Usprkos turobnim temama, glazbeno se radi o dosta poletnom, čak i plesnom materijalu – ‘dancing with tears in my eyes’, kako bi rekao stari Midge Ure.
Neki bendovi kao da egzistiraju u vlastitom vremenu u kojem novi album nije nimalo čudno čekati više od desetljeća, a svaki nadolazeći koncert neizbježno se susreće s pitanjem – zar oni još sviraju? Većina takvih bendova je na ex-yu prostorima stasala osamdesetih i devedesetih, kada su i napisali svoje najpoznatije i najvažnije pjesme, odnosno one koje većina publike želi čuti. Samim time, diskografsku neaktivnost stvarno nije nešto što im treba previše zamjerati, no i u takvom stanju stvari Jarboli predstavljaju ekstreman slučaj, barem u posljednjoj fazi njihove karijere.
Od 2006. tako su objavili tek jedan studijski i jedan koncertni album, a od singla “Mladost“ i ploče na kojoj se nalazi prošlo je punih devet godina. Istini za volju, Jarboli nikad nisu bili običan bend, bilo da pričamo o njihovim “dadaističkim“ nastupima iz rane faze ili pjesmama koje se teško moglo kategorizirati, a još teže predvidjeti kako će zvučati.
“Probaj golog muškarca“ nema toliku dozu ekscentričnosti, već ga se dosta precizno može nazvati psychedelic popom, protegnutim od šezdesetih i sastava poput The Move ili Tomorrow do njihovih nasljednika iz zadnjeg u nizu psihodeličnih revivala, uz rifove Borisa Mladenovića i Daniela Kovača inficirane funkom, bolje rečeno punk i post-punk varijacijama istog. Ima tu i klasičnog rocka, kao u finalu izvrsne “Ordem e progresso“, inače nazvane prema natpisu na brazilskoj zastavi, ujedno i tamošnjem nacionalnom motu.
Možda i zato što Jarbole dugo nisam slušao, no devet novih pjesama na prvu mi nikako nije sjelo pa im se vjerojatno ne bih ni vraćao da me nije dopalo pisanje recenzije. Dobro da je tako jer sam iz drugog ili trećeg pokušaja shvatio da sam “Probaj golog muškarca“ prerano otpisao i da na njemu ima itekako zanimljivih stvari, svakako dovoljno da ne ugrozi kultni status koji uživaju u Srbiji, u manjoj mjeri i u drugim bivšim republikama.
Album spada među njihove najangažiranije, što i ne čudi uzmemo li u obzir u koje vrijeme je objavljen, pri čemu narator progovara iz pozicije nekoga tko ima godina iza sebe i tko već predugo svjedoči propadanju društva na svim poljima (“nismo više deca/sad smo ljudi očvrsli od poraza“). Dijagnoza je uznemirujuća, ali i prilično precizna u okruženju gdje je “sredstvo kontrole strah koji ponižava i guši“, posebno jer je i dalje teško shvatiti “kako se to zbilo?“ da su “ljubitelji korupcije i diktature“ pobijedili.
Usprkos turobnim temama, glazbeno se radi o dosta poletnom, čak i plesnom materijalu – “dancing with tears in my eyes“, kako bi rekao stari Midge Ure. Iznimke su “Zablude“ u kojima rezignirane stihove prati nježna, akustično odsvirana melodija, i odjavna “Zime“. Riječ je o jedinoj ljubavnoj pjesmi na ploči koja starta kao laganica, a završava silovitim instrumentalnim krešendom.
“Probaj golog muškarca“ nije u rangu najboljih albuma Jarbola, što vjerojatno ne treba ni očekivati. Mnogo važnijim mi se čini da na njemu ima nekoliko stvari koju ću na skorašnjem koncertu u Vintageu iščekivati skoro kao “Samo ponekad“ ili “Suvišnu slobodu“.
Ocjena: 8/10
(Odličan hrčak, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
