Upoznajte deset zaljubljenika u jazz i koncertnih organizatora koji će vas ‘voditi’ kroz nastavak feljtona dijeljenjem svog iskustva.
Feljton je najavljen još krajem ljeta, no onda je uslijedio istraživački segment koji se vremenski prilično odužio. Ponajviše iz razloga kako bi se dobile prave informacije s terena, tj. od ljudi izravno uključenih u organizaciju jazz i impro festivala i koncerata, te dakako u želji da se pokriju ključne manifestacije i prostori diljem Hrvatske.
Svoje dragocjeno iskustvo podijelili su; Elvis Stanić, naš ugledni jazz gitarist, osnivač i direktor opatijskog Liburnia Jazz Festivala, Željko Marković koji vodi Jazzbinu u Puli, Helena Hraščanec, projektna voditeljica Međunarodnog jazz festivala Fest jazza Koprivnica i tajnica Udruge glazbenika Jazz klub Koprivnica, Damir Prica Kafka – Capri, saksofonist, te organizator i voditelj koncertnog ciklusa i festivala Impronedjeljak i Impronedjeljci ispred umjetničke organizacije Cargo, Dražen Kokanović, direktor Zagreb Jazz Festivala, zatim Mate Škugor, osnivač ponovno pokrenutog NO Jazz Festivala, Laura Tandarić, glazbenica i voditeljica programa Jazz u Močvari, Thana Alexa, jazz pjevačica, skladateljica i suosnivačica i umjetnička direktorica dubrovačkog Ponta Lopud Jazz Festivala, potom Gorana Barišić Bačelić, ravnateljica Tvrđave kulture Šibenik pod kojom djeluje i Barone Jazz Festival i Tomislav Karamatić iz festivala Jazz u Vinogradu koji se održava u Štrigovi u Međimurju.
U četiri predstojeća nastavka feljtona s njima ćemo proći put od ljubavi do organiziranja jazz koncerata, njihovih iskustava s afinitetima publike preko iskustava s institucionalnom podrškom i na koncu njihovog profesionalnog pogleda prema razvijenosti i promotorskoj djelatnosti.
Ono što se ističe kao svojevrsna zajednička crta kod spomenutih aktera, bilo da su glazbenici ili samo organizatori i osnivači festivala jest veliki spektar ljubavi i strasti prema toj glazbi. To je svojevrsni nepresušni entuzijazam, za neke od njih i način života koji zna donijeti i financijske gubitke koja je ipak nemjerljiva sa radošću koju pričinjava ta glazba kao i kvalitetu druženje s glazbenicima i poklonicima. Jazz su prvenstveno ljudi, stoga ih upoznajmo.
Željko Marković iz Jazzbine koji je počeo još 1994. i iza sebe ima stotinu koncerata (posljednji je bio Marc Ribot), te čiji moto je da ono što želi slušati pokuša dovesti u Pulu, to je sažeo riječima: „Moje iskustvo s jazzom izraslo je iz godina dokoličarenja po dvoranama, klubovima i zakulisjima gdje se glazba rađa iz daha i trenutka. Kao netko tko gradi sada neku svoju priču, imam tu predivnu mogućnost da sebi i drugima mogu stvoriti neki zajednički kutak u kojem ćemo bez barijera graditi koncertno zajedničko iskustvo, To je divan osjećaj. S vremenom sam shvatio da ne organiziram samo koncerte, nego stvaram mjesta gdje se ljudi mogu nakratko izgubiti u nečemu većem od svakodnevice.“
Sličnog razmišljanja je i Dražen Kokanović koji nam u Zagreb (ali i Pulu i Rovinj) već dvadeset godina dovodi najveće zvijezde jazza: „Jazz je za mene strast, ljubav, veselje, odlična zabava i još mnogo toga. Ta ljubav nije došla preko noći — to je proces koji traje cijeli život. Mogu reći da je jazz postao način življenja, način razmišljanja. Nije to samo glazba — to je čitav univerzum priča, improvizacija, slobode i povezivanja s ljudima koji dijele istu strast. A onda, kad počneš dovoditi glazbenike, družiti se s njima, slušati njihove priče, saznaš puno toga što ne možeš pročitati u knjigama i časopisima o jazzu.“ Godine 2005. sam o pokretanju festivala razgovarao s prijateljem Davorom Hrvojem, autorom pet knjiga i tisuća tekstova o jazzu. Davor mi je rekao: ‘To nije moguće, jel’ ti znaš koliko to košta? Ti nisi normalan.’ Sjećam se tog razgovora kao da je bio jučer.“
