Jamie Woon ‘Mirrorwriting’ – jaki predstavnik dubstepa

Prevlast dubstepa na pop sceni tek se treba dogoditi. Nova generacija hrabrih, talentiranih i inovativnih ‘elektroničara’ je već tu. Jamie Woon je jedan od njih.

  • 1
    Share
Jamie Woon 'Mirrorwriting'

Debitantsko ostvarenje Jamiea Woona još je jedan znak kako po pitanju elektronske glazbe ova sezona pripada dubstepu. Ovaj dvadeset osmogodišnji britanski glazbenik škotsko-malezijsko-kineskog podrijetla po izričaju bi se mogao smjestiti negdje između Brune Marsa i Jamesa Blakea. Pjevački posjeduje nešto više decentnosti u odnosu na Marsa, dakle ima dovoljnu dozu emotivnosti, ali je u stanju „smanjiti doživljaj“ što ga u pozitivnom svjetlu distancira od današnjeg pop kiča. Blakeu je pak blizak po minimalističkom pristupu i interesantnom i inteligentnom slaganju aranžmana, ali ne teži eksperimentalnosti (osim u minijaturi „Secondbreath“), već se čvrsto drži pop forme, što ga u svakom slučaju čini prijemčivim uhu.

No opet nije riječ o klasičnom pop albumu koji „izgara od čežnje“ da se uvuče pod kožu već nakon prvog slušanja. Dapače sjeda tek kasnije, a konture pjesama se sa svakim novim slušanjem sve više ukazuju. Privrženost slušatelja „Mirrorwritingu“ dolazi postepeno, a opet ugoda koja zrači iz njega pri prvom slušanju posjeduje dovoljnu dozu magnetizma da bi ga se tek tako odbacilo.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EL0pTo9Z_XU[/youtube]

Album posjeduje i jake singlove poput „Night Air“, „Street“ i posebno „Spirits“ i „Gravity“, ali također drži vodu i kao koncepcijska cjelina u kojoj nema oscilacija po pitanju kvalitete. Mogao bi mu se prišiti epitet inteligentnog popa (iako osobno zazirem od tog oksimoronskog naziva koji sam po sebi ne znači ništa, ali se eto uvriježio).

Koliko je elektronska pozadina progresivna i moderna, toliko je Jamie Woon kao pjevač duboko ukorijenjen u tradiciju soula i to onu britansku podebljanu melankolijom karakterističnom za Sade. Takođe je sposoban unijeti dovoljnu dozu drame vokalom i pri tome održati melodije jasnima i dorečenima. Možda je štreber, ali ima i istančani osjećaj za mjeru.

Vrijedan je pažnje već sada, a sa sigurnošću se može tvrditi da će mu u bliskoj budućnosti popularnost zasluženo rasti.

Ocjena: 8/10

(Polydor / Universal Music, 2011.)

Sličan sadržaj: James Blake –iznimno neobičan elektro-frik

  • 1
    Share

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh