U posljednjem nastavku feljtona bavimo se pitanjem postoje li u domaćim okvirima profesionalne koncertne promotorske agencija za jazz i impro glazbu, kao i koliko je razvijena domaća scene po mišljenju naših sugovornika.
„Nisam naišao na promotorsku agenciju koja ima sistemski program isključivo za jazz/impro i široku mrežu u Hrvatskoj i inozemstvu. Najčešće je situacija da se agencija bavi koncertima raznih žanrova (pop, rock, jazz) ili da je booking agent koji povremeno uključuje jazz izvođače. Tako u izvješću Europe Jazz Network za Hrvatsku navodi se da je nacionalna organizacija za jazz u Hrvatskoj HDS (Hrvatsko društvo skladatelja), a da ne postoji mnogo promotora koji imaju jazz/impro kao primarni fokus“, tvrdi Tomislav Karamatić (Jazz u vinogradu, Štrigova)
Karamatić objašnjava da to znači da Festival može naći partnera, ali ne u razmjeru i strukturiranosti kakva bi omogućila potpunu „outsourcing“ (predaju) organizacije festivala ili turneje za jazz bez značajnog vlastitog angažmana.
„Za naš festival to znači da mi i dalje igramo ključnu ulogu u pronalaženju izvođača, kontakata, logistike i promocije te da je važno zadržati aktivnu ulogu u tom procesu”, mišljenja je Karamatić.
Gorana Barišić Bačelić iz šibenske Tvrđave kulture navodi da u Hrvatskoj postoji tek nekoliko pojedinaca koji se bave bookingom jazza i srodnih izvođača, no ne isključivo u tom žanru. Stoga, u većini slučajeva glazbenici sami ostvaruju kontakt izravno s Tvrđavom kulture kao organizatorom.
O tome treba li u Hrvatskoj postojati profesionalne koncertne promotorske agencija za jazz i općenito impro glazbu Elvis Stanić (Liburnia Jazz Festival, Opatija) misli da ne treba.
„Premali smo za bilo kakvu ozbiljnu agenciju za jazz ili improviziranu glazbu. Znate, ono, kod nas svako svakog zna osobno. Čemu posrednici?“ govori je Stanić.
I Mate Škugor (NO Jazz Festival, Zagreb) misli da je Hrvatska premala zemlja za jednu takvu specijaliziranu agenciju.
Slično govori i Željko Marković (Jazzbina, Pula) koji više vjeruje u neformalno i slobodno povezivanje svih aktera u lancu: od glazbenika, kolektiva, organizatora i onih kojima je stalo da se mogu adekvatno obraniti od svih, po glazbu i njeno prezentiranje, loših utjecaja. A njih je puno, po njegovom mišljenju.
„Bez poslovne etike i načela koja će u prvi plan stavljati glazbenike, a potom i publici dozvoliti da bude suučesnik u stvaranju tog iskustva, bez da prepoznajemo i podupiremo one koji istražuju, riskiraju sa svojim programima, uzalud nam sav tržišno orijentiran profesionalizam u industriji zabave opredmećen u većini profesionalnih agencija. Pravi ljudi na pravom mjestu povezani sa kreativnom scenom u stvaranju vlastitih pravila igre – jedini je pravi put“, ističe Marković.
Dražen Kokanović (Zagreb Jazz Festival) pak tvrdi da bi jedna takva specijalizirana agencija bila korisna: „Nažalost, u Hrvatskoj ne postoje profesionalne koncertne promotorske agencije specijalizirane za jazz i improviziranu glazbu u pravom smislu riječi. To je dio problema — sve se radi volonterski, s puno ljubavi ali i s puno osobnog rizika“, tvrdi Kokanović i nastavlja: „Zagreb Jazz Festival je izgrađen na osobnim vezama, kontaktima, reputaciji koju smo gradili godinama. Ja imam privilegiju da me glazbenici i agencije poznaju, da me poštuju, da znaju kako radim. Ali to nije sustav — to je individualni napor. Trebalo bi razviti profesionalnu infrastrukturu za jazz i improviziranu glazbu u Hrvatskoj, agencije koje bi mogle preuzeti dio tog posla, educirati mlade promotore, graditi mrežu. Dok toga nema, nastavljamo raditi onako kako znamo s puno truda i vjerom da jazz ima budućnost u Hrvatskoj.“
Helena Hraščanec (Fest Jazza, Koprivnica) ujedno radi i u diskografskoj kući Intek Music kao i u agencija za PR i booking Soul In A Box Agency te bukira koncerte ne samo hrvatskim nego i talijanskim jazz glazbenicima u Hrvatskoj.