„Moj prvi susret s jazzom bio je koncert Matije Dedića s Boilersima u Saxu prije 20 godina na koji me doslovno odvukla moja cimerica iz studentskih dana. Jedan od onih koje pamtiš zauvijek. Već tada je u Koprivnici postojala i Udruga glazbenika koja je organizirala jazz koncerte barem 5-6 puta godišnje. Gostovali su tih prvih godina svi najbolji hrvatski sastavi, ali i puno veće zvijezde kao što su Trio Boška Petrovića sa slavnim bubnjarom Martinom Drewom koji je svirao s Dizzyjem i Oscarom Petersonom, zatim Reggie Workman & Ratko Zjača Quartet, Toranj 77, Jasna Bilušić, Combinate, Jimmy Stanić & Trio Vanje Lisaka, Zagreb Jazz Portrait i mnogi drugi. I upravo zbog toga što je jedna ekipa entuzijasta poželjela ponuditi nešto novo od glazbe u maloj sredini kao što je Koprivnica, valjda sam i ja osjetila ono nešto i zavoljela jazz. Kasnije sam se i aktivno uključila u organizaciju koncerata, a od 2015. i pomogla u osnivanju jazz festivala Fest Jazza“, opisala je svoje iskustvo Helena Hraščanec.
Elvis Stanić imao je drukčiji put, za početak kao glazbenik koji je do jazza došao kroz mnogo glazbenog iskustva – od klasične glazbe i početaka na harmonici u glazbenoj školi, pa „skidanja“ svega što je čuo na radiju; Beatlesa, Stonesa, bluesa, rocka, popa, pa crossovera poput Jeff Becka, Gina Vanellija ili Larry Carltona, do Methenyja, Weather Reporta i tek na kraju puta, do jazz klasika, Parkera, Coltranea i ostalih. Za njega je to bio put odrastanja, učenja iz vlastitog iskustva, na pokušajima, pogreškama i uspjesima. Općenito je glazba oduvijek bila njegov jedini i određujući životni izbor. „Dok su drugi klinci igrali nogomet na školskom, ja sam satima i danima skidao Hendrixa, B.B. Kinga, Ili Methenyja“, kaže Stanić koji je na ideju o jazz festivalu došao 2001 nakon nastupa na Montreux Jazz Festivalu.
„Tada je Hrvatska imala samo nekoliko Jazz festivala, ali niti jedan na moru, u turističkoj i kulturnoj ljetnoj žiži, gdje se potencijalno ogromna masa posjetitelja skuplja oko kvalitetnih kulturnih programa. Takav jazz festival još nije postojao, i rodio se Liburnia Jazz. Rezultat je četvrt stoljeća uzastopnog, neprekinutog rada, čak i u vrijeme korone. Dosad se održalo preko 200 koncerata najjačih svjetskih i hrvatskih jazz imena“, prisjeća se Stanić.
Damir Prica Kafka – Capri pak dolazi iz sfere impro glazbe, tj. improvizirane glazbe koja se temelji na drukčijem pristupu nego što je to u jazzu. Kao voditelj i kustos neprofitne umjetničke organizacije Cargo, od 2018. organizira cjelogodišnji serijal slobodno improvizirane i kreativne glazbe Impronedjeljci / Impromondays, a međunarodni festival slobodno improvizirane i kreativne glazbe Impronedjeljak / Impromonday održava se u rujnu, od 2021. godine. U razdoblju od 2021. do 2025. održano je 57 Impronedjeljaka na kojima je održano oko 80 koncerata, plus improvizirani sessioni gostujućih i lokalnih glazbenika koji su dio programa. Konkretno, njegov interes za slobodno improviziranu glazbu proizašao je iz njegove sklonosti prema free jazzu.
