Zašto smo svi bili naivni i nepripremljeni, teško je znati, kad svi znamo da glazbeni festivali funkcioniraju normalno i po takvom (ne)vremenu.
Gledali smo vremenske aplikacije. Posebno onu norvešku čija se prognoza obično pokazuje najtočnijom. Nakon tonske probe je pljusnulo, taman po predikciji. Nije dugo trajalo, a norveška aplikacija je pokazivala oznaku „0,3“. Sljedeću kišu najavljivala je za 22:00 sati i oznaka je bila „2,0“.
No publika je i nakon tog prvog pljuska nastavila dolaziti sa svih strana i popunjavati prostor Tomislavovog trga, dok se iza bine u raznim strukturama vijećalo treba li koncert održati ili odgoditi. Popodne, naravno, nije počelo nimalo obećavajuće nakon jakog vjetra koji je rušio stabla po Zagrebu i tuči koja je razbijala po okolici.
Tako je nekako izgledao uvod pred veliki najavljeni koncert Damira Urbana, njegovog benda 4 i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Alana Bjelinskog, ujedno treće zagrebačko ukazanje tog spektakla u Zagrebu, ovog puta besplatnog za građane u sklopu izuzetno popularnog programa Zagreb Classic.
„U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta, programi će, sukladno mogućnostima, biti prebačeni na drugi dan ili otkazani“, stajalo je u uvodnim najavama Zagreb Classica, pa nije poznato zašto to nije bilo učinjeno po pitanju sinoćnjeg koncerta (osim ako uistinu nije bilo mogućnosti s novim terminom), posebno iz razloga što velika pozornica, iako je imala krov, nije imala zatvorene bočne i stražnju stranu, što znači da prilikom i najmanjeg vjetra uz kišu tu nema previše zaštite za nikog na pozornici, računajući i opremu.
Pljusak nakon tonske probe uzrokovao je pomicanje početka koncerta s 21:00 na 21:30 sati, a norveška aplikacije je promašila njegov početak za kojih 20 minuta. Tomislavac je bio pun i kao da su svi očekivali da će se dogoditi neko čudo i da se nebo neće otvoriti.
Koncert je zajedno s Urbanom, koji joj je bio mentor u The Voiceu otvorila mlada Ana Širić s „Kažu svi da umišljam“, pjesmom koja je od objave prije deset dana vrlo brzo postala hit. No onda je usred pjesme pljusnula ona „norveška dvojka“, a to je po slobodnoj procjeni ovog novinara ekvivalent dvije izlivene kante vode u dvije sekunde po osobi.
Zašto smo svi bili naivni i nepripremljeni, teško je znati, kad svi znamo da glazbeni festivali funkcioniraju normalno i po takvom (ne)vremenu. Čak se usuđujem reći da je ovaj predviđeni glazbeni spektakl u centru grada bio na nekoj izoliranoj festivalskoj livadi da ne bi nitko otišao iz razloga jer nema kud otići i jer bi svi imali kabanice. Ali, eto, centar grada i svi su previše opušteni.
Rezultat je bio da Tomislavac nikad brže nije bio ispražnjen od ljudi. Za deset minuta je prvi val vode jenjavao, no Damir Urban ostao je na pozornici. Bilo je jasno da tu nema nikakvog nastavka koncerta. No malo pomalo okupila se grupica od 20-30 ljudi pred pozornicom, isprva da bi razmijenili riječ dvije s Urbanom, a onda je spontano krenula pjesma, što bi se reklo, bila je „dovoljna samo jedna iskra“ pa da oni koji su ostali dobiju kakvu-takvu intimnu zadovoljštinu kao epilog.
Ovaj kišni, umjesto koncertni, report bi bilo najbolje završiti parafraziranim stihom Urbanovog dobrog prijatelja Gibbonija: Idući put bi trebali pametnije. Doslovce, svi.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
