Deset pjesama na prvijencu novoga projekta rock and roll divljaka Jima Jonesa nastavlja upravo tamo gdje je njegov Revue stao prije pet godina, a to su najbolje vjesti koje su uši njegovih obožavatelja mogle čuti.
Nakon neprežaljenog raspada posljednje i dosad najuspješnije ekipe koju je oko sebe okupio Jim Jones, a riječ je naravno o The Jim Jones Revue koji je sa dva nastupa u Zagrebu i u nas stvorio nešto nalik na kultnu sljedbu, bilo je pitanje u kojem će se smjeru njegova priča razvijati. Bubnjar i brat Nick nastavio je putovanje nakratko s virtuoznim klaviristom Henrijem Herbertom, no ta priča još nije doživjela očekivani skok u realizaciji, a Jim je okupio The Righteous Mind s kojima je naoko krenuo istraživati psihodeliju i neke druge pravce, ako je bilo suditi po njihovom prvom singlu “1000 Miles From The Sure”.
No kako je vrijeme odmicalo, a novi bend počeo pratiti Jima u onome u čemu je najbolji, njihov prvijenac “Super Natural” na kraju je ispao ono čemu su se ljubitelji Revuea i nadali, a to je punokrvni nasljednik njihova posljednjega albuma “Savage Heart” objavljenog pred pet godina, a to su dali naslutiti i singlovi koji su uslijedili, a za razliku od spomenute “1000 Miles” i uključeni su na “Super Natural”, a to su moćne “Aldecide” i “Boil Your Blood”.
Prženje gitara i teški rock and roll klavir te Jimovo slavno urlanje i energija tasmanijskog vraga uvlače nas u tornado ovog albuma već na otvaranju pjesmom “Dream”, da bi se ljestvica još više podigla s onime što slijedi na “Base Is Loaded”, a to je preko šest minuta iz kojih izbija čisti mojo, sa zborom pratećih vokala i sve zvuči kao da je banda pijanih revolveraša upala u grad od kojega neće ostati mnogo kada na kraju iz njega odjašu. “Something’s Gonna Get It’s Hand on You” u cijelu hiperseksualiziranu priču donosi i nešto što prijeti iz mraka. “Nešto zlo dolazi da se baci na tebe večeras,”ponavlja Jim prije nego se baci na završni urlik koji bi probudio i mrtve.
“No Fool” je marširajući blues, a “Till It’s All Gone” pokazuje da Jones itekako impresivno može zvučati i u melodičnim pop strukturama. Tu su i trenuci u kojima se može doći do daha, “Shallow Grave” i “Everyone But Me” koja zatvara album, a na kojima kao i na naslovnoj pjesmi albuma “The Savage Heart” svjedočimo njegovoj viziji balade. U prvoj to uključuje lirski subjekt koji snubi svoj objekt želje s one strane groba, a u potonjoj također netipičan oblik nježnost izrečen stihovima “I can protect you from everyone but me.”
Može se reći da je sa prvijencem The Righteous Minda Jim Jones dokazao da nema straha za bilo koji projekt u kojem će se u budućnosti naći, jer on se ne može i ne smije promijeniti. Gotovo je nemoguće naći čovjeka koji rock and roll kanalizira tako moćno i energično kao on svojim garažnim “heavy loungeom”. I svakako bi ga bilo ponovno vidjeti s ovom ekipom u nekom od naših klubova. Stoga držite fige i odvrnite ovu nadnaravnu rokenrolčinu.
Ocjena: 9/10
Hound Gawd!, 2017.