„Free jazz je bio puno slobodniji, skloniji istraživanju, kreativniji, hrabriji, provokativniji, politički i socijalno angažiraniji u odnosu na većinu jazz produkcija krajem 70-ih pa nadalje. Slušao sam Coltranea, pogotovo njegov kasniji free jazz period, Sun Ra, Ornet Colemana, Cecil Taylora, Steve Lacya, Anthony Braxtona i glazbenika okupljenih oko The Association for the Advancement of Creative Musicians (AACM), britansku impro scenu i njemačku avant-jazz glazbenu scenu okupljenu oko FMP-a“, kaže Kafka koji je postepeno otkrivati i slobodno improviziranu glazbu koja se razvijala na osnovama američkog i europskog free, avant-jazza, elektronike i suvremene komponirane glazbe. Njegov prvi nastup kao free impro glazbenik imao je početkom 1980-ih u punk-jazz grupi Deep Throat koju je vodio klavirist i skladatelj Zoran Šilović u ‘Kugla glumištu’, da bi 1986. zajedno s pokojnim Draganom Pajićem – Pajom osnovao grupu Cul-de-Sac koja je izvodila improviziranu glazbu s elementima free jazza, noisa, avant-rocka, suvremene komponirane glazbe, elektronike. A kako naglašava Pajo je prije 10 godina napustio ovaj svijet, ali njegov duh, glazbeno nasljeđe i grupa Cul-de-Sac / Orkestar za ubrzanu evoluciju i dalje su prisutni, a može se reći da su i Impronedjeljci nadahnuti istim tim slobodarskim glazbenim duhom.
„Moj se prvi kontakt s jazzom vjerojatno zbio dok sam kao dijete gledao neki od američkih crno-bijelih filmova iz doba film noira, ali prvi svjesni i samoinicirani kontakt došao je posredno kroz glazbu Toma Waitsa i albume “Rain Dogs” i “Franks Wild Years” koje je, na našu sreću, licencno objavio i na prostoru tadašnje Jugoslavije distribuirao Jugoton“, prisjeća se Mate Škogor i priznaje da jazz kasete do kojih je krajem osamdesetih uspijevao doći nisu kod njega pobudile neki značajniji interes, sve dok nije čuo Mingusov “The Clown”. „Ponajviše zahvaljujući Charlesu Mingusu počeo sam otkrivati čitav jedan novi glazbeni svijet koji tada nije bio široko dostupan“, prisjeća se Škugor koji se sjeća cijene ulaznice od 5 kuna i datum prvog koncerta, budući da se održao dan uoči 17. godišnjice smrti Ian Curtisa. U pitanju je bio 17. svibnja 1997. a nastupio je tada jedini zagrebački free jazz sastav Il Gruppo delle Azioni Progressive.
Njegova aktivnost koncertnog organizatora krenula je pomalo iz razočarenja onim što je zatekao u glavnom gradu u koji je došao kao student. „Koncerti vrhunskih kreativnih izvođača koji su djelovali na polju jazza i improvizacije kakvima sam se nadao i unaprijed radovao po dolasku u Zagreb na studij, bili su svedeni tek na pokoje gostovanje u off programu Muzičkog Bijenala, ali jedno će takvo gostovanje presudno utjecati na moju odluku da dvije godine ranije pokrenuti program jazz koncerata četvrtkom u KSET-u postupno usmjerim prema avangardnim projektima, te da naposlijetku već u jesen iduće 2000. godine pokrenem NO Jazz festival. Radilo se o izvrsnom koncertu kvarteta francuskog klarinetista Louisa Sclavisa na kojem me se posebno dojmio sjajni kontrabasist Bruno Chevillon čiji me je jedan solo doslovno ostavio bez daha, te me je tih nevjerojatnih nešto više od minute snažno motiviralo da fantastičan svijet slobodne improvizacije pokušam približiti drugima na najbolji mogući način – koncertima vrhunskih improvizatora iz čitavog svijeta. Nisam nikad vodio preciznu evidenciju organiziranih koncerata, ali sa sigurnošću znam da ih je bilo više od 1000 i to poprilično više, od čega barem tristotinjak koncerata uz koje se može vezati riječ jazz“, kaže Škugor.
Thana Alexa, iako je rođena u New Yorku, otkrila je jazz u Hrvatskoj preko oca koji je oduvijek slušao razne vrste glazbe, uključujući i jazz. „Tek kada smo se preselili u Hrvatsku s 13 godina mi je bilo potrebno potvrditi svoju povezanost s engleskim jezikom, i osjetila sam taj poziv za pjevanje jazza“, prisjeća se. Kasnije je bila i pod mentorstvom pokojnog Boška Petrovića, koji ju je odveo na svoju radionicu Jazz is Back! u Grožnjanu i dao joj prve plaćene svirke. Svoj prvi jazz festival organizirala jena samom početku pandemije. Zajedno s dva prijatelja glazbenika u New Yorku organizirali smo ono što je Rolling Stone nazvao “prvim virtualnim jazz festivalom pandemije”.
