Jazz u Hrvata – mogao bi biti alternativni naslov ovog petodjelnog feljtona koji u fokus stavlja jazz kao glazbu koja se daleko više izvodi u Hrvatskoj nego što se tome pridaje medijski značaj.

Jazz se u Hrvatskoj smjestio između punka i soula – naime tako pokazuje opsežno istraživanje o slušateljskim navikama u Republici Hrvatskoj provedeno 2023. godini koje je organizirala Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP), a provela agencija Hendal.
Istraživanje je imalo za cilj utvrditi na koji se način glazba sluša, koliko često i iz kojih izvora kao i koji su omiljeni stilovi unutar hrvatske populacije. U tom dijelu istraživanja jazz sluša 7,2% slušatelja. Ispred njega je punk s 8%, soul iza jazza sa 6,9% žanrovskog opredjeljenja, dok su na vrhu interesa očekivano pop i rock.

Ti, svakako dobri rezultati što se tiče jazza, bili su tada prije dvije godine svojevrsni iznenađujući faktor, obzirom da taj glazbeni žanr odavno nije u nekom ozbiljnijem medijskom fokusu, kao što bi na prste jedne ruke mogli stati svi nabrojani jazz klubovi u Hrvatskoj, ako i toliko.
No i u takvoj situaciji jazz se neočekivano pokazuje kako „izdržljiva biljka“ koja opstaje unutar Hrvatske bez obzira na sve, kao što se ujedno pokazuje i prilično primamljivim adutom kad je riječ o kulturno-glazbenoj ponudi, čime se dolazi do onog drugog neočekivanog podatka, a to je da zemlja u kojoj, eto nema ni pet profiliranih jazz klubova, ima preko četrdeset jazz festivala godišnje koji uključuju i ostale oblike impro i etno glazbe.

To su: Zagreb Jazz Festival, NO Jazz Festival, JazzHR Festival i Festival Gibanja u Zagrebu, ponovno pokrenuti Dani jazza Damira Kukuruzovića (Siscia Jazz & Blues) u Sisku, Zadar Jazz&Blues u Zadru, Split Open Jazz Fair i Split At Night Jazz Festival u Splitu, Ponta Lopud Jazz Festival i Dubrovnik International Wine & Jazz u Dubrovniku, Liburnia Jazz Festival u Opatiji i Lovranu, Jazz is Back! BP u Grožnjanu, Fest Jazza u Koprivnici, Barone Jazz Festival u Šibeniku, Jazz Time Rijeka u Rijeci, JazzBina Pula, Audioart i Backstage Live Festival u Puli, Jazz u Lapidariju u Poreču, Rovinj-Rovigno Spring Jazz, More and Jazz u Sutivanu na Braču, Intl Ethno Jazz Festival u Karlovcu, Šilo meka jazza, All That Jazz Art Festival Malinska i Krk Jazz Live Festival na Krku, Jazz Fair Čakovec, LegOs Jazz Festival u Osijeku, Rab Jazz Festival, Biograd Jazz Festival, Samobor Jazz Festival, Istra Etno Jazz Festival, Makarska Jazz Festival, Vis Jazz Festival, Last minute Open Jazz Festival na Korčuli, Cres Summer Jazz Nights na Cresu, čak i festival Jazz u vinogradu u Štrigovi.

Sagledano iz tog festivalskog kuta slika o popularnosti jazza u Hrvatskoj se razbistrava. Općeniti problem s glazbenim događanjima u Hrvatskoj je svojevrsna centralizacija događanja u glavnom gradu, što je uglavnom normalni trend u svim zemljama, kao što svaka zemlja nastoji to ublažiti kulturnim politikama decentralizacije kako bi se razni programi probali „raspršiti po državi“. Konkretno to se u Hrvatskoj pokušava napraviti kroz program AJMO! Ministarstva kulture po pitanju klupske i rock scene, a ako se kroz taj decentralistički kontekst sagleda jazz glazba, onda se može zaključiti da se decentralizacija jazza već dogodila gotovo spontano i bez ikakve strategije.

Statistički, ne samo svaki veći grad u Hrvatskoj, kao i turistički profilirano priobalje i otoci, već i općine koje nisu nužno orijentirane prema turizmu, upravo kroz jazz narativ grade bolju sliku vlastite sredine.
O zgusnutom rasporedu govori podatak da upravo svoja vrata otvaraju Ponta Loput Jazz Festival i Rab Jazz Festival koji su sa svojim kasnoljetnim terminima uspješan mamac za sve one koji se s godišnjeg trebaju vratiti s početkom rujna, a o tome koliko je jazz kulturni adut Hrvatske, zašto je primamljiv i kako ga doživljavaju mnogi akteri, bilo da su organizatori ili glazbenici, bavit će se ovaj feljton u naredna četiri nastavka.
Nastavlja se…
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.