Britanska grupa Foals 23. lipnja dolazi u Tvornicu kulture gdje će održati svoj prvi samostalni koncert, nakon što ih je Zagreb u par navrata imao priliku doživjeti kao headlinere INmusic festivala. To prigodom upalili smo Zoom i porazgovarali s bubnjarem Jackom Bevanom.
Uskoro dolazite u Zagreb. Ovo će biti vaš prvi samostalni nastup nakon što ste par puta bili glavna atrakcija na INmusic festivalu. Pretpostavljam da će ovo biti dulji nastup, kao što je uvijek razlika kad ste pred fanovima, što na festivalima nije uvijek slučaj.
Jack Bewan: Sviranje samostalnih koncerata pruža nam priliku da radimo dublje rezove i da bolje istaknemo poglavlja s određenih albuma. To nam daje priliku odsviramo raznovrsniji set. Kada sviramo na festivalima, uvijek smo svjesni da će biti ljudi u publici koji nas ne poznaju, pa se festivali često završavaju snažnijim “best of” setovima kako bismo ostavili bolji dojam u kraćem vremenskom periodu. Samostalno obično sviramo oko dva sata, što je duplo duže. U tom smislu mislim da će atmosfera biti malo drugačija, nekako intimnija u odnosu na ono vrijeme kad smo nastupali na festivalu.
Walter Gervers se vratio u bend nakon šest godina izbivanja. Što možete reći o toj dobroj vijesti?
Jack Bewan: To je sjajno. Zaista, zaista sjajno. Walter je u bendu od samog početka, i mislim da je trebao neko vrijeme da se posveti drugim stvarima u životu. Ima obitelj i mislim da je sada došao do točke kada su njegova djeca malo starija i nedostajalo mu je sviranje. Divno je imati ga natrag. Na neki način je čudno, ali istovremeno se ne osjećam nimalo čudno, ako ima smisla to što govorim jer mi je teško objasniti osjećaj. Nismo svirali zajedno šest godina, a on se vratio kao da nije ni otišao, što je nevjerojatan osjećaj. Osjećamo se kao da smo s njim u bendu najbolja verzija samih sebe. Bolja nego što smo ikada bili. To je sjajno.
Vaš recentni album “Life Is Yours” vraća vas na plesni podij, ako mogu primijetiti, sadrži više životne radosti. Koja je bila ključna inspiracija za taj album?
Jack Bevan: Napisali smo ga kada smo kolektivno osjećali da nam nedostaje svijet izvan naših kuća, a posebno nam je nedostajala svirka uživo, odlasci na zabave i noćni život koji postoji izvan ograničenja lockdowna. S obzirom na to da smo tada smjeli izlaziti iz kuće samo kako bismo išli u studio i svirali glazbu zajedno, bilo je kao da smo sami sebi stvarali vlastiti party. To je bio način da se oslobodimo stresa i da se osjećamo kao da smo u noćnom klubu ili nečem sličnom. Čak i ako je bilo usred dana ili što već, mislim da smo prirodno krenuli prema plesnoj glazbi zbog naših tadašnjih osjećaja. Taj album je naša reakcija na lockdown period.
Definitivno ste s njim uši u eru 1980-ih…
Jack Bevan: Mislim, znate, jako volimo tu vrstu glazbe. Svakako nismo željeli stvoriti nešto što bi izgledalo kao da je neka vrsta pastiche ploče. Željeli smo uzeti elemente te glazbe, ali naravno, nismo željeli samo kopirati.
Ovaj album ste snimili kao trio. Vjerujem da vam je i to bilo novo iskustvo.
Jack Bevan: Da, bilo je drugačije jer nas je bilo samo troje. Jimmy (Smith, op.a.) je završio svirajući više sintisajzera kada smo svirali zajedno uživo prije pandemije. U prošlosti, u originalnoj postavi, imali bismo još jednog člana koji svira sintisajzer, pjeva i svira gitaru. Jimmy je tada svirao samo gitaru. Ali ovaj put sam ja svirao bubnjeve, Jimmy sintisajzer, a Yannis (Philippakis, op. a.) je pjevao i svirao gitaru. Mislim da je to na neki način doprinijelo stvaranju više prostora u glazbi. Osjećaj je bio, mogu reći, prilično čist. Kada nas je petorica sviralo istovremeno, stvari su se brzo mogle zakomplicirati i postati vrlo nagužvane, dok kada vas troje svira, prirodno dolazi do više prostora u glazbi.
Također je zanimljivo da postoji i dub verzija albuma pod nazivom “Life is dub”. Kako se to dogodilo?