„Organizirali smo tjedan koncerata u travnju 2020., uključujući virtualne nastupe Chicka Coree, Christiana McBridea, Davea Liebmana, Linde May Han Oh, Billa Frisella, Joea Lovanoa, Brandee Younger, Nicole Zuraitis i drugih. Tim smo nastupima prikupili više od 60.000 dolara i mogli smo dodijeliti financijsku pomoć glazbenicima u New Yorku koji su se prijavili za financijsku pomoć jer su zbog pandemije izgubili svoje koncerte, turneje i podučavanje. Kasnije te godine smo organizirali još dva virtualna festivala i ljetni jazz kamp kako bismo nezaposlenim glazbenicima pružili način zarade, a ujedno i način da glazbenici s manje financijskog stresa doniraju prihod od svojih koncerata i tečajeva manje sretnim glazbenicima. Između ta tri festivala i tri Ponta Lopud Jazz Festivala koja smo do sada završili, mislim da sam vjerojatno organizirala oko 50 koncerata“, kaže Thana Alexa.
Laura Tandarić koja je vođenje projekta Jazz u Močvari preuzela sam od kolegice Nine Romić 2021. godine otkad nastoji imati klupski kontinuitet od barem jednog jazz koncerta mjesečno (nerijetko ih bude i tri) kaže: „Moje iskustvo bavljenja jazzom svakako je novijeg datuma u okviru jazz sastava Gungula, dok se postepeno pretočilo u vođenje projekta Jazz u Močvari koji uz mnoštvo podvrsta jazza, najviše njeguje one hrabrije i ekscentričnije koje baš i nemaju šansu zasvirati na bilo kojoj gradskoj lokaciji.“
Za Goranu Barišić Bačelić iz Šibenika jazz je definitivno jedan od najproduktivnijih, najširih i najuzbudljivijih pravaca suvremene glazbe, i u svijetu i Hrvatskoj. Tvrdi da često potpuno nezasluženo slovi za žanr koji je za užu publiku što smatra da proizlazi iz nepoznavanja ili manjka iskustva s jazzom.
„Upravo smo to htjeli promijeniti, omogućiti publici bliske i česte susrete s jazzom, donijeti sve njegove nijanse pred publiku i na naše pozornice koje su idealne za takve koncerte. Koncert Gregoryja Portera na Tvrđavi sv. Mihovila 2017. godine, koji je tada već bio dobitnik dva Grammyja, bio je prekretnica za Tvrđavu kulture i Šibenik. To je prvi veliki (ne samo) jazz koncert koji je okupio publiku iz cijele Hrvatske. Dalje smo nastavili redovno organizirati jazz koncerte, prvenstveno na Tvrđavi Barone, ljeti pod otvorenim nebom. Prije tri godine taj ciklus je prerastao u Barone Jazz Festival zajedno s redovnim jazz pravcem Arsen Jazz u Kući umjetnosti Arsen. Kroz deset godina ugostili smo brojne domaće i međunarodne izvođače, a jazz se pokazao žanrom koji danas ima svoju stalnu publiku i važan je dio šibenske glazbene scene. Do danas je održano više od 150 koncerata posvećenih ovom žanru, čime sustavno doprinosimo razvoju jazz publike u Hrvatskoj“, tvrdi Gorana Barišić Bačelić.
Tomislav Karamatić stoji iza, za mnoge neobičnog festival Jazz u vinogradu koji se održava u Štrigovi, što opisuje da se kroz njegovo dotadašnje iskustvo stvarala želja da se jazz dovede na neke posebne lokacije gdje bi se spajala umjetnost, priroda i zajednica.
„I tako se 2019 razvila i ideja o festivalu Jazz u vinogradu u Štrigovi na jedinstvenoj lokaciji Mađerkinog brega gdje smo dosad organizirali preko 30 koncerata uglavnom međunarodnih autorskih izvođača, ali i razne radionice, izložbe i razgovore na temu Jazza“, kaže Karamtić čiji je put prema jazz krenuo kroz klupsku kulturu s obzirom da je krajem 90’ih bio dio ekipe koja je u Zagrebu pokrenula Kontrapunkt kad je po prvi put osjetio koliko je jazz fleksibilan i otvoren.
Nastavlja se…
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.
Prvi dio feljtona:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
