Jarv Is… ‘Beyond the Pale’ – Cockerov tmurni ples

Istovremeno tmuran i otkačen, plesan i refleksivan, projekt Jarv Is… i album ‘Beyond the Pale’ su se pokazali kao potpuno uspješan eksperiment autora u vrhunskoj formi.

  • 2
    Shares
Jarv Is… – “Beyond the Pale”

Kad je prije četiri godine umro veliki kantautor Leonard Cohen, nismo se previše bavili razmišljanjima o tome tko bi mogao nastaviti s njegovim specifičnim izričajem nakon njegovog odlaska. A da smo i tražili nekog nasljednika, teško da bismo pošli na adresu nekog od osvjedočenih glazbenika, a još manje na onu Jarvisa Cockera, čovjeka koji se fizičkom vanjštinom nalazi u dijametralnoj opreci s ljepotanom Cohenom, s imidžem kojim poručuje da je toliko uncool da je zapravo cool, a koji je svojim prepoznatljivim autorskim rukopisom u Pulpu stvorio značajan status često uvelike nadmašujući dosege brojnih kolega s britpop scene.

No, ipak, poslušajte prve taktove albuma “Beyond the Pale”, prvijenca njegovog novog projekta Jarv Is… i već na početku uvodne pjesme “Save the Whale” mogli biste povjerovati da zapravo slušate nešto što se zabunom nije našlo na nekom od Cohenovih albuma, primjerice “The Future” iz 1992. godine. A zatim čujte Jarvisov vokal koji ulijeće dublji i grublji nego ikad dosad i uvjerit ćete se da i sam Cocker zvuči kao stari Leonard. Kada se priključe i ženski prateći glasovi, zvučna podudarnost bit će potpuna, ali ni tu neće stati, jer čak i stihovi zvuče kao da su prepisani iz Cohenove bilježnice. Tu je reska ironija i vrckava zavodljivost, ali i dobra doza mraka koja nikad nije bila daleko od kanadskog pjesnika, a prepoznat ćete je u porukama kao što su “embrace the darkness and all that it entails”.

No, premda je “Save the Whale” uistinu možda jedna od najboljih pjesama koje Cohen nije stigao napisati, ne treba očekivati da je ostatak albuma samo nastavak iste stilske vježbe; Jarvis je ipak previše kreativan za takvo što. No, prije istraživanja ostalih pjesama valja napomenuti da je Jarv Is… zamišljen kao projekt uživo koji nije planirao objavljivati studijske albume. “Beyond the Pale” zapravo je hibridno izdanje čija je baza snimljena na živim nastupima (od kojih su neki održani u šefildskim spiljama), a nadogradnja je dodana u studiju. Daleko od toga da je ovo prvi takav album u povijesti, ali rijetko se susreću ploče na kojima su dvije različite vrste zapisa toliko smisleno
sljubljene.

Premda donosi samo sedam pjesama, ukupno trajanje ploče iznosi četrdeset minuta što upućuje na to da većina pjesama formatom premašuje ono što je radijskim postajama najzgodnije. Iako je riječ o glazbi koju bi se načelno moglo proglasiti plesnom kada bi se sudilo isključivo po njezinom ritmu, teško je ne primijetiti da su pjesme dugačke; možda predugačke da bi se na njih plesalo s uživanjem. Ponekad se razvlače kao dani u izolaciji, a i teme su im često sumorne i nimalo u skladu s ritmom koji ih pokreće. U prvom singlu “Must I Evolve” koji će uskoro proslaviti prvi rođendan Jarvis se pita mora li se mijenjati, napredovati, odrastati i ostarjeti dok mu ženski vokali podrugljivo ponavljaju odgovore koje vjerojatno ne želi čuti. Tijek misli vodi ga od evolucije do nekog drogiranog partyja i grižnje savjesti jutra poslije.

Ostale pjesme također zvuče kao da ih je pisao partijaner umoran od partijanja, čovjek kojeg je život sustigao i sada se teško nosi s prilagodbom, pa se pita što mu je to promaklo, a tjera ga da radi nešto novo ili da se počne baviti nečim drugim. To je uglavnom tema pjesme “Am I Missing Something” koja se može pohvaliti s više snažnih stihova poput: “I don’t wanna dance with the Devil/ But do you mind if I tap my foot?” dok glazba zvuči poput nekih pjesama Davida Bowieja s početka novog stoljeća.

“House Music All Night Long” opisuje klaustrofobiju i tzv. “cabin fever” dana provedenih u izolaciji i čovjek bi se zakleo da je napisana za vrijeme pandemije kada bi to bilo moguće, dok je “Sometimes I Am Pharaoh” ispričana iz perspektive voajera koji voli promatrati (i plašiti) turiste u jednoj crkvi. Balada “Swanky Modes” možda je najsličnija određenim dijelovima pjesmarice Pulpa, dok u završnoj “Children of the Echo” dobiva još jednom priliku briljantno poentirati cijelim strofama poput: “I was born in the middle of the second verse/ All of my life I’ve tried to sing along/ I’m not quite sure of all the words/ And I haven’t got a clue just who wrote this song.”

Istovremeno tmuran i otkačen, plesan i refleksivan, projekt Jarv Is… i album “Beyond the Pale” su se pokazali kao potpuno uspješan eksperiment autora u vrhunskoj formi i apsolutno je lansiran u utrku za naslov najboljeg albuma ovog ljeta iako atmosferom više naginje nekoj kišnoj jeseni ili prvim danima zime.

Ocjena: 8/10

(Rough Trade, 2020.)

  • 2
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X