Izmještanje lika i djela Jimmyja Stanića u prostor Močvare, odnosno prostor supkulture, već se u prvom izdanju pred mjesec dana pokazalo sjajnim potezom, a i na sinoćnjem drugom susretu generacija, klub je bio rasprodan.
Stjepan Jimmy Stanić nadohvat je devedesete godine, ali to ga ne sprječava u ponovnom oživljavanju karijere u klubovima koje u pravilu posjećuje publika što u sjećanje jedva može prizvati lik ovog vršnjaka njihovih djedova i baka koji bi s njihovih televizora titrao u nedjeljno posljepodne u nekom drugom vremenu i nekoj drugoj državi.
Prošle godine je tako posjećivao relativno malen prostor kluba Funk u Tkalčićevoj, ali postalo je jasno da njegov show iziskuje veći prostor koji može smjestiti pripadnike svih generacija željne svjedočenja nastupu “hrvatskoga Sinatre” i “živućeg spomenika naše kulture”, kako ga je nazvao naš kolega Vedran Harča. Ovaj, drugi u nizu, rasprodani koncert u Močvari potvrđuje i tezu kako je riječ o točki koja može postati redovnim klupskim programom na mjesečnoj bazi dok god ima interesa u narodu, što u ovom trenutku ne izgleda kao problem.
Jimmyja u njegovim močvarnim pohodima vjerno prati trio prekaljenih džezera koji nastupa pod imenom Sexy Boys. To su Julije Njikoš (klavijature), Mladen Baraković (kontrabas) i Mario Igrec (gitara). Njih četvorica na pozornici zajedno imaju gotovo trista godina, no sve da se dogodi ono što je svakom u publici moralo u nekom trenutku proći kroz glavu, a to je da netko od njih usred nastupa umre od starosti, koncert bi i dalje vjerojatno odsvirao do kraja, budući da je riječ o muzičarima kojima je sviranje Jimmyjeva repertoara prirodnije od disanja.
Sam Jimmy glasom i stasom kao da se nije mnogo promijenio od vremena svojih najsjajnijih dana slave. Ako mu je raspon glasa ponešto i ograničen, sluh mu je i dalje savršen i nikada ne griješi. Od otvaranja sa hitom Deana Martina “That’s Amore” do bisa, Stanić nema problema sa šarmiranjem publike tijekom nešto više od sat i pol trajanja koncerta, što evergrinima koje vadi iz rukava, što vicevima također iz nekih drugih vremena koji čine barem polovicu ovoga showa.
Pridruživanjem njegove družice Barbare na pozornici, Jimmy dobiva priliku u formi intervjua ispucati gomilu one-linera, ali i izvesti duete iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”, te od publike omiljenog “Dimnjačara”. Ostatak repertoara uključuje i druge davne hitove kao što su “Kauboj Jimmy” i “Kobila Suzy”, ali i brojne svjetske standarde poput “Hello, Dolly” iz istoimenog mjuzikla i druge.
Jimmy Stanić u sebi nosi duh vremena koje nestaje u pamćenju sve manjeg broja njegovih suvremenika, a izmještanjem njegovog repertoara iz mainstream kulture, u kojoj za njega više nema mjesta, u prostor supkulture kakvu najbolje utjelovljuje klub Močvara, osim što se daje i mlađim generacijama mogućnost susreta sa ovom vrijednom kulturnom relikvijom, na neki način se postiže i očuvanje nekih umjetničkih vrijednosti koje današnji zabavljači gotovo nikako ne mogu savladati. Ako niste prisustvovali na prva dva, treći čvenk s legendom, koji u ovom trenutku ne bi smio biti upitan, nemojte propustiti.