J.R. August rasprodao je u subotu koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu.
„Ne može više ni igla stati“, rekoše organizatori iz Hangtime Agencyja pred koncert J.R. Augusta u Hrvatskom glazbenom zavodu. I doista, taj prostor obično rezerviran za klasičare, zborove i folkloraše bio je zgusnuto ispunjen stolcima pred koncert jednog od najvećih diskografskih i glazbenih iznenađenja prošle godine, bar za veliku većinu koja se tek tada prvi put počela susretati s osebujnim izričajem Zabočanina Nikole Vranića koji je do svog debitantskog dugosvirajućeg prvijenca nanizao četiri EP-ija objavljenih u vlastitoj režiji na Bandcampu.
Ne može se za puno glazbenika, pretežito, pop i rock ugođaja reći da su došli na pravo mjesto, kao što se može reći za J.R. Augusta u prostoru Hrvatskog glazbenog zavoda, što je sinoć bio slučaj. Njegov komorni izričaj kao da voli te prostore. Poput nekog davno izgubljenog plemića romatičara koji je došao u svoj dom koji i kad ispunjava duševnim weltscmerzom ne gubi dignitet uzvišenog. Za hrvatske moderne prilike ispalo je da ima savršen izričaj. Ima puno sakralnih momenta u njegovog glazbi, uspio je ‘prodisati’ i američki gospel, no opet fino je protkan utjecajima kreolske glazbe New Orleansa, bluesom, boogijema, a kako je sinoć pokazao, i a capella doo-wop-om. Djelomično je poput neke Bernie Taupin – Elton John karike koja je nedostajala ovim prostorima u širem tumačenju američke glazbe, tj. koliko će vam dati ugodu duhovne glazbe, toliko vas neće zakinuti i za neki njegov svjetovni juke joint ambijent u određenim pjesmama.
Nakon burnog aplauza dobrodošlice na pozornicu, čim je sjeo za koncertni Steinway upravo je zakotrljao u tom juke joint stilu s „Distort Reality“. Nastavio je s „Let’s Get Together“ i „Lead The Way“ koje su također bile dokaz da J.R. August sa svojim bendom i velikim ženskim zborom nikad bolje nije zvučao, pa je i prisustvo brojnih kamera, te krana na terasi, bila ujedno i najbolja opcija da se ovaj koncert zabilježi za skorašnji live uradak. „Bit ćete svi na televiziji, stoga nemojte kopati nos i puno plješćite“, rekao je u šali Vranić po tom pitanju u jednoj pauzi između pjesama. Nedostatak te večeri jedino se očitavao u šturom razglasu, koji je možda dostatan za koncerte klasične glazbe, no ovaj događaj je mogao imati daleko više ‘safta’ u tom segmentu.
U prvom dijelu su izvedene i tri potpuno nove pjesme, za koje je J.R. August rekao da se neće naći na snimku koncerta, ako sam dobro uhvatio nazive, one se zovu „Mizantropist“, „Exorcist“ i „God given, God take it away“, što je možda i najviše opravdano za prvu navedenu za koju se čulo da je work in progress, jer zbor nije pjevao i frazirao riječi , već je držao samo osnovnu tonsku podlogu, kao što je i sam J.R. August pjevao onomatopejske vokalne fraze koje su kao stvorene da ih izvedu puhači.
Nakon „River Runs Through“ bend su pojačale još dvije violine i jedna viola, a zajedno s kontrabasistom stvoreno je ozračje gudačkog kvarteta, pa je publika dobila premijernu izvedbu stare pjesme „Change Of Seasons“, jer je riječ o pjesmi koju je J.R. August dosad izveo samo jednom jer nakon toga nije bio zadovoljan kvalitetom. Tu se ujedno zadržao na opusu starijeg datuma izvevši potom „The Darkroom Boogie“ i „Black Limousine“. Uslijedio je ulaza u doo-wop a capella izvedbu pjesme „When I Go Fishing“ koje je posebno digla atmosferu u dvorani, pa se treba nadati da će J.R. promijeniti mišljenje i uvrstiti je na nadolazeći live uradak, jer je na početku rekao da će ona sigurno izostati.
Završnica koncerta na kojoj su bljesnuli aduti „Crucify Me“ i „Dangerous Waters“ bio je najbolji dio ne samo zbog spomenutih jakih singlova, već stoga što se bend, a time i zbor poglasnio u izvedbi. Staro je to pravilo koliko je stara i glazba, ali to pravilo i dalje funkcionira, jer spomenute pjesme su dale naznaku jednog eventualnog budućeg J.R. Augusta, a to je da cijela ta mnogoljudna priča na pozornici mora ići daleko glasnike u svojim vrhuncima. Jer kad solisti krenu suverenije i glasnije, to povlači i sve ostale, kao što i fluid melodije počinje pumpati i adrenalin. Sinoć se to nametnulo prirodno, vjerojatno i s uzbuđenjem samih glazbenika na putu do katarze. Možda je dovoljno za početak da bubnjar Borko Rupena makne krpu sa snarea pa da počne „kuhanje“ koje će nedvojbeno voditi do evolucije iz komornog poluglasja iz neke kapelice do masovnog gospel udara koji će biti u stanju otpuhati i daleko brojniju publiku. Ako stvari krenu u tom smjeru, prilično je moguće da iduća stanica za J.R.-a bude velika dvorana Lisinskog.
Sinoć je publika nakon kraja službenog dijela svjedočila još jednom novitetu na Augustovim koncertima, a to je bio bis. Pravdao je to riječima kako nije dosad „jer mu je to bilo malo seljački“. Bilo seljački ili ne, „When I Wake Up Tomorrow“ i dakako devetminutna „The Brown Trout And The Nightingale“ bile su neizostavne i bez njih dvosatni koncert, koji je dvaput digao publiku na noge, ne bi dobio svoju krunu. Jedini zaključak koji se tu nameće jest da je J.R. August krenuo krupnim koracima i da ništa ne prepušta slučajnosti. Uz talent i izvedbu koje posjeduje, to je svakako optimalna kombinacija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
