U nedjelju 4. rujna u Močvari se ‘zakotrljao’ novi avangardni glazbeni program.
Ne znam je li bolje napisati da je bilo svega dvadesetak ljudi ili čak dvadesetak ljudi na prvoj večeri slobodne improvizirane glazbe „Jesi free?“ u Močvari, jer se i među tih dvadesetak okupila who-is-who gradska, prvenstveno, saksofonistička krema. Pa ako je program na kojem su prvo nastupili Cene Resnik i Danielle D’Agaro duo, te nakon njih zagrebački kvartet G.A.P. bio samo za njih, neka je, jer nema baš previše koncerata koji će imati tako visok, statistički gledano, omjer onih u publici koje smo navikli gledati na pozornicama u mnogobrojnim kombinacijama.
Lijepo je da i oni imaju svoju večer za smisleni izlazak, a ovo ipak nije petparački magazin da bi ih sad imenovali i time tipovali na „uspavane mase“ koje općenito misle da je free jazz krajnji domet glazbenika koji se posvađao s glazbom. Dakako, upravo suprotno, to je krajnja instanca glazbenikovog komuniciranja s glazbom kao takvom; kontrolirano ludilo i matematika bez pravila, nešto samo po sebi izrazito inspirativno i za one koji su se zaputili u takvu ‘konverzaciju’ i one koji tome nijemo prisutvuju kao publika. Odvažan je to korak za jedan klub kao što je Močvara, a time i hvalevrijedan.
Idemo na program. U pravom ‘free’ duhu nije ispoštovan redoslijed nastupanja. Slovenski free jazz prvak Cene Resnik i njegov talijanski kolega Danielle D’Agaro odlučili su nastupiti prvi, a ne kao zvijezde večeri, što mi je kasnije osobno Danielle objasnio: „Ma nas je samo dvojica, a njih četiri (G.A.P., op. a.) i glasni su kao punk rock bend. Ne bi imalo smisla da smo mi nakon njih.“ Što, dakako, nije nimalo bilo daleko od istine, jer Resnik i D’Agaro imali su među sobom konverzacijski instrumetalni pristup, i to s puno ‘povišenih tonova’. Slobodna igra, oslobođena glazbenih didaskalija i naizgled utemeljena na intuiciji i spontanosti sve dok na kraju nisu nanizali dvije ubojite minijature kojima su otkrili da njihov ‘kaos’ itekako ima preciznu metriku.
U ušima D’Agara zagrebački G.A.P. (skraćenica od Il Gruppo delle Azioni Progressive) možda jest zazvučao sirovo poput punk rock benda, možda ponajviše zbog bubnjara Nikole Šurmanovića zaigranog na osnovnom bubnjarskom setu bez tomova (što je djelomično nadoknađivao udaranjem bas bubnja palicama), što jest zvučalo sirovo, ali sasvim u skladu eskapada kontrabasiste Maroja Peršića svezajedno držeći okvir emotivnih pretapanja dvojice saksofonista Jerka Valdevita i Luke Peršića. Iskazal su G.A.P. dobru dozu agresije kroz svoj izričaj sugerirajući na emocije rastrzanosti i neuklopivosti. Uistinu, bio je to pure jazz punk – uzmi ili ostavi i zaboravi na bis pristup.
Sveukupno gledano, obećavajući start „Jesi free?“ programa u Močvari. I za kraj samo jedna napomena organizatorima; stolci bi bili i više nego dobrodošli za ovu vrstu glazbenih večeri ubuduće.