„Radila sam i s jazz sastavom iz daleke Indije koji su snimili album s puhačkom sekcijom Mimika Orchestra. Osim toga u sklopu izdavačke kuće Intek Music radim na promociji jazz izdanja brojnih naših izvođača, od najnovijih Janka Novoselića, Valerije Nikolovske, Big Band Bjelovara i Brune Bišćana, Petra Ćulibrka, Lele Kaplowitz, Joe Kaplowitza i drugih“, kaže Hraščanec, što govori u prilog da je taj model na putu iskušenja u smislu koliko se može postići vlastitim ulaganjima.
„Najpoznatija agencija za koju znam da daje mladim hrvatskim glazbenicima priliku da se izlože u međunarodnim krugovima je Jeunesses Musicales Croatia (JM Croatia) — organizacija koja među ostalim djelatnostima uključuje međunarodni jazz i improvizacijske razmjene, turneje i suradnje. Iako sam sigurna da postoje na neki način, nisam upoznata ni s jednom lokalnom booking agencijom koja se fokusira na jazz s popisom hrvatskih glazbenika“, kaže Thana Alexa (Ponta Lopud Jazz Festival – Lopud, Dubrovnik).
Po pitanju razvijenosti domaće jazz scene Elvis Stanić vidi problem u kreativnom dijelu.
„Imamo jako puno jazz izvođača – performera, što je i razumljivo s obzirom na veliku populaciju hrvatskih studenata u Grazu ili Klagenfurtu, ‘našim’ najbližim jazz školama. Međutim, tu se generira jedan drugi problem: većina naših jazzera studira instrument i svirački dio zanata, a vrlo malo, ili gotovo nitko Jazz kompoziciju , autorski dio, tako da to rezultira u nizu vrlo dobrih izvođača u rekao bih, u na žalost skromnim autorskim i kreativnim okružjima. Drugim riječima, kreativno autorstvo u hrvatskoj jazz sceni svodi se na ad hoc projekte sa sadržajima primjerenima autorima koji ih stvaraju, ili pak vječnim tzv. ‘standardima’, na nivou studenskih jam sessiona. Gdje je nestala radoznalost, sušta kreacija, novi sadržaji, drugačiji, drukčiji od onog već viđenog?“, pita se Stanić koji kao časne izuzetke navodi Tamaru Obrovac i preminulog Matiju Dedića i zaključuje: „Nekako nisam impresioniran novim projektima naše scene.“
Damir Prica Kafka – Capri (Impronedjeljci, Zagreb) po pitanju impro glazbe tvrdi da čak nije siguran postoji li u tom segmentu uopće scena.
„Nisam siguran da možemo reci da domaća scena slobodno improvizirane glazbe postoji. Mislim da je vrlo mali broj glazbenika, možda 5-6, kojima je improvizacija relevantan način umjetničkog izražavanja i koji se kontinuirano, praktički i sustavno bave improv glazbom. Osim toga, pojam scene podrazumijeva suradnju i povezanost glazbenika/umjetnika, zajednički rad na vidljivosti, promociji, projektima, edukaciji mladih glazbenika i nove publike što rezultira razvojem scene. A toga gotovo da nema, odnosno nema dovoljno“, tvrdi Capri.
Laura Tandarić (Jazz u Močvari, Zagreb) bi svakako željela vidjeti nova lica, tj. pomladak.
„Na domaćoj sceni ima jako zanimljivih aktera, iako već nekoliko godina ne primjećujem gotovo nikakva nova lica. Čeka se trenutak kad će Supervalovci malo odrasti i počet brijat na jazz i srodne mu žanrove, to bi moglo biti ludo“, mišljenja je Tandarić.
Svi sugovornice se slažu u jednom, a to je da unatoč svim problemima u strukturi i na terenu zainteresirane publike ima više u odnosu na prijašnja desetljeća, te da to itekako ostavlja pozitivan trag na kulturnoj mapi Hrvatske.
Stoga je za kraj ovog feljtona možda najbolje citirati Željka Markovića, jer s entuzijazmom svih uključenih smo ga i započeli, pa ga u duhu toga tako treba i završiti.
„Domaća jazz scena možda nije velika, ali je žilava i puna ljudi koji rade iz čistog uvjerenja. Nema tu puno glamura ni velikih budžeta – većinom se sve drži na entuzijazmu glazbenika, organizatora i publike koja stvarno želi ovu glazbu. Upravo zato scena ima posebnu energiju: svaki koncert djeluje kao mali pothvat, svaki novi projekt kao dokaz da se kvalitetne stvari mogu raditi i bez idealnih uvjeta. To je prostor u kojem se stalno traže novi putevi, u kojem se ne odustaje lako, i gdje se upornost često pretvara u nešto snažnije od pukog preživljavanja – u pravu, borbenu kreativnost. I ne treba se nikada odricati spoznaje o vlastitoj relevantnosti. U širem društvenom smislu.“
Kraj feljtona
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije
Četvrti dio feljtona:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