Jack Bevan: Pa u osnovi, naš producent Dan Carey s kojim smo surađivali na nekoliko pjesama, je nevjerojatan čarobnjak sa sintisajzerima i ima nevjerojatan studio opremljen izvrsnom opremom. Rekao nam je da želi remiksati cijeli album i mi smo bili oduševljeni tom idejom. Bili smo jako uzbuđeni vidjeti što će napraviti, a budući da je i pomogao u produkciji većeg dijela albuma, dobro se snalazio u tim pjesmama. Na kraju smo bilo oduševljeni i odlučili smo ga i objaviti.
Kako su lockdown i pandemija utjecali na vas, prvo na vas kao osobe, a zatim i na bend?
Jack Bevan: Mislim da smo na mnogo načina osjetili neizvjesnost za ono što radimo, jer je glazbena industrija bila jedna od najviše pogođenih tijekom lockdowna, budući da je glazba povezana s događanjima i izlascima. To su bila nesigurna vremena, nitko tada zapravo nije znao kada će sve završiti i hoće li se ikad vratiti normalno stanje. Mislim da je taj osjećaj neizvjesnosti prošle godine, kada smo se vratili na turneje i kad su se stvari relativno vratile u normalu, potaknuo u nama neku čudnu poniznu zahvalnost što opet možemo raditi ono što radimo.
Pandemija je dosta glazbenika zatekla na turnejama. Gdje je zatekla vas.
Jack Bevan: Na turneji, ha, ha. Taman smo krenuli na promotivnu turneju albuma “Everything Not Saved Will Be Lost – Part 2”. Startali smo u Aziji, a tamo je sve i krenulo po pitanju pandemije. I onda je krenulo ‘gašenje’. Država po država ulazila je u lockdown. Cijelu 2019. i taj dio 2020. godine proveli smo na turneji promovirajući albume “Everything Not Saved Will Be Lost” i baš smo osjetili užas tog poniženje, kao i mnogi bendovi u situaciji kad provedete godinu dana u radu na albumu i kad dođe moment da ga krenete svirati, sve odjednom padne u vodu, nimalo vašom krivnjom. Naša sreća je što smo mi etablirani bend, ali uistinu suosjećam sa svim mladim izvođačima koji su u tom period krenuli u proboj, ali nisu nikako mogli doći do publike. Sigurno je da je upravo mnogim potentnim mladim glazbenicima pandemija promijenila sudbine. Neki su odustali i potražili druge poslove. Mislim da je to najveća šteta.
Mislim, s albumima “Everything Not Saved Will Be Lost, Part 1” i “Everything Not Saved Will Be Lost, Part 2” stvorili ste divlji psihodelični zvuk. Jeste li planirali takav ogroman projekt s dva albuma od početka ili se to jednostavno dogodilo?
Jack Bevan: Mislim da se to jednostavno dogodilo. Pristupili smo snimanju tog albuma na nešto drugačiji način nego prije. U prošlosti bismo uglavnom napisali većinu albuma, a zatim bi ušli u studio kako bismo ga dovršili i snimili. No, jedan od problema s tim pristupom bio je taj da bismo se previše vezali za demo snimke i onda bi nam bilo teško reproducirati istu atmosferu u studiju. Stoga smo ovaj put zapravo snimali sve što smo radili, i to je rezultiralo nešto drugačijim procesom za nas. Bili smo dugo u studiju i snimali smo sve što smo željeli. Na kraju smo se samo zapitali: “Zašto ne bi objavili svu tu glazbu?” Zato smo odlučili podijeliti album na dva dijela. Mislim da smo na početku možda mislili da stvaramo samo jedan dugi album, ali kasnije smo shvatili da je možda predugačak.
Foals su već 17 godina na pozornici, što vidite kad pogledate u to vrijeme iza sebe?
Jack Bevan: Uvijek se osjećam ispunjeno kad na koncertima vidim u publici nekog tko zna naše tekstove i pjeva ih. Što se pak tiče karijere, znate, prilično je teško razmišljati o svom životu bez benda jer je on postao sastavni dio mog života, gotovo sam više vremena proveo u bendu nego izvan njega. To je nevjerojatno, ali meni tako veliko jer smo započeli bend kada sam imao 20 godina, a sada imam 37, pa je gotovo nemoguće zamisliti kako bi moj život izgledao bez toga kao važnog konteksta svega što sam proživio.
Naime, pitam to i iz razloga što su Foal jedan od rijetkih bendova koji ni nakon sedam studijskih albuma još uvijek nema službeno objavljen album uživo.
Jack Bevan: Mislim da smo prije deset godina objavili live DVD izdanje…
Okej, DVD spada u videografiju, no klasični audio live album nemate. Na koncu prošlo je i oho-ho godina od tog izdanja, kao što je pitanje tko danas uopće ima DVD player.
Jack Bevan: Mislim da nisam stvarno o tome razmišljao. Mislim, postoje snimke koncerata koje su već dostupne, ali možda je vrijeme da napravimo službeni pravi album uživo. Da, to je dobra ideja.
Saznajte više:
Foals – prog rock epopeja zasad je završena, vrijeme je za plesnjak
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
