James Leg u Močvari – i kamen bi propjevao blues

James Leg nas je doslovce pregazio. Dva bisa bili su gotovo nasušna potreba na koncertu u Močvari koji je potrajao više od sat i pol…

James Leg u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Jedan od većih gušteva po pitanju koncerata mi je ‘blind date’ – odlazak na koncert grupe/izvođača o kojem nemam pojma, niti sam čuo neku pjesmu prije. Čisti instinkt, jer koncerti tome i služe. Na njima se dobije kompletna informacija. Iako ovaj posao koncertnog misionarenja zahtjeva predznanje i upućenost, stvar je odavno eksplodirala i to sazvježđe  glazbenih imena, stilova, trendova i svega ostalog je previše za jedan mali ljudski mozak. Pomalo se i plašim onih što se razmeću podacima jer ne znam imaju li dovoljno kapaciteta i za samu glazbu.

Glazba je kad se sve podvuče instinktivna i neuhvatljiva stvar, komunicira u trenutku i svrha joj je da nam u tim trenucima izbriše ‘datoteke’ i ponese nas. Zato volim te koncertne blind dateove, kad si gol i pred glazbom i izvođačem. Kad samo slušni receptori rade u potpuno neopterećenom režimu i kad ono što se doživi te večeri uvjetuje interes (ili njegov gubitak) prema onome tko nastupa kroz naknadno internetsko kopanje zvučnih zapisa.

Priča o sinu svećenika koji je zabludio na rock ‘n’ roll stara je koliko i sam rock. To je također i priča Jamesa Lega koji je kao dječak davao pratnju crkvenim zborovima na američkom jugu, da bi potom otkrio rock, blues, soul… Uvijek su takvi slučajevi zanimljivi jer posjeduju to nešto religijsko u sebi, od osoba koje su od malih nogu učene značenju vjerovanja, da bi s odrastanjem s istim žarom počeli vjerovati u nešto drugo.

James Leg u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

James Leg je u već zlatnoj novomilenijskoj tradiciji rock dueta shvatio koliko je ta ogoljenost zvuka koju su prvi ‘patentirali’ The White Stripes važna u rocku 2.0, no shvatio je da je daleko veća prednost kad je u kombinaciji s bubnjem Fender Rhodes klavijatura, a ne Fender gitara. Lijevom rukom na bas dionicama, desnom na temama i solima. Sve to pojačano žestokim ritmom bubnjara Andyja Jodyja daje ‘zvučnog mesa’ Legovom Tom Waits vokalu u mjeri koliko je u regularnoj postavi potrebno minimalno tri čovjeka u bendu. Pored toga Legove klavijature su spojene na Marshallaov JCM 800, pa kad drmne distorzirani solo gotovo je identično kao da je to odsvirao na električnoj gitari.

Leg i kompanjon mu Jody vjerskim fanatizmom su ‘bludničili’ u utorak na koncertu u Močvari. Bilo je to volšebno (da se okoristim omiljenom riječi iz srpskih prijevoda knjiga Charlesa Bukowskog). Iskonska tutnjava i neprijetvorna emocija i energija. Najljepše od svega je što Leg nije tamo neki američki hipster koji mora glumiti Waitsov vokalni tonalitet, njegov glas je prirodno takav. Uvjerljivi su bili jednako u energičnom ritmu kao i u blues baladama. Očekivano (kad se uzmu u obzir prvi dolasci takvih ‘nikad čuo’ glazbenika, pa bili oni i iz Amerike), u Močvari se okupio pedesetak duša, stoga je Legov duo nastupao kraj šanka. No atmosfera je po svojom elektricitetu bila sve nabrijanija kako je koncert protjecao.

James Leg u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Većina okupljenih su također bili na ‘blind date’ koncertu, a isti ih je ponio. Pa je ono što u početku obično izgleda kao pokunjeno okupljanje ‘prokletnika’ koji su u radnom tjednu otišli na koncert za koji se ispostavi da je prije neka kućna zabava kraj šanka nego koncert, postalo očito ‘blagoslov’ dobre vibracije koja je ispunila večer (i uši) zadovoljštinom. Po svemu to se činilo kao da ste slučajno nabasali na neki davnašnji koncert The Black Keysa (i to iz perioda zaključno s albumom „Rubber Factory“ dok je to sve samo bila blues eskapada dva frika).

James Leg nas je doslovce pregazio. Dva bisa bili su gotovo nasušna potreba u koncertu koji je potrajao više od sat i pol (što je za dvočlani bend prokleto dugačka koncertna minutaža) da bi nas na kraju počastio „Jumping Jack Flash“ obradom koja je zvučala kao da je sam original iz muljevite delte Mississippija. I kamen bi propjevao blues, a ja sam ekpresno postao 1470. lajker njegova profila. Taj lik mi više neće biti ispod radara. Bio je to glazbeni ‘blind date’ s previše strasti u jednoj večeri.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh