Od prvog do zadnjeg stiha ‘Pogrebi & pomiriši’ se obraća sredovječnicima, kojima i sam pripadam, ‘djeci tranzicije’ koja je pogrebala i pomirisala život u dva različita politička sistema i koju mori sve ono što ih mori kao ovdašnje & današnje sredovječnice & sredovječnike.
Jinx je oduvijek bio generacijski pop bend, uvijek usmjeren na generaciju publike koncertno stasale u devedesetima, one koja se još naziva i Fiju briju generacija za koju je Jinx počesto bio i jedini domaći pop bend vrijedan praćenja. Ta praksa nastavljena je do današnjeg dana, točnije albuma „Pogrebi & pomiriši“ čiji naslov snažno asocira na djetinjstvo spomenute generacije u sedamdesetima i vrijeme mirišljavih majica na kojima je preslikač nakon grebanja puštao miris voća, naravno do prvog pranja.
Od prvog do zadnjeg stiha „Pogrebi & pomiriši“ se obraća sredovječnicima, kojima i sam pripadam, ‘djeci tranzicije’ koja je pogrebala i pomirisala život u dva različita politička sistema i koju mori sve ono što ih mori kao ovdašnje & današnje sredovječnice & sredovječnike. U vlastitom slučaju to bih mogao definirati i time kako se sigurno sjećam gdje je otišlo deset godina života, no brojčanik pokazuje da je u pitanju dvadeset, da povratka nema i da je to vjerojatno najveća ‘tranzicijska prevara’ koju osjećamo na svojim leđima pritisnutim životnim obavezama i sjećanjima na neka bliska prijateljstva i način života koji kao da je pripadao nekom prošlom životu.
Sve na albumu „Pogrebi i pomiriši“ izazovna je nostalgija, od naslovnice bezbrižne mladosti u luna-parkovima koji su nas često tada posjećivali i taborili po praznim poljanama Novog Zagreba, kao i na mjestu današnjeg Sheratona, preko fotografija članova benda koje datiraju iz istog perioda, do glazbe koja odzvanja poput mjuzikla čiji libreto spomenuta generacija zna napamet. Nismo Hollywood, nema se para za neki „La La Land“, no to su Jinxi tako maštovito nadomjestili svojom zvučnom kulisom namijenjenoj svima onima nesklonima slušanju glazbe koja nije na nekom nosaču zvuka, okrenutima prošlosti, navučenima na televizijske serije i koji su tulume sa pripadnicima svog godišta zamijenili nemuštim statiranjem na dječjim rođendanima i razglabanjem ‘roditeljskih tema’.
Znaju Jinxi da toj generaciji vjerojatno ni ne treba neka nova ‘revolucionarna’ glazbena forma i neki novi ritam koji puno mlađe baca u trans na koncertima, već topla i bogata zvučna slika koja mazno koketira s prošlošću. Ono što, pak, ne koketira s prošlošću, već ironično udara u glavu, su tekstovi. Tekstovi koji nisu bezvremenski već pripadaju upravo ovom vremenu i spomenutoj, gotovo striktno određenoj populaciji publike po generacijskom ključu.
Možda je to i jedan od najzanimljivijih aspekata ovog albuma, jer bend ne želi pobjeći od činjenice da stari zajedno sa svojom publikom u čemu se danas posebno uočava i ta formula dugogodišnje obostrane prisnosti. U tom svjetlu prvi singl, ujedno i pjesma koja otvara album, „Jesmo li dobro?“ dolazi kao izvrsno poentirano retoričko pitanje koje donosi susret starih znanaca i koje traži odgonetku gdje i u čemu ‘djeca tranzicije’ uopće imaju duhovnu potporu, i Jesus Lord i Hare Krishna su nam dobro znani izbori ‘koji su se tu vrzmali’ od trenutka kad je Juga pukla u paramparčad. Drugi singl i druga po redu „Maradona“ koliko je uočljiva marketinška igra na sigurno, toliko je i maštovita u izboru Davora Gopca za Yayin vokalni tandem, jer doživjeli smo tog jokera naše svagdašnjice u najrazličitijim situacijama do sada, ali upravo je s Jinxima odškrinuo vrata problema mnogobrojnih bračnih veza; trulost nutrine ispeglane vanjštine koju nešto kasnije opisuje i „Za ljubav tvoje mame“.
Treća „Easy“ dolazi kao melem i vodič za pokušaj izmicanja galopirajućem životnom ritmu koji prvo stvara čovjekolike robote, a potom prazne ljušture, ili ukratko kazano: ‘čuvaj zdravlje generacijo, trebat će ti’. „Jedni za druge“ grebe po svemu onome u što smo se nekada kleli pogonjeni mladošću dok se na nju sasvim logično nadovezuje „Šah & statistika” informacijski rollercoaster sadašnjosti koji samo šizofreno nastavlja ubrzavati, što je dočarano i finalom pjesme.
„Continetal Blue“ još je jedan jinxovski podsjetnik na nekadašnje snove o bježanju u neke krajeve gdje sunce drugačije grije, samo što Yaya to izvrsno interpretira na način da to više nije bezbrižno sanjarenje, već grčevita potreba za odmorom od svakog vida kontaminacije ovdašnjim načinom života. „Ako si rođen u pogrešno vrijeme“ posljednja je himna generacije rođene u pogrešno vrijeme na ovim prostorima, a njena poruka ne nudi utjehu, već poruku da pravo hvatanje u koštac sa životnim okolnostima tek dolazi. „U debelom hladu“ nosi oproštaj uz stihove: „Najdraži bend na sentiment te lovi, najbolji frend u samo pet minuta“ čime je definitivno zaokružena misao (i misija) kako posljednjeg segmenta ove slagalice, tako i cijelog maestralnog albuma kojeg i u glazbi i u tekstovima potpisuje Coco Mosquito.
Ne postoji ništa što ‘sumnjivo’ odskače izvan cjelokupnog konteksta „Pogrebi & pomiriši“, kao što ne postoji ništa s čime se taj album u ovom trenutku može usporediti na domaćoj sceni, jer su Jinx transcedentno ušli u njima dosad neistraženo umjetničko područje mjuzikla u kojem je glazba popistički iskorištena kao sredstvo (puno važnije) priče. Mosquito je cijeloj stvari više prišao kao diggerski poznavatelj glazbe 20. stoljeća, a gotovo nimalo kao glazbeni veteran koji strepi od toga što će ‘klinci’ reći na njegovu staromodnost. A ‘pročačkao’ je gotovo sve; i Motown i Stax, i New York i Detroit, i swing i funk, i „Chicago“ i „Hair“, i „Rocky Horror” i „Moulin Rogue”, i sve to smjestio na Mediteran (ili nadomak njega) kao zvukovnu gravuru retrospekcije života svih nas koji ‘pamtimo deset, a prisiljeni smo pisati dvadeset’.
Kako ovaj album zvuči mlađima ili starijima od nas rođenih sedamdeset i neke nije lako dokučiti, no njima kao da nije ni namijenjen.
Ocjena: 10/10
(Dallas Records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
