosno uglavnom nepoznatim ljudima i to kao pjevač, autor, instrumentalist i zborovođa. Kako se osjećate biti biti sve to u isto vrijeme na sceni?

J.R. August: Da, ja sam udžbenički primjer introvertnog ekstroverta ili ekstrovertnog interoverta! Volim biti u centru pozornosti, ali samo na pozornici i sa svojom muzikom. U vezi svega ostalog držim se po strani ili još bolje – u pozadini. Vrlo brzo upijam energiju, bilo dobru ili lošu, zbog toga valjda i osjećam potrebu da se pročistim kroz pjesme koje piše,  i često me to zna jako izmoriti pa mi je potrebna priroda i rijeka da sve te osjećaje razvrstam u ladice u koje pripadaju. Što se tiče uloge vođe, tu sam oduvijek bio ekstrovert u tom pogledu da sam volio voditi i biti na čelu, naravno ukoliko je ideja bila ona u koju sam i sam vjerovao! Članovi zbora zovu me Gazda, iako je pravi gazda čovjek zbog kojeg ovaj zbor i postoji i funkcionira – glazbeni genije Sebastian Jurić. Bend vodim ja, tu imam dosta iskustva.

S obzirom da ste išli u muzičku školu, i da ste preslušali dosta toga i od klasike, što je presudilo da svoju nišu, odnosno mjesto pod suncem nađete izražavajući se kroz americanu?

J.R. August: Iskreno, ja nemam pojma što je americana. Znam samo da je srpski bend Stray Dogg americana jer sam davno svirao na festivalu pod tim nazivom u beogradskom Domu omladine. Ovaj album možda je americana, kako ti kažeš, iako bih ja to nazvao mješavinom folka, gospela, klasike i popa… Stilovi me uopće ne zanimaju, radim ono što osjećam i jedina stvar na koju pazim je da imam najkvalitetnije moguće pjesme i da se one, kada su probrane na način da tvore konceptualnu cjelinu koja se zove konceptualni album. “Dangerous Waters” je prvi od mnogih.

Pjesma “The Brown Troutand the Nightingale” traje 9 minuta i dobio sam dojam da je riječ o pažljivo režiranom filmu bez slika, samo sa zvukom i posvećena je vodama u Gorskom kotaru. Koliko ste dugo tu pjesmu pisali, odnosno, strukturirali?

J.R. August: Zapravo sam vrlo brzo napisao tu pjesmu, koliko se sjećam – u par dana. Za razliku od pjesme s mog 2. EP-a “Tea Party with Mr. Death”, “Black Limousine”, koja je slične dužine, a trebala su mi četiri mjeseca da ju strukturiram i završim. “The Brown Troutand The Nightingale” je pjesma koju sam napisao nakon što sam vidio što su napravili mojoj omiljenoj rječici Curku u Gorskom kotaru. Mini hidroelektrane ubijaju potoke i rijeke na Balkanu i ja sam, osim što sam htio posložiti emocije u ladice kroz pisanje te pjesme, htio skrenuti pažnju na taj rastući problem jer smatram da mi je to dužnost.

S obzirom da često navraćate u taj kraj, imate li kakvu preporuku za potencijalne posjetitelje Gorskog kotara, da posjete neka mjesta koja možda i nisu toliko “razvikana”?

J.R. August: Ovo je tricky pitanje … jer ako svima rastrubim o tim mjestima, kamo ću ja onda bježati u samoću? Moj savjet je zapravo da s Gorskim kotarom, na kraju krajeva kao i s sa svim prirodnim ljepotama i mjestima, ne možete fulati. Dođite u Gorski kotar i istražujte. I obavezno probajte štrudlu s borovnicama ili šumskim voćem i tučenim vrhnjem. Kao što je Gorski kotar raj za dušu, njihove štrudle su raj za nepce.

Naveli ste da Vam se jednom trenutku pjesma “Man With Magnificent Mind” zgadila i dugo je niste svirali uživo. Kakav sada imate odnos prema toj pjesmi?

J.R. August: Tu pjesmu sam svirao samo nekoliko puta u životu i to u fazi kada sam mogao svirati samo “Change of Seasons” jer sam samo taj EP i izdao. Nakon toga niti jednu pjesmu osim “Distort Reality” nisam nikada svirao. Mislim da “Man With the Magnificent Mind” ima manju umjetničku vrijednost u odnosu na pjesme koje sam napisao nakon nje.

Isto tako naveli ste da volite pjesme Zacka Dusta, nekadašnjeg pjevača grupe Voodoo Lizards. Čujete li se sa nekadašnjim kolegama iz Voodoo Lizardsa?

J.R. August: Da! Volim sve što Zack radi! On me još prije deset godina usmjerio na country glazbu i zbog njega je danas jako puno slušam. Čujem se sa Zackom s vremena na vrijeme. Baš mi je nedavno napisao da bi mi pjesma “Crucify Me“ trebala osigurati kuću i auto na Havajima (smijeh). Ja imam potpuno jednako mišljenje za nekoliko njegovih pjesama na kojima sam i sam svirao, ali to se na žalost još nije dogodilo. Showbussines je najčudniji biznis!

J.R. August

Iz Vaše perspektive, i perspektive koja nudi desetogodišnji odmak, što je pošlo krivo s tim bendom?

J.R. August: Ne mogu to komentirati jer sam se ja uvijek držao po strani što se toga tiče. Teško je održati bend na životu, ma kako dobar on bio, a Voodoo Lizards su bili top klasa … Upravo zbog toga sam i ja odlučio raditi na solo karijeri, kako ne bih ovisio o nikome, osim o sebi.

Ove jeseni izlaze ili su izašla deluxe izdanja antologijskih albuma: “Abbey Road” Beatlesa, “Bootleg Series Vol.15 – Travelin’ Thru” Boba Dylana, “No Other” Genea Clarka, “Let It Bleed” Rolling Stonesa i Cohenova zbirka neobjavljenih pjesama “Thanks For The Dance”. Kojem od tih (re)izdanja se najviše veselite?

J.R. August: Nikad nisam slušao Genea Clarka, a ostale legende znam jako jako dobro. Mislim, to su sve antologijski albumi i nemaju bezveze taj status. Oni su bezvremenski, a ova deluxe izdanja ih samo čine još zanimljivijima.

Stoji li i dalje Vaša izjava da će i idući albumi imati riječ “Waters” u svom nazivu?

J.R. August: Da! Definitivno.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X