Klopka drugog albuma? Da, ali James Blake se ipak iskobeljao iz nje. Nije briljirao, ali nije ni podbacio, tako da se u slučaju albuma ‘Overgrown’ vidi da je nagla slava učinila svoje.
Prije dvije godine ovaj mladi Britanac bio je opskurni anonimac sve dok nije objavio svoj prvi album i otvorio neke potpuno nove horizonte. Njegov dubstep crpio je svoju energiju iz soula koji je James Blake tako senzualno ‘oplakivao’ svojim glasom, a u odlučnosti spram eksperimentiranju tada je bio doslovce na pramcu zbivanja.
S „Overgrown“ uratkom je pak došlo vrijeme za kapitalizaciju njegovog dubstepa – čitaj komercijalizaciju, a to je na neki način i sam najavio pjesmom naziva „I Am Sold“. Također nije sve moglo proći ni bez gosta i to potpuno promašenog. Wutangclanovac Rza u „Take A Fall For Me“ nimalo se ne uklapa u ozračje i njegova recitatorska prisutnost nepotrebno je dokazivanje kako nema te glazbe uz koju se ne može repati. Ovog puta na štetu pjesme koja je zbog toga potpuno ‘prizemljena’ i kreirana po sistemu ‘jedna od mnogih’. A također nije teško zaključiti tko je tu kome više trebao za uspješni nastavak karijere.
Pomalo je u drugi plan dovedena i koncepcija albuma kao jedinstvenog djela koju je Blake itekako imao naglašenu na prvijencu kad doslovce sve eksplodira u „Limit To Your Love“. „Overgrown“ je više nosač singlova spremnih na lansiranje u razne etere, ovisno o tome hoće li prethodni biti podbačaji ili uspješnice, s tim da je „Retrograde“ tu uistinu s kvalitativnim razlogom bila prva na redu. Onaj Blake spreman na izazove kakav se možda očekivao prvi put se ukazuje u pjesmama „Digital Lion“ i „Voyeur“ u kojima iznimno uspješno stapa plesne retro sintesajzerske elemente iz 90-ih s dubstepom. Veliki plus kraja albuma je što nakon njih „To The Last“ i „Our Love Comes Back“ nastavljaju držati emotivnu tenziju (i suspenziju) neprekinutu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6p6PcFFUm5I[/youtube]
Produkcijski je pak otišao korak dalje. „Overgrown“ je pedantno audiofilski dizajniran i Blake je uspio od subsoničnih bas frekvencija koje ruju slušateljevu utrobu napraviti svoj prepoznatljivi trademark već od uvodne „Overgrown“. No to zvučno bogatstvo njegovog spleena dvosjekli je mač, pa bi se cinično moglo zaključiti kako samo služi za skretanje pažnje, ali se također istovremeno ne može negirati da James Blake te elemente smisleno koristi. Dakle ima i ustupaka i ovaj mladi talent se potrudio unijeti u njih dozu svoje glazbene eklektičnosti. No ustupci su uvijek ustupci…
Glazba i dalje teče kroz njega, ali uzbuđenje koje bez problema izaziva njegov debi album, ovog je puta znatno suspregnutije.
Ocjena: 8/10
(Polydor/Universal Music, 2013.)